Dijetalna ili prehrambena vlakna spadaju u grupu složenih ugljikohidrata ili polisaharida (iako ima nekoliko iznimaka – tvari koje se smatraju vlaknima, ali nisu polisaharidi). Glavna im je karakteristika to da ih enzimi probavnog sustava ne mogu razgraditi, ali zato bakterije prisutne u debelom crijevu mogu fermentirati neke vrste vlakana. Voće i povrće Ne tako davno dijetalna su vlakna nazivali balastnim tvarima zbog toga što su smatrali da usporavaju probavu, nadimaju i potiču stvaranje plinova. Danas se pak pouzdano zna da do takvih nuspojava može doći samo u slučaju kada osoba naglo uvede prehranu bogatu vlaknima. Preporuka je, kao i kod uvođenja bilo kakve promjene u prehrani, udio vlakana postepeno povećavati. Glavna podjela vlakana je prema topljivosti. Prema tome ih dijelimo na : * topljiva: gume, pektin, neke hemiceluloze, ljepila * netopljiva: celuloza, mnoge hemiceluloze, lignin Narezana jabuka Osim prema topljivosti možemo ih podijeliti prema djelovanju na ljudski organizam, prema utjecaju na probavu i apsorpciju hranjivih tvari, te s obzirom na kemijsku strukturu (jesu li ili ne polisaharidi). CELULOZA – primarna gradivna komponenta biljnih staničnih membrana, građena isključivo od glukoze; zbog načina na koji su povezane molekule glukoze u lanac, celuloza ne može biti razgrađena u našem probavnom sustavu. HEMICELULOZE – glavna gradivna komponenta vlakana u žitaricama; građene su od različitih monosaharida. PEKTINI – polisaharidi koji formiraju gel, čime voću daju oblik i strukturu (to se najbolje vidi kada voće prezrije – tada se pektin razgradi, a voće izgubi oblik); prisutni su uglavnom u povrću i voću, a koriste se u procesu želiranja pri proizvodnji džemova i marmelada. GUME I LJEPILA – to su strukturna vlakna u biljaka koja također mogu, poput pektina, formirati gel; gume se koriste kao aditivi u prehrambenoj industriji (kod preljeva za salatu, pudinga, bombona i raznih umaka). LIGNINI – nisu polisaharidi, nego polimer molekula fenola povezanih jakim vezama; ima 3D strukturu, što mu daje čvrstoću pa se ne može razgraditi u probavnom sustavu; prisutan je u drvenastim dijelovima povrća (mrkva i brokula), ali i u malim sjemenkama voća (jagode). Brokula Namirnice biljnog podrijetla su te koje su najbogatije vlaknima, jer su vlakna strukturni dio stanice biljaka. Izvori koji su najbogatiji vlaknima su: * za topljiva vlakna: voće (citrusi, jabuke), zob, ječam, mahunarke * za netopljiva vlakna: pšenične i zobene mekinje, integralni kruh, žitarice, povrće Hrana koja sadrži dijetalna vlakna: 1. Poželjna je pri provođenju restrikcijskih dijeta (hrana bogata složenim ugljikohidratima, najčešće je siromašna mastima i jednostavnim ugljikohidratima, te osigurava sitost te produžuje probavu) 2. Pomaže kod opstipacija (vlakna imaju povećanu sposobnost vezanja vode, te tako povećava volumen stolice) i dijarea 3. Djeluje preventivno na pojavu hemoroida 4. Prevenira karcinom debelog crijeva (razrijeđuju, vezuju i brže odstranjuju potencijalne kancerogene tvari iz crijeva) 5. Pomaže pri normaliziranju razina glukoze u krvi i izlučivanju inzulina u slučajevima pretilosti, kardiovaskularnih oboljenja i dijabetesa (tip II) 6. Pomaže pri regulaciji količine unesenog inzulina kod oboljelih od dijabetesa tipa I 7. Snižava koncentraciju kolesterola (i to vezivanjem topljivih vlakana na žučne kiseline, što potiče njihovo izlučivanje; to ustvari znači sljedeće: manje žučnih kiselina u probavnom sustavu = manja apsorpcija masti) Žitarice i zob Pri fermentaciji od strane mikroorganizama, vlakna se razlažu na vodu, plinove (ugljični dioksid, vodik i metan) i kratkolančane masne kiseline, koje se apsorbiraju u debelom crijevu, te su stanicama debelog crijeva izvor energije. Uz to što su tim stanicama izvor energije imaju još nekoliko povoljnih utjecaja: * povećavaju apsorpciju vode i natrija * potiču rast stanica debelog crijeva * pojačavaju metabolizam energije * poboljšavaju prokrvljenost debelog crijeva * stimuliraju autonomni živčani sustav * stimuliraju proizvodnju gastrointestinalnih hormona * smanjuju razinu kolesterola u krvi i smanjuju rizik od karcinoma debelog crijeva Ipak, uprkos mnogim povoljnim utjecajima, ni sa vlaknima, kao ni s ničim u prehrani, ne smijete pretjerati. Preporuke za dnevni unos su 20 – 35 g/danu (radi predodžbe - 1 jabuka prosječne veličine ima oko 3 – 3.5 grama vlakana). Preporučuje se unos veće količine tekućine, prvenstveno vode, kako bi vlakna omekšala. Raznolikost je baza prehrane, pa se tako i ovdje preporuča konzumacija vlakana iz različitih izvora (voće, povrće, mahunarke i cjelovite žitarice).

