Variva, supe, korjenasto povrće, žitarice, razni začini i čajevi, samo su neke od namirnica koje treba uvrstiti u zimski jelovnik jer pomažu organizmu da se odbrani od hladnoće Da bi se tokom zime ojačao imunitet i očuvalo zdravlje, potrebno je hladnom i promenljivom vremenu prilagoditi i način ishrane. Dok se ljeti jede više svježeg povrća, raznih salata, hladnih jela, zimi se treba okrenuti kuhanim jelima (supe, variva, kompoti...) i namirnicama koje podstiču cirkulaciju, te pomažu organizmu da se odbrani od hladnoće. Korjenasto povrće Korjenasto povrće poput šargarepe, celera, cvekle, crnog i bjelog luka, kelerabe i rotkve zagrijava tjelo, ima nisku kalorijsku vrijednost i izuzetno je bogato vitaminima i mineralima, a osim toga, sadrži i fitosupstance koje pomažu u prevenciji raka. Treba ga jesti sirovo, bareno na pari ili dinstano na vodi. Ukoliko se neke vrste ovog povrća dodaju jelu koje zahtjeva dužu pripremu, poželjno je da se stave pred kraj kuhanja, a to se naročito odnosi na bjeli luk.

Ne vino, nego voda - najsnažnije oružje protiv beživotne sive kože. Svi tjelesni procesi zavise o vodi, a ako je tokom dana ne pijete dovoljno, vjerovatno ćete imati sporiji metabolizam i, između ostalog, suv hlju kožu. Jedna je studija pokazala da je potrebno pola litre vode kako bi se stvorilo mjerljivo povećanje krvotoka kroz kapilare u spoljnim slojevima. Pijte često vodu i imaćete lice poput bebe.

U jednoj studiji objavljenoj u "Journal of the American College of Nutrition" pokazalo se da ljudi koji uzimaju dosta maslinovog ulja imaju manje bora nego oni koji obilno jedu maslac. Zašto? Maslac je prepun zasićenih masnoća, dok je maslinovo ulje bogato mononezasićenim. Ova ista dobra masnoća čini i 50% kalorija u avokadu. No, zašto biste jeli avokado, a ne maslinovo ulje? Oboje je dobro, ali avokado ima dodatni bonus - B vitamin, što takođe pomaže da koža deluje blistavo i glatko. Mononezasićene masti sadrži i: maslinovo ulje, badem, kikiriki (neprženi iz ljuske).

Losos je idealna namirnica iz više razloga, a što se tiče kože, najvažnije je što obiluje omega-3 masnim kiselinama. Pomoći će u zadržavanju vlage u epidermalnim ćelijama i ubrzati zaceljivanje kože nakon izlaganja sunčevim zracima. Omega-3 kiselinama bogate su sardine, orasi i sjemenke lana (sameljite ih prije upotrebe).

