Kako utažiti glad pomoću zdrave hrane, drugim rječima, jesti manje i biti sit, postalo je ozbiljno pitanje", navodi specijalist za pretilost dr. Alex Johnstone, sa Instituta za prehranu i zdravlje u Aberdeenu. Put kojim ide nauka ubrzo slijedi i biznis, tj. proizvođači hrane i raznih suplemenata. Samo u Britaniji je prošle godine potrošeno 45 miliona funti na razne "zdrave" proizvode koji pomažu mršavljenju i održavaju liniju. Ipak, naučnici naglašavaju kako i obična, svakodnevna hrana može vrlo dobro pomoći mršavljenju i održati osjećaj sitosti bez nuspojava. Samo se treba okrenuti pravim namirnicama. "Ironija je što kao dojenčad imamo biološki signal koji nam govori kada smo zaista siti. No taj signal počinje slabiti u dobi oko 3 godine. Tu počinje pritisak roditelja da se pojede sve s tanjira, a hrana se nudi i kao nagrada između obroka, što potiskuje signal", objašnjava Marion Hetherington, profesorica biopsihologije sa fakulteta Leeds. Kako se debljamo, imamo niže nivoe ključnog hormona sitosti poznatog kao PYY. "Pretilost smanjuje nivo ovog hormona, stoga i signali sitosti nastupaju kasnije", dodaje dr. Rachel Batterham, koja je provodila istraživanja o PYY. Pogledajte posljednje dokaze kako prevariti tijelo da misli kako je sito.

Pojedite jabuku - voće i povrće sadrži puno vode, zraka i vlakana koji proizvode osjećaj sitosti. Jabuke npr. sadrže 25 posto zraka, a tokom probavljanja proizvode hormon GLP-1, koji šalje signale sitosti u mozak. Trik je konzumirati hranu koja je zasitna na početku obroka. Možda vam ručak koji počinje s tanjirom jabuka i nije najbolje riješenje, no jabuku možete zamijeniti zelenom salatom koja ima jednako dobre efekte.

Povećajte unos proteina - proteini najviše zasićuju od tri grupe hrane (u poređenju s ugljikohidratima i mastima). Što ih čini toliko zasitnim? Naime, proteini potiču proizvodnju hormona sitosti PYY, te stimuliraju oslobađanje glukoze u probavnom traktu.

Odaberite viskoznu hranu - tekstura hrane kao i to koliko je viskozna utječe na sitost. To je razlog zašto npr. supa zasiti. Stavite pred nekog tanjir hrane i možda će biti gladan za tri sata. No stavite iste sastojke u supu i period sitosti se produžuje unatoč tome što se smanjio volumen hrane koju konzumira. Naučnici su otkrili da viskoznost čini zobenu kašu duplo više zasitnom u odnosu na muesli, premda je glavni sastojak isti.

Tekućina nije dovoljna - i dok je viskozna hrana poput pire krompira ili zobene kaše zasitna, isti efekt se ne može dobiti od tekućine. Signali sitosti iz tekućine znatno su slabiji, stoga se preko nje može unijeti mnogo kalorija bez osjećaja zasićenja. Razlog je taj što se ne treba žvakati i malo energije se troši na probavu, stoga unatoč količini kalorija, tekućina na šalje iste signale mozgu.

Jedite sami - studije su pokazale da jedemo i do 70 posto više kada nas se odvraća od hrane, kao npr. prilikom gledanja televizije. Također jedemo više kada smo među prijateljima i porodicom. Jedite sami i jest ćete manje. Ali odvojite vrijeme i prožvaćeti dobro, jer ćete na taj način omogućiti PYY hormonima da se oslobode i pošalju mozgu signal stop.