Pročitajte kako i u kojim količinama vam ova zdrava namirnicama, prepuna proteina i kalcija, može pomoći. Jogurt s voćem 1. Jogurt = vitka linija Prema studiji s University of Tennessee u Knoxvillu osobe koje su jele 500g jogurta dnevno (u kombinaciji sa smanjenim unosom kalorija) izgubile su 22% više težine i 81% više masnoće oko trbuha od osoba koje su preskočile ovaj međuobrok. Također su zadržale i jednu trećinu više mišićne mase koja pomaže pri mršavljenju. "Unošenjem jogurta u organizam unosimo kalcij koji signalizira izlučivanje manje hormona kortizola, što olakšava mršavljenje dok amino kiseline pomažu u sagorijevanju masnih naslaga", kaže dr. Michael Zemel, profesor nutricionizma i autor studije. 2. Većina marki jogurta sadrži dobre bakterije "Živa i aktivna kultura" na čašici jogurta znači da se u njemu nalaze probiotici, dobre bakterije koje žive u našem probavnom traktu i pomažu u izbacivanju štetnih mikroorganizama, koji mogu uzrokovati razne crijevne upale, iz tijela. (Samo manji broj kompanija jogurt provodi i kroz post-pasterizacijski proces koji uništava sve bakterije.) Danas, mnoge vrste jogurta sadrže i posebne sojeve probiotika koji pomažu pri regulaciji probave ili jačaju imunitet. No, istraživanja još nisu pokazala nikakve konkretne rezultate. "Imate li zdravstvenih poteškoća, kao što su proljev ili nadutost, nije na odmet jesti ovu posebnu vrstu jogurta nekoliko tjedana i vidjeti pomaže li vam u rješavanju tih problema", tvrdi fitness savjetnica Dawn Jackson Blatner. Inače, uštedite koju kunu i jedite običnu vrstu. 3. Jogurt je pun vitamina Samo jedna porcija jogurta značajan je izvor kalija, fosfora, riboflavina, joda, cinka i vitamina B5. Također sadrži i vitamin B12 čija je zadaća da čuva crvene krvne stranice i pomaže u očuvanju zdravlja živčanog sustava. "Uobičajeni su izvori vitamina B12 životinjskog porijekla, na primjer piletina, riba, stoga strogi vegetarijanci često pate od manjka tog vitamina", kaže Jackie Newgent, fitness savjetnica i autorica knjige Big Green Cookbook. Jedenje više jogurta može pomoći u popunjavanju ove praznine: 220g jogurta sadrži 1.4 mikrograma vitamina, što je 60% od dnevne preporučene doze za žene. Flašice jogurta 4. Čašica jogurta dnevno potpomaže brži oporavak nakon tjelovježbe S pravim omjerom proteina i ugljikohidrata jogurt je, posebice visokoproteinska grčka verzija, odličan izbor nakon tjelovježbe. Prema riječima Keri Gans, njujorške nutricionistice "savršeno vrijeme za jogurt je unutar 60 min nakon tjelovježbe". Proteini osiguravaju amino kiseline koje su nužne mišićima pri oporavku, objašnjava Gans, a ugljikohidrati obnavljaju ispražnjene energetske zalihe u mišićima. Bonus je ako uz jogurt popijete i bocu vode: proteini iz jogurta pomažu crijevima u apsorpciji vode, što pozitivno djeluje na hidrataciju. 5. Kad su u pitanju kalcij i vitamin D nisu svi jogurti isti Pošto se kalcij prirodno nalazi u jogurtu logično je pomisliti da je njegova količina u jogurtu, bez obzira na vrstu i marku, ista. Krivo. "Razina kalcija varira od marke do marke, stoga pažljivo pročitajte što piše na čašici odnosno pakiranju", kaže Newgent. Koliko pojedini jogurt sadrži ovisi o obradi. Na primjer, voćni jogurt sadrži manje kalcija od obične vrste jer šećer i voće zauzimaju dosta mjesta u čašici. "Vitamin D se ne nalazi prirodno u jogurtu, no iz razloga što pospješuje apsorpciju kalcija mnoge ga tvrtke dodaju u jogurt", objašnjava Newgent. 6. Jogurt pomaže u prevenciji od visokog krvnog tlaka Većina nas (oko 70%) svakodnevno konzumira dvaput više od preporučene dnevne doze soli. S vremenom to dovodi do visokog krvnog tlaka, bolesti bubrega i srca. Kalij iz jogurta (600mg kalija na 220g jogurta) pomaže u izbacivanju viška soli iz organizma. Studija objavljena u American Journal of Clinical Nutrition pokazala je da su osobe koje su dnevno konzumirale dvije ili više porcija jogurta za 54% smanjile rizik od nastajanja visokog krvnog tlaka, za razliku od osoba koje su konzumirale manje porcije. 