U najstarijim zapisima grožđe je uz jabuku prvo voće koje se pominje i jedno od najbogatijih hranjljivim sastojcima. U grožđu već prema vrstama, ima 14—30% šećera, pa mu u tome može konkurisati samo smokva. To je i jedna vrsta hrane, koja daje najviše kalorija. Jedan kilogram grožđa sadrži 700-800 kalorija, što je dvostruko više od druge vrste voća. Ili još jedan primjer: jedna litra sviježeg grožđanog soka jednako je hranljiva kao i jedna litra mlijeka. Grožđe je osim toga neobično bogato mineralnim solima i vitaminima, osobito A, B i C. Dok grožđe zbog visokog sadržaja šećera nije preporučljivo za bolesnike od šećerne bolesti ono je osobito korisno sportistima, djeci, rekonvalescentima, reumatičarima i bolesnicima koji boluju od nekih bubrežnih oboljenja. Na duže vrijeme možete sami spremiti grozdove grožđa, iako ih na tržištu ima gotovo cijele zime, zahvaljujući hladnjačama. Za čuvanje grožđa kod kuće postoji više načina, no bitno je da je grožđe sasvim sviježe, po mogućnosti tek ubrano. Najjednostavniji način jeste, da mu peteljke utaknete u posudu sa vodom, kao cvijeće. Grožđe treba čuvati od promaje. Drugi način je da se drške grožđa preliju voskom, ili da se grožđe osuši. Sitna, čvrsta, zrna grožđa često su čak i mnogo sočnija i aromatičnija od krupnih zrna. Isjecite grančice grozda makazama, prije nego što grožđe iznesete na sto. Ne zaboravite da grožđe uvijek valja prije služenja veoma brižljivo oprati tekućom vodom. Najbolje je pri tom staviti ga u žičanu korpicu ili đevđir. Na taj način opraćete grožđe ne samo od prašine nego i hemikalija, kojima se prska vinova loza, ali ga nipošto ne smijete dugo držati u vodi, jer izgubi miris i ukus. Nijedno voće ne obiluje u toj mjeri mineralima, voćnim kiselinama, grožđanim šećerom i vitaminima kao grožđe. Zahvaljujući kiselinama odstranjuje iz organizma toksine, a vanredna je hrana i za slabu djecu. Ako grožđe dajete sasvim maloj djeci, obavezno zrna oljuštite. Sok od grožđa ima diuretično dejstvo. Zrelo i kvalitetno grožđe ima ujednačenu boju zrna zlatnožutu za bijelo i crvenkasto plavu za crno grožđe. Sviježe obrano grožđe prepoznaćete po tome, što je središna grana grozda čvrsta i jedra. Da bi se grožđe održalo sviježe duže vrijeme, stavite ga u vrećicu od plastike i ostavite u ladicu pri dnu frižidera, u kojoj obično držite voće i povrće. Grožđe izvadite iz frižidera jedan sat prije služenja. Ukoliko je suviše rashlađeno, aroma i ukus grožđa neće doći do punog izražaja.

Breskva je porijeklom iz Kine, gdje su je uzgajali kao kulturnu voćku 2000 godine prije nego što su za nju doznali Rimljani. Početkom naše ere donjeta je u Italiju i Francusku iz Male Azije i Grčke, a u zapadne evropske zemlje u toku 15 i 16 stoljeća. Danas se breskva uzgaja na velikim prostranstvima umjerenih tropskih predjela Evrope, Azije, Amerike, Afrike i Australije i ubraja se među najraširenije i privredno vrlo značajne voćke. Danas ima preko 1000 kulturnih sorti bresaka, koje sazrijevaju od početka juna do konca oktobra. Od sorte breskve zavisi sastav hranljivih sastojaka u plodovima. U suhoj tvari ploda najviše ima šećera i to saharoze, a manje invertnog šećera (2 — 3%). Sadržaj saharoze se mijenja sa razvitkom ploda i stalno se povećava. Ukupni sadržaj šećera je najveći kada su plodovi potpuno zreli i iznose do 15%. Organskih kiselina ima 36 i njihov sadržaj takođe varira sa sazrijevanjem plodova i kreće se od 0,2 do 0,4%. Upravo prema sadržaju šećera i kiselina razlikuju se pojedine sorte breskvi. Tako sorte, čiji plodovi sazrijevaju polovinom juna, imaju 7,8% šećera i 0,51% kiseline, one koje sazrijevaju polovinom avgusta 10,14% šećera i 0,46% kiseline, a one koje sazrijevaju koncem avgusta i početkom septembra imaju 11,2% šećera i 0,46% kiseline. Osim šećera i kiseline u plodovima bresaka ima hlapivog ulja, kalija, željeza, vitamina C, vitamina grupe B i karotina. U sjemenkama ploda ima do 57% masnog ulja, zatim hlapivo ulje, glikozid amigdalin i druge stvari. Plodovi bresaka su omiljeno voće u svježem stanju i na tržištu se praktički nalaze skoro preko cijele godine. Osim toga oni su važna sirovina u prehrambenoj industriji, gdje ih konzerviraju, izrađuju kompote, džemove i drugo. Sok od plodova breskve naročito je prijatan i preporučuje se posebno za djecu i bolesnike. Breskve pojačavaju sekreciju probavnih žlijezda i utiču na dobru probavu, ali se ne preporučuje da ih jedu dijabetičari i gojazni. Zbog značajnog sadržaja kalija u plodovima, preporučuje se da se sviježi plodovi i proizvodi od njih uključe u obroke srčanih bolesnika. Breskvino ulje je vrlo cjenjeno u farmaceutskoj industriji, gde služi kao razblažitelj nekih ljekovitih tvari, predviđenih za potkožne i mišićne injekcije. Upotrebljava se i za pripremanje tekućih masti. U narodnoj medicini upotrebljavaju se čajevi od lišća i cvjetova breskve. Čaj ili sviježi sok istisnut iz lišća upotrebljava se kod reumatizma, glavobolja, nekih želudačno-crijevnih oboljenja. Cvjetovi se preporučuju kao sredstvo za čišćenje i izlučivanje mokraće. Kod ekcema se stavljaju vrući oblozi čaja od lišća.