Kada se temperature spuste ispod nule i hladnoća dobro stegne logično je posegnuti za zdravom hranom, pogotovo onom koja grije. Osim što će vas ugrijati već svojim toplim nijansama narandžaste boje, što ne treba zanemariti, povrće poput slatkog krompira, buće i mrkve sadrži beta-karoten koji vrlo povoljno utječe na zimi uvijek potreban imunitet. Gomoljasto povrće, pogotovo ono koje raste u hladnijim geografskim područjima, primjerice luk i repa, pomažu u aklimatizaciji. Uz njih se preporučuje i konzumacija rikule, smeđe ili indijske gorušice i potočarke, a orašasti plodovi, sjemenke i sve što se od njih radi također dobro grije. Logičan savjet, na koji se često zaboravlja, je kako nije pametno piti i jesti hladnu hranu jer se na taj način vrlo brzo može spustiti temperatura organizma. Stoga se preporučuje da hranu iz frižidera prije konzumacije podgrijete ili barem ostavite da dođe na sobnu temperaturu. Uz zimu se veže slano, ali umjesto da pretjerujete posežući za solenkama možete isprobati morske alge koje su iznimno bogate mineralima. Među najdostupnije spadaju kelp, nori i hiziki, a može ih se koristiti kao priloge gotovo svim jelima. Kako je zimska hrana često teška, ali i monotona, promjene mogu donijeti sitnice bez kojih ne bi bilo kuhinje. Radi se, naravno, o začinima. Korištenje nekih začina svakako se preporučuje u što više zimskih jela, a među njima se zbog svog specifičnog učinka nalaze:

* Crni biber (Piper nigrum) - biljka iz porodice Piperaceae (papra), osim što jakim okusom daje instant osjet topline djeluje antiseptički, a ima i karakteristike antioksidansa. * Kardamon (Elettaria cardamomum) - sjeme tropskog voća iz porodice Zingiberaceae (đumbira), dobar je ekspektorant što znači da pomaže u čišćenju i otvaranju disajnih puteva.

* Cayene paprika odnosno chilli (Capsicum frutescens) - mala, crvena i vrlo ljuta papričica iz porodice Solanaceae, u kojoj su između ostalih belladonna i mandragora poznate po visokim dozama otrovnog atropina, bogata je vitaminom C i pomaže kod groznica i kašlja. Ova moćna biljčica je toliko jaka da, ukoliko njen ekstrakt ili prah razmućen u vodi utrljate u kožu, može dati trenutni osjet topline. Ali oprez! Sastojci iz cayene papričica su glavna aktivna tvar u mnogim sprejevima za samoobranu pa je vrlo poželjno da, ako se zaista želite na taj način ugrijati, izbjegavajte dodir s ranama, ustima, očima i drugim 'osjetljivim dijelovima' tijela.

* Cimet (Cinnamomum cassia) - kora drveta iz porodice Lauraceae (lovora), preporuča se svima kojima je uvijek, a posebno po zimi, hladno zbog loše cirkulacije, a uz to je i odličan antiseptik te vrlo dobro djeluje na probavu.

* Bijeli luk (Allium sativum) - kralj začina i vjerojatno najzdravija biljka na svijetu, spada u porodicu Liliaceae (ljiljana), a u njegove blagotvorne učinke koji se bilježe već hiljadama godina spadaju poboljšanje cirkulacije jer je snažan vazodilatator (sprečava grušanje krvi), regulacija krvnog pritiska, antiseptičko djelovanje i jačanje imuniteta.

* Đumbir (Zingiber officinale) - korijen iz porodice Zingiberceae, djeluje kao antioksidans i antiseptik te poboljšava cirkulaciju u cijelom tijelu. Za opuštanje i grijanje smrznutih mišića te olakšavanje simptoma prehlade i gripe preporučaju se đumbirove kupke koje je vrlo lako pripremiti. 25 dag đumbira zagrijte na laganoj vatri u 2 litre vode, a nakon toga vodu procijedite u kupku i opustite se dvadesetak minuta.

* Hren (Armoracia lapathifolia) - član porodice Brassicaceae (senfa), bogat vitaminom C a uz to pomaže pri probavi masne hrane koja je česta na zimskim jelovnicima. Uz to djeluje kao antiseptik i snažan dekongestant (pomaže pri čišćenju dišnih puteva).

Nemojte zaboraviti niti na tople napitke koje također možete oplemeniti začinima. Čajevima primjerice vrlo lijepo odgovaraju cimet ili đumbir, dok oni hrabriji u toplu čokoladu mogu probati staviti malo chillija. Zakinuti neće ostati niti oni koji u čaj ili kafu dodaju koju kap ruma ili whiskeyja, a niti čaša crnog vina na sobnoj temperaturi neće vam škoditi, ali nemojte pretjerati jer veće količine alkohola proširuju krvne žile što rezultira brzim hlađenjem organizma.