7. Jogurt tjera prehladu Prema rezultatima istraživanja bečkog sveučilišta preživjet ćete sezonu prehlade i gripe bez problema jedete li 100g jogurta dnevno; žene koje su dnevno konzumirale barem 100g jogurta imale su aktivnije T stanice (stanice koje se bore protiv bolesti i infekcija) nego što su to imale prije početka redovne konzumacije ove namirnice. "Zdrave bakterije iz jogurta signaliziraju imunološkom sustavu da se bori protiv štetnih bakterija", tvrdi autorica studije dr. Alexa Meyer. Osobe koje pate od alergija imaju nisku razinu T stanica stoga će ih razveseliti vijest da im jogurt može olakšati stvari. Rezultati istraživanja studije objavljene u Journal of Nutrition pokazuju da su osobe koje su dnevno konzumirale 200g jogurta rjeđe pokazivale simptome alergije od osoba koje nisu redovito konzumirale jogurt. 8. Jedite jogurt za ljepši osmjeh Usprkos šećeru, jogurt ne uzrokuje karijes. Znanstvenici s Marmara University iz Turske testirali su niskokalorične, lagane i voćne okuse jogurta i otkrili su da niti jedan ne oštećuje zubnu caklinu, što je inače najčešći uzrok propadanja zubi. Također, mliječna kiselina štiti i vaše desni. Želite li smanjiti rizik od zubnih bolesti i do 60% morate pojesti barem 50g jogurta dnevno. 9. Sirovo ne znači bolje Većina jogurta na policama trgovine prošla je pasterizaciju (tj. jogurt je bio izložen visokoj temperaturi da bi se uništile sve štetne bakterije). Zagovornici sirovih mliječnih proizvoda tvrde da su nepasterizirano mlijeko, sir i jogurt zdraviji i bolji jer sadrže više zdravih bakterija, ali pasterizacija ne uništava korisne probiotike. Štaviše, studije pokazuju da oni koji konzumiraju sirove mliječne proizvode nemaju jači imunološki i probavni sustav od ljudi koji jedu pasterizirane mliječne proizvode. Također, sirovi mliječni proizvodi sa sobom nose i rizik od trovanja hranom. 10. Jogurt je visokoproteinska hrana Jogurt je izvrstan izvor proteina, ali "jedna vrsta čak sadrži više od dvostruke doze proteina", . Grčki jogurt, koji je gušći, ima i do 20g proteina po čašici (tradicionalne vrste jogurta znaju imati i svega 5g). Ako jedete jogurt zbog proteina potražite vrste koje sadrže barem 8-10g po porciji.

Samo zato što je vaše jelo zeleno, ne znači da je i zdravo. Izbjegnite sve podmukle zamke salate i pretvorite ju u savršeno, zdravo jelo. Salata Ubacite: * Bademe. Vlakna, proteini i zdrave masnoće drže vas sitima. Pazite da ne pretjerate jer su dosta kalorični (ubacite jednukašiku narezanih badema). * Nemasne proteine. Omega-3 masne kiseline iz lososa smanjuju rizik od nastanka raznih srčanih oboljenja i pospješuju rad mozga. Stoga se ulovite ribe, 80 g bit će sasvim dovoljno. * Jaje. Nemojte se bojati žumanjka, ono sadrži vitamin D, koji pomaže u borbi protiv raka, dijabetesa i još mnogo zdravih stvari. No, ipak ograničete unos jer jedno tvrdo kuhano jaje sadrži i 4,5 g masnoća. * Avokado. Nezasićene masne kiseline u avokadu pomažu vam da držite vitku liniju. Dodajte salati 1/6 avokada koji sadrži 5 g dobrih masnoća i samo 55 kalorija. * Tamnozeleno lisnato povrće. Što je lisnato povrće tamnije boje tim više je zdravije. Slobodno se poigrajte s različitim okusima i teksturama, možda se i iznenadite. * Sjemenke soje. Mnoga su istraživanja ukazala na dobre strane soje – štiti srce, smnajuje rizik od raka i pomaže u izgradnji kosti. Kupujete li ju u supermarketu potražite sirovu verziju. * DIY dresing. U pola šalice maslinovog ulja ili ulja od oraha – i jedan i drugi odličan su izvor amino kiselina i punog su okusa - umiješajte 1/4 balzamica i nasjeckanog peršina ili majčine dušice (miks je dovoljan za 4 porcije). * Razno povrće. Nakrcajte salatu paprikama, lukom, mrkvama, gljivama i rajčicama. Sa samo 20 kalorija po porciji nikad nećete pojesti previše. Salata Izbacite: * Bljedunavo lisnato povrće. Malo boje znači malo nutrijenata i vlakana stoga ih slobodno zaobiđite. * Masne zalogaje. Komadići slanine u salati znače puno nepotrebnih kalorija. * Prazne šećere. Zašećereni orasi i bademi imaju i do 180 kalorija u porciji od 30 dc. Jednaki učinak na salatu biste dobili i dodavanjem M&M bombona. * Prikrivene ugljikohidrate. Krutoni s maslacem siguran su put do visokog kolesterola. Volite li hrskavu salatu ubacite krekere od cjelovitog zrna. * Prženu piletinu. Jedna porcija može sadržavati i do 15 g masnoća. * Mliječne proizvode. Nažalost istinito: 30 dc sira sadrži 120 kalorija i 9 g masnoća. Koristite nemasne mliječne proizvode i samo povremeno ubacite skutu ili kozji sir. * Dresing katastrofe. Plavi je sir najgori prijestup od svih kremastih dresinga. Dvije čajne žličice dresinga sadrže 145 kalorija i 15 g masnoća.