Upotrebljava se u slučaju migrena, lošeg varenja, poremećaja u funkciji bubrega, reumatizma, gasova u crijevima i reumatične neuralgije. ČAJ PROTIV MIGRENE: 30 do 40 grama ruzmarinovih listića prelijte sa 300ml ključale vode. Ostavite da tako stoji dvadeset minuta, a zatim procijedite. Ako ovaj čaj pomalo pijuckate preko cijelog dana, glavobolja će polako nestati, zahvaljujući blagotvornom dejstvu ovog čaja na varenje. VINO S RUŽMARINOM Stavite oko 20 do 30 grama ruzmarinovih listića u jednu litru bijelog vina i pustite da tako stoji najmanje 14 sati. Zatim procijedite i sipajte tečnost u flašu i dobro je zatvorite. Dvije čaše 50ml ovog vina (jedna ujutru, a jedna uveče) olakšaće rad bubrega i istovremeno dejstvovati kao umirujuće sredstvo u slučaju nervnih napetosti. ČAJ PROTIV REUMATIČNIH BOLOVA: 40 grama ruzmarinovih listića prelijte litrom ključale vode, a zatim oboljele dijelove izložite pari ovoga čaja ukoliko je to moguće, dobro se pokrijte vunenom dekom. Na taj način ćete sačuvati toplu paru, koja će istovremeno izazvati i znojenje. Upotrebljava se u slučajevima oboljenja od astme, upornog kašlja, bronhijalnog katara i bolesti jetre. Osim toga odstranjuje perut i sprečava opadanje kose.