Nema do prave kafe, a espresso je upravo najbolje i najsloženije što se od kafe može dobiti. Pripremanje dobrog espressa prava je umjetnost koja ovisi o velikom broju faktora, od plantaže i obrade ploda, preko aparata za kafu do ljudskog znanja ili ne znanja. U sirovom zrnu kafe nalazi se preko 700 tvari, a nakon prženja se taj broj može i više nego udvostručiti. Zanimljivo je da na kofein pritom otpada svega 1,2% suhe tvari dok ostatak čine različite masti i ulja (16%), bjelančevine (10%), nerafinirana sladila i kiseline. Prilikom prženja u zrnima dolazi do velikog broja hemijskih reakcija zbog pritiska u samim zrnima (preko 25 bara). Aminokiseline nestaju, razina šećera se smanjuje, a kafa dobiva svoju karakterističnu boju i miris. Postoje dvije vrste kafe, robusta i arabica, pri čemu je arabica kvalitetnija, ali i osjetljivija na vremenske prilike. Za puni okus, odnosno pravi okus kafe potrebno je koristiti cijela zrna te kafu samljeti neposredno prije pripremanja. Već mljevena kafa izgubila je važne arome, dok se instant kafe zapravo ne mogu smatrati kafom u pravom smislu riječi. Kvalitetu espressa, nadalje, određuje vrijeme ekstrakcije tokom kojeg voda polako prolazi kroz mljevenu kafu, a koje iznosi od 25 do 30 sekundi. Za pripremanje espressa kod kuće ključan je kvalitetan aparat čija cijena je prilično visoka. Zanimljiva alternativa klasičnom aparatu je tzv. aeropress koji je prikupio odlične kritike poznavatelja kafe. Dobro pripremljena kafa je sama po sebi dovoljno slatka da ne traži dodatan šećer, a prepoznat ćete je i po tome da vam nakon ispijanja neće ostati "težak" osjećaj u želucu. Ukoliko dodajete mlijeko, preporučuje se korištenje svježeg mlijeka jer trajno negativno utječe na aromu.

Zdravi život je cilj na Broju 1 svih ljudi na svijetu. Ipak, 80% populacije ne zna kuhati zdravije, jesti zdravu hranu kao što su voće i povrće, i donositi zdrave odluke koje znače razliku između života i smrti. Ovdje je 25 načina kako jesti i piti zdravije:

1. Ne pijte ledenu vodu, posebno ne uz obrok. To se sukobljava sa probavnim sokovima i narušava cjelokupnu probavu.

2. Pijte šoljicu svježe čiste vode, sobne temperature, odmah ujutro nakon buđenja i posljednje navečer prije spavanja. Trebate je popiti što topliju samo ako imate zatvorena crijeva. U tom slučaju možete dodati i malo limuna.

3. Pijte 6 do 8 čaša vode svakog dana, to je otprilike 1 čaša na svakih 7 kg vašeg tijela. Pijte mineralnu vodu da bi bili sigurni da je čista.

4. Ne pijte vodu uz obroke, ali možete ju piti oko pola sada prije ili 2-3 sata poslije obroka da ne pokvarite proces probave, jer će voda razrijediti probavne sokove.

5. Vodu pijuckajte polako, nikada nemojte popiti svu količinu što prije.

6. Da biste vodi vratili one važne elemente koje je izgubila kuhanjem, bacajte ju kroz zrak iz jedne čaše u drugu. Uskoro ćete priijetiti da se tako pomalo zapjeni i zamuti, a to se ne događa vodi koja nema vitalne elemente.

7. Bolje je jesti svježe voće i povrće, nego piti sokove iz voća i povrća.

8. Nemojte ostavljati sokove iz voća i povrća da stoje, jer će tako izgubiti važne enzime. Sok jabuke npr. gubi 1/3 enzima na svakih pola sata, a gotovo ih više i nema nakon 2 sata.

9. Kafa, čaj, alkohol i čokolada nisu preporučljivi zbog taninske kiseline, teina, kofeina i teobromina, jer oni su stimulansi.

10. Mlijeko je zaista dobra hrana, a ne piće. Treba ga piti u malim gutljajima. Inače, vjerojatno će izazvati lošu probavu.