Veliki trend konzumiranja ekološki uzgojene hrane nije novost kada je riječ o dječjoj hrani naročito kada se radi o prvim obrocima kod dohrane beba. Oduvijek su proizvođači kašica za bebe stremili ekološkom uzgoju, odnosno onom iz neonečišćenog okoliša bez tretiranja pesticidima i kemikalijama. Riječ je ipak o najosjetljivijim konzumentima kojima je potrebno posvetiti najviše pozornosti. Zato se mnogi nutricionisti i pedijatri slažu u jednom – katkada je bolje bebi ponuditi kupovne kašice od prehrane iz „kućne“ radinosti koje svoje podrijetlo ne vuku iz masovnog uzgoja i nisu tretirane opasnim kemikalijama kako bi se pospješila proizvodnja. Djeca i prehrana Mnogi roditelji zbog tih spoznaja uspijevaju nabaviti organski uzgojenu hranu, špricanu jedino otopinom koprive i još nekih biljaka u borbi protiv nametnika, koja je sve više dobavljiva u manje-više specijaliziranim trgovinama organske prehrane. Ukoliko znamo podrijetlo, odnosno prodavatelja i uzgajatelja, dobro i kvalitetno voće i povrće možemo naći i iz vrtova domaćih seljaka, koji ne pribjegavaju pesticidima, a najbolje bi bilo da se sami malo potrudimo pa uzgojimo nekoliko vrsta povrća i/ili voća kojima ćemo upotpuniti prehranu naših beba. Pred kojih 20-ak godina još nam nije na kraj pameti bilo da će zdravu, organski uzgojenu hranu biti ovako teško pronaći ili svijest o kemijski tretiranoj hrani nije bila na ovom nivou na kojem je danas. Tako su pesticidi uzrok mnogim alergijama, naročito kod malih beba, koje se kasnije nastavljaju u odrasloj dobi i oslabljenom imunitetu. Pozornost je dakle, potrebno obratiti na nekoliko segmenata uzgoja biljaka i životinja, koje će biti prva hrana bebama nakon majčina mlijeka: 1. Uzgoj povrća i voća koje nije tretirano mineralnim gnojivima i insekticidima. Mineralno gnojivo je jeftinije, dostupnije tj. lakše dobavljivo i njegova primjena je lakša. Zato se i koristi u sve više slučajeva uzgoja. Insekticidi čuvaju čitav urod od neugodnih nametnika, a voće i povrće koje vidite na policama trgovina nema jedne točki na sebi, veliko je i sjajno, poput jabuke iz priče o Snjeguljici. Kad su naši najmlađi u pitanju, radije posegnite za onim neuglednim malim jabučicama, punim crnih točkica i reckica od kiše, u kojima je svoj dom već našao poneki crvić, a brale su ih vrijedne ruke bakica koje ih desetljećima prodaju na istom mjestu. 2. Radi lakšeg uzgoja i veće zarade, u uzgoju masovne proizvodnje, većinom se koriste uvijek ista polja za uzgoj iste kulture što nikako nije u skladu s prirodom. Zemlja se tako ne stigne „odmoriti“ i nakupiti hranjivim tvarima, a nedostatak raznolikosti nasada uvelike smanjuje bogatstvo tla i povećava potrebu za umjetnim gnojivima. 3. Poštivanje prirodnog ciklusa rasta, dakle poštovanje „voznog reda“ prirode neizmjerno je važno za kvalitetu hrane. Ubrzavanje rasta, preskakanje faza i eksploatacija tla i životinja dovodi samo do veće zarade proizvođača, a narušava zdravlje potrošača. 4. Meso koje se priređuje za ishranu beba mora biti uzgojeno bez antibiotika, hormona i regulatora rasta, a takvo je najčešće ono koje po posebno niskim cijenama možemo nabaviti u velikim trgovačkim centrima, iz uvoza i masovne proizvodnje. 5. Prilikom proizvodnje kašica ne smiju se koristiti nikakvi aditivi i konzervansi, boje i arome, hidrogenizirane masti te namirnice koje vuku bilo kakvo genetski modificirano podrijetlo. Neki proizvođači dodaju svojim kašicama sol i šećer, što bi bilo dobro zaobići. Djeca i prehrana Ukoliko se odlučite za pripremu jela kod kuće obratite pozornost u kojim trgovinama nabavljate hranu, dakle bitno je da imaju certifikat o prodaji organski proizvedene hrane ili da ste potpuno sigurni da vaš proizvođač ili prodavač s placa, kod kojeg generacijski kupujete mrkvicu, blitvicu itd. ničim ne tretira svoj mali vrt. Također, od mesa se preporučuje konzumirati kozletina, kunić, janjetina i nešto kasnije meso divljači koje ne potječe iz uzgoja, već je potpuno prirodno othranjeno. Olakšali biste si kada bi mogli nabaviti veće količine mesa i zamrznuti ga u manjim porcijama jer ga je teže nabaviti. Riba se također preporuča, ali one vrste koje ne žive u lukama poput cipala ili ribe iz uzgoja koje se umjetno hrane. Bebicama je do 6. mjeseca najbolja i najzdravija prehrana isključivo majčino mlijeko. Podrazumijeva se da i majka mora izbjegavati hranu koja sadrži konzervanse, umjetno uzgojenu hranu gmo podrijetla ili onu tretiranu pesticidima.

