Stoljećima su se gljive koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Tako su npr. u 12. i 13. stoljeću, Templari koristili ekstrakte plijesni za liječenje inficiranih rana. Zapadna medicina koristi već dugo blagodati mikroorganizama gljiva (plijesan). Jedna od najvažnijih gljivica kao što znate, zove se Penicillium notatum. Alexander Fleming, slavni škotski biolog i Nobelovac, 1918. godine otkrio je sasvim slučajno da ta gljivica ubija bakterije. I tako je Fleming otkrio prvu antibiotsku supstancu lisozim i izolirao antibiotik penicilin iz Penicillium notatuma. Njegovo je otkriće promijenilo lice savremene medicine. I mnogobrojni drugi antibiotici, a ne samo penicilin, proizvedeni su od mikroorganizama gljiva. S druge strane, neke gljive su također poznate, no ne po svom blagotvornom djelovanju već zbog halucinogenog učinka. Slavna muhara (Amanita muscaria) je otrovna gljiva koju tradicionalno koriste šamani kako bi uspostavili vezu s „višim stanjima svijesti". Halucinacije izaziva muskimol glavni psihoaktivni alkaloid prisutan u mnogim gljivama roda Amanita. A njemu srodan THIP (Tetra hydro isoxazolo pyridinol) je poznat po svom analgetičkom učinku sličnom morfiju. Trovanja hranom povezana s konzumacijom nejestivih gljiva Kod benignih trovanja gljivama jaki bolovi se brzo javljaju, ali trovanje je načelno bezopasno i ostavlja vrlo rijetko neke posljedice. A takvo trovanje uzrokuju razne vrste gljiva: ludara, bljuvara, muhara, zavodnica, crveni klobuk... No, neka trovanja su mnogo opasnija. Tako, na primjer, faloidni sindrom predstavlja u više od 90% slučajeva trovanje sa smrtnim ishodom. Trovanje izaziva nekoliko otrova koji se nalaze u gljivama tipa bijela pupavka, zelena pupavka, smrdljiva pupavka... Znakovi trovanja dolaze uglavnom kasnije, 6 sati nakon probavljanja obroka. Simptomi su: povraćanja i dijareje, a zatim jako oštećenje jetre. To trovanje može izazvati smrt ako se ne učini transplantacija jetre. U svakom slučaju, gljive odgovorne za trovanje, vrlo često izgledom sliče jestivim gljivama koje beremo. Zato morate biti sasvim sigurni u nabrane/kupljene vrste gljiva, prije njihove konzumacije! Gljive i maligna oboljenja Mnoge studije pokazale su da ekstrakti gljiva pomažu u borbi protiv pojave nekih oblika raka. Na primjer, oligosaharid AHCC (Active Hexose Correlated Compounds) je ekstrakt dobiven iz više vrsta gljiva, koji navodno jača imunitetni sustav i tako pomaže u borbi protiv raka. AHCC može također smanjiti nuspojave koje izazivaju kemoterapije. Taj ekstrakt gljiva je jedan od glavnih dodataka prehrani koji se u Japanu uzima za jačanje imuniteta. A zarada od njegove prodaje doseže i više od 200 milijuna eura, no još uvijek nije sasvim osvojio europsko i sjevernoameričko tržište. Rak dojke Neki prirodni sastojci gljiva, flavoni i izoflavoni, mogu, navodno, smanjiti djelovanje enzima aromataze, koji je uključen u razvijanje raka dojke.
Rak prostate
Ekstrakt gljive shiitake (Phellinus linteus), lentinan, korišten zajedno s lijekom doxorubicinom koji se koristi za liječenje raka prostate, mogao bi omogućiti smanjenje doza toga lijeka, a da pri tom terapeutski rezultat ostane isti. Tako bi tretman bio manje toksičan i time mnogo lakše podnošljiv.
Rak debelog crijeva
Lektini su proteini. A studije pokazuju da lektini imaju antikancerogena svojstva, znači da bi mogli zaustaviti proliferaciju (množenje) kanceroznih stanica debeloga crijeva. juha od gljiva
Gljive i prirodna obrana organizma
Neke vrste gljiva poznate su kao imunostimulatori. To su gljive shiitake, maitake ili „kovrčava kokica" (Sparassis crispa), ili reishi (Ganoderma lucidum, Hrastova sjajnica). Njihova svojstva blagotvorna za zdravlje proizlaze od njihovih polisaharida (ugljikohidrati sastavljeni od velikog broja monosaharida, više od 10). Polisaharidi su prirodne tvari koje se nalaze na stjenkama stanica tih gljiva. Otporne su na toplinu i topive u toploj vodi. Beta glukan je dugolančani polisaharid, deriviran iz stanične stjenke kvasca. To je prirodna supstanca koja ne djeluje direktno na kancerozne stanice, ali funkcija joj je jačanje imuno-sistema. Djelovanjem beta glukana pojačava se rad makrofagâ (vrsta leukocitnih stanica čija je osnovna zadaća čišćenje organizma od otpadnih tvari).
Gljive i kardiovaskularne bolesti
Neke vrste gljiva također štite i od kardiovaskularnih bolesti, kao npr. gljiva Pleurotus eryngii (Poljska krivonoška). Ta gljiva vrši sintezu mevinolina (statina), koji je inhibitor enzima HMG-KoA reduktaze, koji određuje sintezu kolesterola. Dakle, inhibiranjem ovog enzima statinom, postotak kolesterola u krvi se smanjuje. Jedna druga gljiva, Pleurotus cornucopiae (brestovača), smanjuje krvni tlak kod štakora. A gljiva shiitake smanjuje zakrečenje krvnih žila. Dakle, imate puno dobrih razloga da uživate u delicijama s gljivama, ali svakako pazite o kojima se točno radi.