11. Nije važna količina hrane koju konzumirate zbog njege tijela, već samo količina koju tijelo može iskoristiti.

12. Oprezno birajte hranu koja odgovara vašem organizmu, jednako oprezno kao što birate odjeću. Treba isprobati različite kombinacije hrane dok ne shvatite koja vam najbolje odgovara. Donesite zdrave odluke kao što je na pari prokuhano svježe povrće.

13. Izbjegavajte svu hranu koja nema važne nutrijente, a to je konzervirana hrana, polirana riža, bijelo brašno, bijeli šećer. Koristite nepoliranu rižu, pšenično brašno od cjelovitog zrnja i smeđi šećer ili med.

14. Još jedan zdravi izbor je oprezno i polagano žvakanje hrane, posebno one sa škrobom, da se pravilno pomiješa sa slinom, inače bi škrob mogao čekati na probavljanje i po nekoliko sati.

15. Tostirani hljeb je bolji nego svježi. Nemojte ga jesti sa tekućinom. Popijte prije konzumiranja hljeba, jer škrob se u mješavini sa slinom pretvara u glukozu.

16. Jedite samo jednu vrstu škroba u obroku. Na primjer, ako ste uzeli rižu, tada izbjegavajte krompir, hljeb, puding sa grizom i slično.

17. Ako imate plinove, preporučljivo je pripremati obroke tako da ne sadrže proteine i škrob zajedno; a posebno ne sa kuhanom sumpornom hranom kao što su grašak, kupus, brokula, jaja, i slično, jer plinove proizvodi sumpor spojen sa škrobom.

18. Ne bacajte vodu u kojoj ste kuhali povrće, koristite ju za umake, supe ili piće. Voda od krompira je odlična jer alkalizira tijelo.

19. Pržena i masna hrana, te obroci sa umacima trebaju biti općenito "zabranjeno voće", jer takva hrana probavlja se teže nego sama masnoća. Masnoća će posljednja napustiti želudac, jer ugljikohidrati odlaze prvi, a za njima idu proteiini.

20. Sve zasićene kiseline, kao što su margarin, maslac, maslo, jaja, mliječni proizvodi povećavaju nivo kolesterola u krvi i mogu se označiti kao neesencijalne masnoće.

21. Svaka prehrana bogata zasićenim kiselinama je opasna. Zato treba jesti balansiranu prehranu, prehrana bogata masnoćama sa malo proteina uništava funkciju enzima.

22. Zapamtite, ne utječu samo kalorije i količina masnoće na prehranu i zdravlje, već i kvaliteta masnoće. Šunka, npr. ima samo kalorijsku vrijednost masnoće. Ona ne sadrži ništa drugo: ni vitamine ni minerale.

23. Šest šoljica svježeg soka kupusa na dan pomaže otjerati čir na želucu.

24. Najbogatiji izvor proteina je zrno soje. Kilogram brašna od zrna soje ima proteina kao 2,5 kg sira, 2,5 kg mesa bez kostiju ili 6 jaja ili 10 litara mlijeka. Zrno soje je jedini oblik proteina bez kiselina.

25. Najvažnije esencijelno pravilo o hrani, ipak, nema nikakve veze sa količinom, kvalitetom ili pripremom, već sa vašim mentalnim stavom u vrijeme kada jedete.

Učinkovitost nekih lijekova zaista ovisi o tome što jedete i pijete. Neka hrana može potpuno uništiti djelotvornost lijeka. Naravno, uvijek se trebate posavjetovati sa doktorom. Ovdje su samo neke naznake takve hrane.

Ako uzimate lijekove za kardiovaskularni sistem, izbjegavajte visoko-kaloričnu hranu. Masna mesa i supe od gljiva zamijenite povrtnim supama. Trebate isključiti iz prehrane kofein, kakao, čokoladu i začinjenu ili slanu hranu. Riba, morski plodovi, biljno ulje, povrće, voće, jogurt i mliječni proizvodi bit će odlični za vašu prehranu.

Ako uzimate tablete protiv boli, izbjegavajte začinjenu hranu, alkohol i ribu. U prehranu uključite zobenu kašu, rižu, kremaste supe i deserte pripremljene od voća, bobica, te krompirovog (ili kukuruznog) brašna. Antibiotici se baš ne slažu sa mlijekom, sirom, kiselim vrhnjem i jogurtom. jedite manje mesnate hrane. Umjesto toga, trebate u prehranu uključiti voće, sokove, povrće i orahe. Ta će vam hrana pomoći da se borite protiv infekcije. Ali kada završite sa terapijom antibioticima, nemojte zaboraviti popraviti probavnu mikro floru. Svakodnevno pijte jogurte sa živim bakterijama najmanje 2 sedmice.