Tijelo nastoji regulirati unos hrane kako bi održao energetsku ravnotežu. U taj proces uključeni su mnogi unutrašnji tjelesni procesi, poput interakcija i povratnih mehanizama među hormonima, tvarima sličnim hormonima i organima. I vanjski čimbenici imaju velik utjecaj na unos hrane. To su izgled, miris i okus hrane. Zbog tako velikog broja čimbenika koji utječu na unos hrane, teško je izolirati one koji izazivaju prejedanje, pretilost ili poremećaje u hranjenju. Važno je razlikovati glad i jelo. Glad Glad je fiziološka potreba za hranom, a tek je psihološka potreba za hranom te je povezana s osjećajem ugode koji se javlja nakon što konzumiramo hranu koju volimo. Naime ako je posrijedi pojava gladi, svaka hrana biti će "dobrodošla", dok se kod teka javlja želja za točno određenom vrstom hrane. Pri raspravi o gladi i jelu možemo naići i na pojam sitosti, koji označava osjećaj koji se javlja kad je (ili bi trebao biti) gotov unos hrane. Svaki unos hrane nakon tog trenutka izaziva osjećaj zasićenja tj.zasitnosti.Provedena su i istraživanja iz kojih je proizašla lista namirnica sa tzv. indeksom zasitnosti gdje je kao referentna točka uzet bijeli pšenični kruh. U tablici su prikazane namirnice sa svojim stupnjem zasitnosti u odnosu na bijeli pšenični kruh. Tako možemo iščitati da su od kruha zasitnije banane, kruh od cjelovitih žitarica, kuhani krumpir i možda neočekivano, ali je tako, jabuke i naranče (svježe, neobrađene). Jedan opći zaključak izveden iz ove studije bio je da hrana sa višim stupnjem zasitnosti pokazuje veći omjer volumen:kalorije. Drugim riječima, zasititi će vas ona hrana koje morate pojesti više da bi unijeli istu količinu kalorija nego s hranom koja u malim količinama ima isti broj kalorija. Reći ćete, pa logično,pojedem više = sitiji/a sam. Točno, ali to otvara još jedna vrata u istraživanju prehrane: predvidjeti zasitnost neke namirnice s obzirom na njen sastav. Ali to je već neka druga tema. Što kontrolira glad? Nekada se smatralo da je želudac taj koji je odgovoran za osjećaj gladi ili sitosti. Međutim, 50-tih godina prošlog stoljeća utvrđeno je da stimuliranjem jednog dijela hipotalamusa (dio međumozga koji se nalazi na bazi mozga) izazivamo proždrljivost, a stimuliranjem drugog dijela izazivamo odbojnost prema hrani. Danas znamo da je mozak samo jedna karika u procesu unosa hrane. Na unos hrane utječu i: * Sastav hrane Proteini izazivaju najdulji osjećaj sitosti. Pojam koji se u nutricionizmu također spominje je energetska gustoća – predstavlja odnos između količine makronutrijenata (ugljikohidrata, proteina,masti) u hrani i osjećaja sitosti. Topljiva dijetalna vlakna produljuju osjećaj sitosti, jer usporavaju pražnjenje crijeva i pospješuju bubrenje netopljivih dijetalnih vlakana. * Nutrijenti koji kruže tijelom Nutrijenti se nakon probave i apsorpcije šalju u jetru, koja djeluje kao senzor tj. prati koncentraciju pojedinih nutrijenata i šalje signale u mozak kada je njihova koncentracija visoka ili pak niska. Ipak se pokazalo da su prehrambene navike više vezane uz dostupnost energije nego uz koncentraciju pojedinih nutrijenata u krvi. * Probavni sustav Kako hrana puni želudac i tanko crijevo, nakon nekog vremena šalju se signali u mozak da je unesena dovoljna količina i smanjuje se potreba za hranom. * Temperatura Niske vanjske temperature potiču povećani unos hrane, dok visoke vanjske temperature izazivaju suprotnu reakciju, smanjeni unos hrane. I ovaj je mehanizam regulacije unosa hrane nadziran hipotalamusom. * Neurološki i hormonalni