Neće biti zgoreg, da naše domaćice podsjetimo na dobre stare i isprobane recepte naših, nena, baka, a neke i da uputimo kako se mijesi i peče dobar domaći hljeb-kruh. U mnogim krajevima naše zemlje smatra se pravom sramotom ako djevojka ili žena ne zna umjesiti hljeb. U velikim gradovima, gdje se hljeb proizvodi u pekarama, domaćice nemaju razloga da ga same mjese. Ali, ako vam se dogodi da nedjeljom ili u praznične dane želite ispeći hljeb, poslužite se dobrim starim receptom i uspjeh neće izostati. Za dobar domaći hljeb potrebni su: dobro brašno, svijež kvasac-germa, malo soli i malo mlake vode. Obično se uzima na tri četvrtine kg brašna, dva dekagrama kvasca ili jedna kockica sviježeg kvasca ili jedna kesica suhog kvasca. Kvasac (sviježi) se razmrvi prstima, prelije sa tri do četiri kašike mlakog mlijeka, doda se kašičica šećera, pola šake brašna, sve se malo izmiješa i ostavi pokriveno čistom kuhinjskom krpom na toplom mjestu, da uskisne ili se digne. Toplina ne treba da bude veća od 20°C. Obično se kvasac zamiješa u lončiću volumena jedne litre, jer se u njemu najlakše vidi kako raste. Kad je volumen kvasca prešao dvije trećine lončića i kad se digao skoro do pod vrh posude, kvasac je dobar za miješenje. Kad je ukisao, prosije se na dasku za miješenje tri četvrtine kilograma brašna, (prosijati treba zato što se tako brašno bolje miješa sa zrakom). U prosijanom brašnu izdubi se na sredini rupa i u nju stavi kvasac. Tada se doda malo soli, a zatim se postepeno doljeva iz manjeg lončića mlaka voda i rukama izmijesi tijesto. Brašno se dodaje i iznad one mjere od tri četvrtine kilograma, tako, da se miješanjem dobije gusto tijesto. Tijesto se ne smije previše lijepiti za ruke i za dasku. Kad je miješanjem postalo glatko i kad se više ne lijepi, uzme se veća posuda ili zdjela, pospe se na dnu sa malo brašna, u nju se stavi umiješeno tijesto, pokrije čistom kuhinjskom krpom i ostavi da kisne na mjestu gdje toplota ne prelazi 20°C. Kad tijesto naraste do dvije trećine volumena, premjesti se na dasku (prije toga posuti sa brašnom) pa se još jednom dobro izmijesi. Ako treba doda se malo integralnog. Ogledima je dokazano, da bijelo brašno ima mnogo manje vitamina od crnoga, ima za 75% manje vitamina B1, B2 i nikotinske kiseline nego crno brašno (s mekinjama). Što je brašno bolje, to je nehranjljivije, sve najvrijednije sastojke kriju u sebi mekinje. Naravno, stvar nije izgubljena, u savremenom pekarstvu bijelom brašnu dodaju se umjetni vitamini i drugi sastojci, a farmaceutska i prehrambena industrija proizvode poboljšivače (aditive) za hljeb. Je li sve to potrebno i korisno, to je već drugo pitanje ali je očito jadno: taj problem mogao bi se pojednostaviti, vratiti se prirodi, upotrebom namirnica u onom obliku u kojem ih je priroda dala. Da se bez hljeba ne može živjeti, kao i bez zraka i vode, pokazalo se u mnogim periodima i nedaćama. Hljeb je bio i ostaje najveće bogatstvo i blago, prema njemu se ponekad maćehinski odnosimo. Narod izrekao mudre izreke o hljebu, toj dragocjenoj čovjekovoj tekovini, i da je najbolje ocjenio njegovu vrijednost "Sve je hrana, a hljeb nam je majka", kaže jedna narodna poslovica.

Japanski istraživači otkrili su da paradajz sadrži nutrijent koji može spriječiti razvoj bolesti krvnih žila. U časopisu Molecular Nutrition & Food Research, istraživači su objavili studiju prema kojoj ekstrahirana komponenta paradajza, 9-okso-oktadekadienska kiselina ima antidislipidemijsko djelovanje.

Za paradajz je otprije poznato da sadrže komponente blagotvorne za zdravlje, no istraživački tim fokusirao se na kompoente koje mogu utjecati na dislipidemiju, stanje uzrokovano abnormalnim količinama lipida, primjerice masti i kolesterola, u krvnim žilama. U studiji su proučavali potencijalno antidislipidemičko djelovanje 9-okso-oktadekadienske kiseline. Pokazano je da navedena komponenta može poboljšati oksidaciju masnih kiselina i doprinijeti regulaciji jetrenog metabolizma masti. Autori stoga smatraju da njihovi rezultati sugeriraju da 9-okso-oktadekadienska kiselina može pomoći u prevenciji bolesti krvnih žila.