Ako su vam prepisani lijekovi potiv upala ili za bronhoskopiju, izbjegavajte vino, dimljenu hranu, špinat, mesne umake, povrtne umake, jaja, banane, jagode, konzerviranu hranu jer sva ta hrana potiče razvoj histamina. Umjesto toga, jedite žitarice, grožđe, smokve i sušene marelice jer će vam ta hrana olakšati i pomoći da se riješite nakupljene sluzi u bronhijima. Mrkve, repa, prokulice, cvjetača, grah, tikva, jabuke, kruške, breskve i šljive zaštitit će vam stijenke želuca. Ako uzimate dijuretike, izbjegavajte kafu, crni čaj, kakao, čokoladu, slanu i začinjenu hranu, slane i dimljene proizvode i alkohol (posebno pivo) jer ta hrana zadržava tekućinu u vašem tijelu. Trebali biste piti sokove iz grožđa, mrkve i krastavaca. Jedite repu, peršun i radič. Ne uzimajte laksative sa drugim lijekovima. Također, izbjegavajte jaki crni čaj, čokoladu, kruške i sir, jer oni će uništiti djelovanje lijeka. Trebali biste jesti špinat (on pomaže probavi) i repu, tikvu, slatke šljive, sušene šljive, krastavce i hljeb od cjelovitog zrnja. Ako su vam prepisane tablete za spavanje, izbjegavajte kafu, jaki crni čaj, čokoladu i alkohol. Jedite sušeno grožđe, dinju, ili 1 kašiku meda prije spavanja ili 1 šoljicu toplog mlijeka sa nekoliko lješnjaka. Ako uzimate lijekove koji utječu na vašu krv, trebali biste iz prehrane isključiti jaki crni čaj, kafu, čokoladu i kakao. Jedite goveđu jetru, repu, tikvu, marelice, jabuke, žitarice i slično. Pijte sokove od mrkve i špinata.

Odlično sredstvo za čišćenje: ovo posebno pomaže kod redovnih glavobolja, prehlada, ekcema, poremećaja u krvi i kardiovaskularnom sistemu, ginekoloških problema, tromboze, krvožilnih problema i paralize. Uzmite 1 kašiku maslinovog ulja i držite je ustima oko 20 min. Nemojte progutati ulje jer ono upija sve toksine i naslage iz krvi i sline. U početku će ulje biti prilično gusto, a zatim sve rjeđe. Kad postane gotovo kao voda, morate ga ispljunuti i temeljito isprati usta. Ulje bi tada trebalo izgledati kao mlijeko. Ako je pomalo žućkaste boje, znači da ste završili tretman prerano. Učinite to ujutro. Tretirajte se na ovaj način tokom dvije sedmice, ako je problem jačeg intenziteta. Kod hroničnih problema trebalo bi ovo činiti tokom nekoliko mjeseci. U početku tretmana neki se ljudi osjećaju još lošije nego prije. To je normalno. Ako se ne osjećate previše bolesno, trebate nastaviti sa tretmanom. Ako ste zbog toga zaista previše bolesni, trebate odmah prekinuti tretman.

Soja je namirnica visoke hranjive vrijednosti jer sadrži obilje proteina i fitohemikalija, a malo masti. Smatra se kako ima blagotvorno djelovanje na zdravlje odraslih jer smanjuje rizik od bolesti srca, osteoporoze i karcinoma te ublažava simptome menopauze. Međutim, kako u javnosti tako i određenim naučnim krugovima nosi stigmu nepodobne namirnice za djecu.