čimbenici Hormoni, neuroendokrini čimbenici (tvari slične hormonima) i neki lijekovi imaju direktan ili indirektan utjecaj na neurotransmitere mozga. Primjeri: Inzulin – potiče suzbijanje unosa hrane Leptin – hormon kojeg proizvode masne stanice, tako javljaju mozgu koliko je masnog tkiva pospremljeno. Smatra se da je pretilost kod ljudi izazvana povećanjem ovog hormona, a ne smanjenjem kako su to pokazale studije na životinjama. * Okolina i sociološki čimbenici Na konzumaciju hrane utječu i stanja poput stresa te promjene raspoloženja. Efekt mogu imati i određeno doba dana, socijalni moment pojedinca te senzorske karakteristike hrane.

Zima je doba kuhanja jače i „moćnije“ hrane, a nezaobilazan dio takve kuhinje je kupus, iznimno bogat C vitaminom koji će nam dobro doći u izgradnji imuniteta u sezoni gripa i prehlada; vitaminom K i B6, kalijem, kalcijem, manganom, magnezijem i sumporom i beta karotenom, koji pomaže u prevenciji raka sluznice i mekih tkiva. Čini se da je nekako nepravedno zapostavljen ili, na neki način, svrstan među „jednostavne“ i lako dobavljive namirnice iako je mnogo vrjedniji od mnogih vrsta povrća kojima se pridaje veće značenje.Glavice kupusa koje na proljeće i na jesen najčešće preplave naše tržnice i trgovačke centre mnogo su bogatiji i dragocjeniji nego što mislimo. I nego što njihova cijena kaže. Kad bi samo znali koliko je zapravo bogat hranjivim tvarima puno bi ga češće konzumirali; svježeg i kiselog, kakvog su ga otkrili stari Slaveni i ostavili ga nama u nasljeđe. Mnoge od njegovih podvrsta poput crvenog kupusa, crnog kupusa, kelja, prokulice, kineskog kupusa također sadrže mnoge vrijedne nutrijente stoga ih je potrebno uključiti u svakodnevnu prehranu. Ne zaboravimo spomenuti samo raznolikost u načinima pripreme kupusa; između ostalog i njegovu optimalnu iskorištenost kada ga se priprema sirovog, odnosno na salatu, gdje se nutritivni sastojci 100% iskoriste za razliku kad ga se termički obrađuje. Osim navedenih hranjivih tvari, kupus sadrži aminokiselinu glutamin, koja se, iako nije esencijalna aminokiselina, svejedno treba pojačano unositi u situacijama pojačanog stresa, upala, jače fizičke aktivnosti i općenito jačanja imuniteta. Također je prijeko potrebna za metaboličke funkcije i u stvaranju epitelnih stanica enterocita, koje štite od ulaska infektivnih čestica, toksina i sl. u organizam. Dokazano liječi čireve na želucu. Bogat je celulozom, koja poboljšava i potiče probavu, a sadrži i tartansku kiselinu koja usporava pretvaranje ugljikohidrata u masti pa je često uvršten na jelovnike različitih dijeta. Značajan je i zbog veće količine karotenoida, antioksidanata koji se bore protiv slobodnih radikala, problema s oslabljenim imunitetom; te većim sadržajem fitokemikalija koje pomažu jetri u neutralizaciji toksičnih tvari. Kiseljeni kupus se više priprema u ovo doba godine, a neki izvori čak navode da sadrži povećane količine C vitamina u odnosu na kuhani; možete ga servirati na više načina, uz tradicionalna jela ili uz jela po svojem ukusu. Nije čudno stoga što ga se servira uz masnija i kalorična blagdanska jela, kad ubrzava probavu i pospješuje sagorijevanje kalorija te svojom kiselinom olakšava probavu, a sam po sebi sadrži samo 24 kcal na 100g, sadrži čak 92,52% vode, 1,21% proteina, 0,18% masti i 2,3 % dijetetskih vlakana. Listovi kupusa često se koriste i kao oblozi, za sve upalne procese, za liječenje čireva, rana, dermatoza, lišajeva; za liječenje bronhitisa, kašlja, slabokrvnosti… Možda upravo zbog njegove duge povijesti i vrsnih rezultata u primjeni. Dakle, zasucite rukave i bacite se na posao; bilo da je riječ o motanju sarmica, pripremi jote, pečenju kobasica ili ribanju kupusa za osvježavajuću niskokaloričnu salatu kojoj možete dodati i ribane mrkve, kukuruz, grašak i tunu. Kupus možete jesti i kuhani, dodajući mu nekoliko krumpira i zgnječeni malo slabije nego pire sa maslinovim uljem i pola minute prodinstanim češnjakom. Nema brige, sezona je kupusa!

