Prije nego što povrće operemo , moramo pažljivo pogledati , da li se na njemu nalaze neki kukci ili životinje, te odstranimo oštećene listove , ili ga odgovarajuće obrežemo i kuhamo u osoljenoj vodi , koju nakon toga odlijemo . Za povrće , koje ne omekani lagano (kupus, šparoge) i sl, sol se dodaje tek kasnije: povrće koje treba ostati zelene boje moramo pristaviti u jako slanu vruću vodu , te pokriti samo na početku . Zatim se povrće naglo okrene i prelije hladnom vodom . Povrće kao što je kupus, razne vrste repe , endivija, zalijemo prije kuhanja kipućom vodom , ostavimo neko vrijeme pokriveno i zatim procijedimo, pristavimo u drugu vruću vodu i kuhamo pokriveno poklopcem.

Poriluk je vrlo stara kultivirana biljka iz porodice ljiljana koja je u najbližem srodstvu s crvenim i bijelim lukom, drobnjakom i ostalim vrstama luka. Poriluk su uzgajali još stari Egipćani, Grci i Rimljani i cijenili ga kao ljekovitu biljku. Plinije opisuje „Dane poriluka” u starom Rimu kada je Neron uveo da se jednom mjesečno jede samo poriluk za što bolji glas. Ova biljka ima dugačke, zelenkaste listove koji rastu usko jedan kraj drugog u obliku dugačkog cilindra. Poriluk može narasti i do veličine od pola metra, a podzemni dio bijele je boje, mesnat i zadebljao. U rano proljeće ovo povrće se koristi za pročišćavanje organizma i obnavljanje crijevne flore, a vrhunac doživljava u rano ljeto kada razvija najbolju aromu i najnježnije listove.

Kupovina i priprema
Poriluk se može naći na tržnicama uglavnom stalno, zahvaljujući uvozu, a domaći je najbolji u proljeće i ljeto. Zimski poriluk sadrži manje arome nego rani ljetni, ali je i on vrlo preporučljiv. Pri kupovini obratite pažnju na njegovu čvrstoću i boju. Bijeli dio poriluka treba na dodir biti čvrst i bez mrlja, a zeleni listovi izrazite boje i usko priljubljeni (zatvoreni). Poriluk kupujte onda kada ćete ga koristiti, a ukoliko ga ne koristite odmah, odrežite vrhove listova i čuvajte ga u pretincu za povrće hladnjaka ili na hladnom mjestu nekoliko dana. Ovo visokovrijedno povrće zbog svojih korisnih sastojaka može biti i glavno jelo na stolu. U kulinarstvu U svakodnevnoj prehrani poriluk možete pripremati na različite načine. Najčešće se kuha i poslužuje s dodatkom maslinovog ulja ili maslaca kao prilog. Tradicionalno se priprema s krompirom i vrhnjem kao varivo, a izvrstan je dodatak salatama, umacima te juhama, sam ili u kombinaciji s drugim povrćem. Poriluk možete i pirjati samostalno ili u kombinaciji sa slaninom, šunkom, jajima, puževima, ribom ili gljivama. Pečeni poriluk izvrstan je u kombinaciji s maslacem i prezlom ili nadjeven s topljivim sirevima.

Savjet: Za jednostavan, a zanimljiv i pikantan objed, probajte ga u kombinaciji sa običnim krompirom u ljusci.

Liječenje porilukom
Poriluk je izvrstan čistač crijeva, djeluje čim ga pojedete - čisti želudac i crijeva od bakterija i gljivica koje su uzročnici raznih tegoba.
* učvršćuje i poboljšava odbrambene mehanizme u organizmu

* snižava krvni pritisak i kolesterol
* dobro utiče na izlučivanje mokraće
* obnavlja crijevnu floru
* pomaže u detoksikaciji organizma
* ima blago laksativno dejstvo
* djeluje preventivno protiv hemeroida

Savjet: Poriluk je idealno povrće za zdrava crijeva starijih ljudi, i odlična zamjena za skupe pilule za crijeva.