Unos soje u djetinjstvu i rizik od karcinoma dojke
Soja i sojino mlijeko sadrže molekule zvane fitoestrogeni koje ulaze u interakciju s estrogenskim receptorima na temelju čega u organizmu ostvaruju slabo djelovanje nalik hormonu estrogenu. U situacijama kad je razina estrogena u organizmu visoka, sojini fitoestrogeni predstavljaju konkurenciju hormonima. Taj učinak doveo je do nastajanja hipoteze o utjecaju soje na smanjenje rizika od karcinoma dojke. Nauka za sada nije uspjela potvrditi tu hipotezu, no postoje indicije kako konzumacija soje u djetinjstvu može smanjiti rizik od karcinoma dojke u odrasloj dobi. Časopis Cancer Epidemiology, Biomarkers and Prevention 2009. godine objavio je studiju u kojoj je sudjelovalo gotovo 600 žena s dijagnosticiranim karcinomom dojke i gotovo 1000 zdravih žena. Pokazalo se kako unos soje u djetinjstvu smanjuje rizik od karcinoma dojke za 58 %, dok je visok unos soje u adolescenciji smanjio taj rizik za 20 do 25 %. Točan mehanizam blagotvornog djelovanja soje još nije poznat, ali pretpostavlja se da su za učinak zaslužni izoflavoni. S obzirom da još nije utvrđeno kakav učinak ostvaruje dugotrajno konzumiranje soje, potrebna su dodatna istraživanja. No s druge strane, poznato je kako kravlje mlijeko sadrži mnogo različitih vrsta hormona, uključujući i estrogene, a konzumacija mlijeka u javnosti ne ulijeva nepovjerenje poput soje.

Soja i pubertet
Soja izaziva brojne polemike kada su u pitanju djeca i vrijeme ulaska u pubertet. Suprotno mišljenju da unos soje potiče ranije sazrijevanje djevojčica, iz istraživačkih krugova pristiže sve više dokaza da soja djeluje upravo suprotno – odgađajući ulazak djevojčica u pubertet. Moguću neškodljivost unosa soje u djetinjstvu potvrđuje i činjenica da neke civilizacije stoljećima konzumiraju obilje proizvoda od soje tijekom cijelog života bez vidljivih štetnih djelovanja, stoga bi se moglo zaključiti kako nema razloga zašto djeca ne bi smjela konzumirati soju. Unatoč tome, u situacijama kada znanost nije posve sigurna, mudro je pridržavati se pravila o umjerenosti, što kod djece znači unos od jedne do dvije šoljice sojinog mlijeka na dan.

Aromatično bilje koje je karakteristično u mediteranskoj kuhinji čini puno više od toga što daje poseban miris i okus jelima. Naime, ono je jako dobro za zdravlje. Tako bar tvrdi istraživanje stručnjaka sa fakulteta Miguel Hernández čiji su rezultati nedavno objavljeni u časopisu Flavour And Fragrance Journal. Primat u sferi aromatičnoga bilja, odnosno začina prepunog antioksidantima drži klinčić zbog svojih posebnih organskih spojeva koji pripadaju porodici fenola. Ovo špansko istraživanje potaknuto je potrebom da se izolira prirodna i ekonomična alternativa sintetičkim supstancama koje se koriste u konzerviranim prehrambenim proizvodima. Dr. Juana Fernández-López je s timom stručnjaka stoga odlučila analizirati antioksidantnu moć nekih začina kao što su klinčić (Syzygium aromaticum), origano (Origanum vulgare), timijan (Thymus vulgaris), ruzmarin (Rosmarinus officinalis) i kadulja (Salvia officinalis).