Visoko vrijedna namirnica koja se kao delikatesa provlači kroz većinu svjetskih kuhinja, slijedeći autohtone tradicije izrade, svakako je sir. Volimo ga jesti samog, uz dodatak kao što je kruh, kao dio jela, kao začin… Iskorišten je do maksimuma zbog svojih posebnih okusa i aroma koje slijede njegove podvrste i naročito zbog hranjivosti, bogatstva mineralima (od kojih vodi kalcij) i ponekim vitaminima.Ljubitelji sira poznaju sve vrste i degustiraju ga s posebnim užitkom, unatoč brutalnim cijenama koje ga u današnje vrijeme prate u našim trgovinama. Unatoč tome, mnoge visokovrijedne vrste kao što je svježi kravlji sir i dalje se zadržava na br. 1 po omjeru cijene i kvalitete, dostupnosti i esencijalnosti samog bitka sira. Bogat je vrijednim proteinima, stoga ga se preporučuje sportašima i osobama koje moraju unositi povećane vrijednosti proteina, može ga se konzumirati i kao zamjenu za meso, pedijatri ga preporučuju u svakodnevnoj prehrani male djece upravo zbog kalcija kojeg sadrži uz fosfor i magnezij. Bogat je esencijalnim aminokiselinama, što je još jedna prednost pri odabiru. Unatoč mastima i ugljikohidratima koje sadrži, može ga se preporučiti kao dio dijetne prehrane jer ima nižu kalorijsku vrijednost među sirevima, 100g samo 103 kcal. Optimalna iskorištenost svježeg kravljeg sira je u kombinaciji sa uljem i sjemenkama lana jer se na taj način dobiva najviše od esencijalnih aminokiselina, nužnih za pravilan rad mozga i živčanog sustava, srca i krvnih žila, a posebice u prevenciji malignih oboljenja. Osim kravljeg, u prehranu svakako uvrstite i kozji sir, koji je od davnina poznat po ljekovitim svojstvima; redovitom konzumacijom snižava razine šećera i lošeg kolesterola, ima dokazana antikancerogena svojstva, liječi probleme s dišnim sustavom poput alergija i bronhitisa jer ima ulogu u obnavljanju plućnih stanica, jača imunitet i što je najvažnije koze se većinom još ne hrane umjetno, stoga možemo reći da je dobiven pretežno potpuno prirodnim putem. Poput kravljeg, najmanje mastan je sirov, najlakše se probavlja i takav sadrži esenciju svoje arome. Preporuča se osobama alergičnim na protein kravljeg mlijeka i osobama osjetljivim na laktozu jer je ima u manjim količinama od kravljeg mlijeka. Također, nemojmo zaboraviti da je i malo masniji od kravljeg mlijeka iako ovisi o proizvođaču. Ovčji sir, naravno ovisno o načinu proizvodnje, sadrži ipak najviše masnoća, stoga ga konzumirajte povremeno. Bogat je vitaminom A, vitaminima B skupine, kalcijem, magnezijem, fosforom… Uz kalcij, sadrži i značajne količine D vitamina koji pomaže da se taj kalcij pravilno apsorbira i iskoristi na najbolji mogući način u organizmu. Samim time utječe na sprečavanje osteoporoze u starijoj dobi, na kvalitetu zuba, kose, kože i noktiju, na zdravlje krvnih žila i zglobova, kože, a naročito na jačanje imuniteta, smiruje živce i čuva od stresa. Ovčji sirevi najčešće se mogu nabaviti tvrdi, dakle i masniji, kao cijenjena delikatesa određenog podneblja. Budite sigurni da su većinom iz ekološkog uzgoja, poput kozjeg, sa slobodne ispaše jer o tome ovisi njegov okus. Ovčji sir možda nije najsretniji izbor kada je o dijeti riječ, ali svojim sastavom zadovoljava mnoge dnevne nutritivne potrebe odraslog čovjeka. Ne morate pretjerivati u njemu, degustirajte ga u posebnim prilikama. Preporučamo vam u svakom slučaju za potrebe prehrane siromašne masnoćama jesti svježe sireve, koji sadrže više vode, a manje masnoća. U potragu za kozjim i ovčjim sirom, najbolje je da se date na tržnicama ili po seoskim gospodarstvima, gdje domaće stanovništvo još uvijek priprema sireve po tradicionalnim recepturama bez dodavanja konzervansa, bojila, pojačivača okusa i sl. i iako ga često proizvode samo za svoje, obiteljske potrebe, možda ih uspijete nagovoriti da vam prodaju dio blaga i to po ne previsokoj cijeni. Povedite se za primjerom uspješnih sportaša i nutricionista pa i gastronoma koji znaju koje sve tajne čuvaju sirevi, te kako pozitivno utječu na zdravlje.