Istočnjački rezanci: Pripremaju se od pšeničnog, krompirovog, rižinog ili sojinog brašna. Popularni prozirni rezanci se spominju i kao celofan rezanci, a prave se od mungo graha. Rižini rezanci su dugačko, tanko, bijelo pramenje koji se mogu prodavati osušeni ili svježi, a brzo se skuhaju ako su prethodno bili namočeni u vodu. Udon je japanska tjestenina proizvedena od pšeničnog brašna i soli, a somen su tanki rezanci od pšeničnog brašna koji se jedu hladni.

Kineski noodlesi: Poznati su i pod nazivom kineski vermicelli, stakleni rezanci i bai fun. Za razliku od talijanske tjestenine, ne prave se od žitarica, već od škroba dobivenog od mungo graha. Ne kuhaju se, već ih je dovoljno potopiti u vrelu vodu.

Japanski soba rezanci:
Mješavina heljdinog i pšeničnog brašna, vode i jaja, poznatija kao japanski soba noodles, popularan je dodatak orijentalnim jelima. Priprema se po mogućnosti u woku, te na sve načine na koje se i inače pripremaju rezanci, a često se jede hladna.

Njemačke spaetzle: Rade se od jaja, soli, brašna, vode ili mlijeka uz dodatak muškatnog oraščića, a za izradu specifičnog oblika tijesto se progura kroz posebno sito i najčešće se poslužuje kao prilog.

Portugalska aletria: Od slatkih deserata s tjesteninom, jedna od najpoznatijih je portugalska aletria koja se pravi od tankih rezanaca s jajima, limunom, šećerom i mlijekom. Popularne su još i slastice poput torte od rezanaca koja je začinjena bademima i slatkim likerom, te pastira kolač od makarona sa slatkom kremom od jaja.

Istarski pljukanci: Rade se od pšeničnog brašna, soli, jaja i vode na način da se umijesi glatko tijesto koje se zatim trga u komadiće. Komadići se trljaju među dlanovima, a nakon oblikovanja ih se stavlja na pobrašnjenu podlogu i suši oko 3 sata prije samog kuhanja. Tradicionalno se pljukanci poslužuju s maslinovim uljem, ovčjim sirom i gljivama.

Suhe kolače je najbolje pripremiti nekoliko dana prije praznika, kako bi razvili svoju aromu i malo omekšali, a preporuka je da ih se čuva u zatvorenim limenim ili kartonskim kutijama, uz jednu otvorenu kesicu vanilin šećera. Slatki kruh i voćni kruh možete čuvati zatvorene u aluminijsku foliju ili u vrećicama za zamrzavanje na suhom i tamnom mjestu, do 5 sedmica. Medenjake i paprenjake treba sortirati po vrsti i čuvati u dobro zatvorenim limenim kutijama do 4 sedmice. Kekse od prhkog tijesta (čajna peciva, sitni kolači, vanilin kiflice) čuvajte u dobro zatvorenim limenim kutijama do 3 sedmice. Slastice od bjelanjaka (poljupci, makroni, zvjezdice s cimetom) čuvajte u zatvorenim kartonskim ili limenim kutijama do 2 sedmice, a biskvite u limenim kutijama na hladnom mjestu 8-10 dana.

Godine kulinarskih istraživanja i upoznavanja novih namirnica dovele su do toga da danas u kuhanju redovno koristimo kocku za juhu. Gusto tako i u ovom broju donosi korisne informacije o kockama za juhu, a za sam kraj priče ostavili smo neprevaziđenu goveđu kocku. Ova kocka preovladava na našem tržištu i pored kokošije jedna je od najzastupljanijih kocki za juhu. Nema domaćice koja bar jednom u pripremi jela nije iskoristila prednosti ove kocke. Goveđa kocka sadrži goveđi mesni ekstakt ili goveđe meso, sušeno povrće i izbalansiran odnos biljne i životinjske masti. Samo goveđi mesni ekstrakt sadrži prirodni sastojak kao što je kreatin koji je važan dio energetskog sistema mišića i koristi se kao indikator kvalitetne goveđe kocke.