„Naši rezultati pokazuju da prirodni antioksidanti koji se nalaze u aromatičnim začinima mediteranske kuhinje i njihovim ekstraktima mogu predstavljati značajnu opciju prehrambenoj industriji pod uslovom da njihova organoleptička svojstva ne budu kompromitirana", kaže dr. Fernández-López dodajući kako te biljke imaju iznimno pozitivan utjecaj na zdravlje čovjeka. Dodajte klinčiće pečenju, ruzmarin krompiru u pećnici, pospite origano po paradajzu, kombinirajte, istražujte isprobavajte, savjetuje naučnica. Ipak, možda najvažnije otkriće španskih naučnika leži u tome da se ulja bogata fenolima izvučena iz ovih pet mediteranskih biljaka mogu ubaciti u brojne industrijske prehrambene proizvode, naročito one temeljene na mesu; ti prirodni antioksidanti bi tada mogli usporiti propadanje namirnica zbog čega bi se umjetni konzervansi sve manje koristili, a hrana bila zdravija. „Ti prirodni antioksidanti bi neutralizirali oksidiranje lipida, što je jedan od glavnih razloga propadanja hrane, gubljenja njene hranjivosti i okusa", objašnjavaju naučnici. Kredibilitet ovoga istraživanja potvrđuju i rezultati istraživanja kanadskih stručnjaka sa fakulteta Ontario objavljeni u časopisu Journal of Food Composition and Analysis. Oni su kombinirali nekoliko začina kako bi otkrili kolika je njihova antioksidantna moć. Raymond Thomas, voditelj istraživanja, kaže da su aromatični začini i bilje prepuni antioksidanata. Ipak, on napominje da je njihovo djelovanje donekle oslabljeno time što ih se koristi u maloj mjeri u poređenju sa ostalim namirnicama prepunim antioksidantima kao što su voće i povrće. Činjenica je da se ti začini koriste u maloj mjeri - kako bi se poboljšali recepti, marinirala riba i meso, itd. Kanadski su naučnici osim njih provjeravali i klasične začine kao što su so, biber, zatim dodaci poput ulja, sezama, limuna, jabuka, luka... Većina tih stvari se koristi u kombinaciji kad se pripremaju kuhana ili pečena jela. Ta mješavina začina i dodataka zaista je moćna u smislu antioksidanata, ali ta moć opada kako se jelo kuha odnosno peče. Zato naučnici preporučaju da se aromatično bilje i začini više koriste nakon kuhanja i pečenja, a ne bi bilo loše i da ih se jede 'na hladno' u salatama.

Biber je jedan od najomiljenijih začina u kuhinji koji odlično pristaje uz gotovo svako jelo. Nezaobilazni "so i biber" sastavni su dijelovi kulinarstva iako zapravo vrlo malo znamo o pojedinim vrstama bibera. Zeleni, bijeli i crni biber plod su iste biljke, zimzelene penjačice "piper nigrum". Boja ovisi o stepenu zrelosti samog ploda, što znači da su različite vrste bibera, koje nam se nude u prodavaonicama, ubrane u različito vrijeme. Plodovi zelenog i crnog bibera se beru nezreli, ali dok se crni papar pet dana suši na suncu, zeleni prolazi kroz marinadu od soli. Bijeli biber se dobiva od zrelih plodova koji prilikom žetve imaju crvenu boju. Slijedi postupak pranja u vodi nakon kojeg se crvena ljuska odvaja od bijele jezgre. Za razliku od zelenog, crnog i bijelog, crveni biber ne potječe od biljke "piper nigrum" već raste na brazilskom stablu bibera te se, poput crnog, suši na otvorenom. Biber se kao začin počeo koristiti još u vrijeme starih Grka, a posebno popularan je bio među Rimljanima koji su ga stavljali i u mlijeko i med. Bio je skup te se povremeno koristio kao sredstvo plaćanja. U proizvodnji bibera danas prednjače Vijetnam, Indonezija, Indija, Brazil i Malezija. Godišnje se proizvede oko 200.000 tona bibera, od čega najmanje crvenog. U kulinarstvu za odabir bibera kao začina vrijedi jednostavno pravilo - svijetli biber odgovara svjetlijim jelima, dok se crni koristi kod tamnijih namirnica. Za intenzivniju aromu isplativije je samljeti biber neposredno prije kuhanja (kupovni mljeveni biber zbog vremena skladištenja ima slabiji okus). Crni biber je jači od ostalih, a najjači biber na svijetu "Tellicherry Pepper" proizvodi se samo u Indiji.

Osobe koje su redovno tjelesno aktivne u slobodno vrijeme imaju manje šanse za pojavu simptoma depresije i anksioznosti, pokazalo je istraživanje provedeno u Norveškoj. British Journal of Psychiatry dodaje kako tjelesna aktivnost u sklopu radnog vremena ispitanika nije imala ovakav pozitivan učinak. Naučnici sa fakulteta u Bergenu i njihovi kolege s londonskog King's Collegea to objašnjavaju razlikama u nivou socijalnih interakcija za vrijeme radnog vremena i nakon posla. Prema podacima prikupljenima od 40000 ispitanika, osobe koje nisu bile aktivne u slobodne vrijeme su imale prosječno dvostruko veći rizik za simptome depresije i anksioznosti. Naučnici napominju kako intenzitet tjelovježbe nije imao utjecaja na rezultate.