Hemoroidi su, na žalost još uvijek „tabu tema“. Mnogi pogođeni se stide da sa ljekarom pričaju o ovom problemu. Pored zdrave ishrane pune biljnih vlakana, dovoljnog unošenja tekućine i pravilne higijene, postoje i mnogi prirodni lijekovi protiv hemoroida. Stari domaći lijek je redovno pijenje svježe iscjeđenog soka od jabuke. Pijte svaki dan čašu tog soka. Pravite kupke: u tri litre vode temperature od oko 35º C, stavite čaj od preslice (Equisetum arvense) ili od hrastove kore (Quercus officinalis) i „sjedite“ u vodi oko 15 minuta. Mješavina čaja od kamilice i kokotca (Melilotus officinalis) djeluje smirujuće na kožu i smiruje upalu u analnom području. Ljekovite supstance iz kokotca liječe oštećene vene i dovode do povlačenja izraslina. Pomiješajte obe biljke u jednakim dijelovima, prelijte supenu kašiku čaja sa ¼ litre prokuhane vode i ostavite 10 minuta. Dnevno pijte tri šolje ovog čaja. Ohlađeni čaj možete staviti i u kupku, a također možete umakati vaticu u njega i time mazati hemoroide. Pomiješajte kremu od nevena sa medom u istom odnosu. Ovu mješavinu mažite u debljem sloju direktno na hemoroide i ostavite neko vrijeme da djeluje. Kreme i čepići sa ekstraktima američke lijeske (Hammamelis virginiana) pomažu također protiv hemoroida. Oni djeluju protiv upale i pomažu brzo kod hemoroida.

Dokazano je da voće i povrće smanjuju rizik dobijanja kardio vaskularnih bolesti. Tako je na primjer CORA studija pokazala da 100g mesa i mesnih prerađevina dnevno povećavaju rizik dobijanja srčanog infarkta za 150%, dok ga 100g voća dnevno smanjuje za 30%. EPIC studijom je dokazano da se rizik za dobijanje raka crijeva smanjuje za čak 40% ukoliko se dnevno unošenje biljnih vlakana poveća na 35 g dnevno. Ko jede puno voća i povrća, manje se deblja, što je opet dobro za srce i krvotok. Pošto deblje žene imaju veći rizik za dobijanje raka dojke, voće i povrće indirektno smanjuju rizik i za to. Voće i povrće imaju u sebi mnoge sekundarne biljne supstance, karotinoide, saponine, flavonoide itd. Mnoge od njih još nisu otkrivene. Još uvijek nije jasno koje supstance kako djeluju, ali se pretpostavlja da je zdravi efekt u kombinovanom djelovanju različitih supstanci. Kao idealna količina voća i povrća navodi se 650g, podijeljeno na 5 porcija. Već 300 g dnevno smanjuju rizik dobijanja raka na gornjim organima probavnog trakta. Veće količine ne povećavaju pozitivno dejstvo. Važna je i mješavina različitih vrsta voća i povrća koji trebaju biti friški i pažljivo prerađeni. Što se povrće duže kuha, to više gubi dobre supstance.

Homeopatija, akupunktura, vitaminski dodaci i slični nekonvencionalni načini lečenja ne bi trebalo da se primenjuju u liječenju astme kod djece. Ukoliko se na astmatičnoj djeci primjenjuju nekonvencionalne metode liječenja, kao dopuna ili zamjena za klasične tretmane, teže je uspostaviti kontrolu nad bolešću, pokazali su rezultati istraživanja koje je sprovela grupa naučnika s univerziteta u Montrealu. Naučnici su došli do tih rezultata tako što su sproveli istraživanje na 2.000 djece starosti u prosjeku šest godina i oboljelih od astme u različitim stadijumima, prenijeli su francuski mediji. Među tom djecom, 13 odsto je bilo podvrgnuto nekom od nekonvencionalnih načina lječenja, kao što su akupunktura, homeopatija ili vitaminski dodaci. Rezultati su pokazali da je kod dvostruko više djece koja su bila pod nekom od nekonvencionalnih terapija došlo do slabije kontrole nad bolešću u odnosu na onu pod klasičnom terapijom.