Sa kockom je brže
Sa goveđom kockom možete napraviti odličnu juhu. Ona se upotrebljava za mesne supe i sva druga jela koja imaju puni okus mesa. Da biste pripremili goveđu juhu potrebno je samo jednu kocku otopiti u pola litre kipuće vode i kuhati minutu ili dvije. Također, ova kocka se koristi i kao podloga za umake i mnoga jela od povrća i mesa. Uz pomoć goveđe kocke možete pripremiti sjajna jela sa rižom, zatim tjestenine, složence, kao i jela od divljači. Generalno, ukoliko želite nekom jelu poboljšati okus, pred kraj kuhanja kocku otopite u jelu i samo kratko prokuhajte.

Zanimljivost: Prva supa u kocki je napravljena dugim kuhanjem mesnih sastojaka i povrća. Kada je tečnost isparila, ostala je čvrsta i ljepljiva masa koja se mogla čuvati duže vrijeme.

1. Pribor za jelo - redoslijed
Pribor za jelo koristite tako da počnete od onog noža, viljuške ili kašike koji su najdalje od tanjira, pa za svako sljedeće jelo koristite sljedeći najdalji pribor. Krajnja lijevo je viljuška za salatu, a do nje je viljuška za večeru. Kašika za juhu je krajnja desno, do nje slijedi kašika za piće (recimo, za čaj), nož za salatu te nož za večeru. Kašika ili viljuška za desert nalaze se obično iznad tanjira ili ih pak donesu uz desert. Bitno je samo zapamtiti da pribor koristite od krajnjeg vanjskog prema unutrašnjim.

2. Korištenje pribora za jelo
Postoje dva stila: američki i europski. Prema američkom, u desnoj ruci držite nož, u lijevoj viljušku, a nakon što odsiječete nekoliko zalogaja, nož položite na tanjir, uz rub, a viljušku prebacite u desnu ruku i jedete desnom rukom (izuzev ako niste lijevoruki). Prema europskom stilu, nastavljate jesti sa viljuškom u lijevoj ruci. Kada jednom počnete koristiti pribor za jelo, ne biste ga više trebali spuštati na stol, čak ni drške. Noževe, viljuške i kašike biste trebali u toku jela odlagati po strani tanjira ili u zdjeli. U slučaju veoma formalnih večera, vaš pribor za jelo će odnositi nakon svakog jela i donositi vam svježi. Da biste signalizirali da ste završili sa jelom, odložite na tanjiru viljušku uz nož, tako da oštrica viljuške bude okrenuta prema gore, a da su drške noža i viljuške na poziciji od 5 h a vršci na 10h. Pribor za jelo koji niste koristili jednostavno ostavite na stolu.

3. Dodavanje hrane i pribora za stolom
Hranu dodajite od lijeve ka desnoj strani. Ako vam neko zatraži da mu dodate so ili biber, proslijedite oboje zajedno, čak i ako su tražili samo jedno od to dvoje. Razlog je taj što ih je poslije lakše naći u paru nego kad su raspar, pogotovo ako je veći stol. Nakon što ste se nečim poslužili, bilo da je to so i biber ili korpica sa kruhom ili tanjir sa puterom, vratite ih direktno na stol umjesto da ih proslijeđujete iz ruke u ruku. Nikad ne ‘presjecajte’ dodavanje. Ne uzimajte npr. komad hljeba iz korpe dok je upravo neko dodaje nekom drugom. Sačekajte svoj red. Puter, namaze ili umake biste prvo trebali prebaciti iz poslužavnika na vlastiti tanjir pa ih tek onda mazati ili jesti.

Plus:
* Ne pušite na hranu da biste je ohladili. Ako je prevruća, jednostavno malo sačekajte.
* Ne držite laktove na stolu dok jedete. Ako vam je ruka slobodna i ne znate šta ćete s njom, držite je u krilu.
* Hranu kupite sa tanjira od sebe, a ne ka sebi.
* Odsijecite onoliko hrane koliko vam je potrebno za sljedeći zalogaj. Jedite polako i u manjim zalogajima.
* Kada završite s jelom, ne odgurujte tanjire i ne slažite ih na hrpu. Ostavite tanjire i čaše da stoje kako stoje dok ih konobar ne odnese.