Lanene sjemenke i laneno ulje nikako ne zaboravite imati u svojoj kuhinji i svakako ih držite na dohvat ruke. Posljednje medicinske studije pokazuju kako lan uspješno snižava loš kolesterol (posebno kod žena u menopauzi), te usporava rast tumora dojke kod žena i rast tumora prostate kod muškaraca. Ta moćna mala sjemenka bogata je alfa-linoleičnom kiselinom iz grupe omega-3 masnih kiselina, i upravo zahvaljujući njoj lan tako uspješno snižava masnoće u krvi. Posredno, štiti zdravlje krvožilnog sistema te snižava krvni pritisak. Studije fakulteta u Bostonu pokazale su kako lan znatno smanjuje rizik od drugog srčanog udara. Sjemenke lana pospješuju probavu i blagotvorne su za crijeva, a ujedno učinkovito ublažavaju tegobe koje uzrokuju hemeroidi, jer omekšavaju stolicu. Kako biste imali koristi od lana, morate pojesti tri kašike sjemenja dnevno. To i nije tako teško budući da se lan doista može kombinirati s nizom namirnica i dodavati velikom broju jela. Svoju posudu sa sjemenkama lana držite na dohvat ruke i ne zaboravite ga koristiti.

Naringenin, antioksidans koji se nalazi u grejpu i citrusnom voću, potiče jetru na razgradnju masti i istovremeno povećava osjetljivost na inzulin, objavio je tim naučnika iz Jeruzalema i SAD-a. U novom istraživanju otkriveno je kako naringenin poticanjem jetre na razgradnju masnih kiselina zapravo stvara uvjete u organizmu sličnim postu. Naime, čini se kako taj antioksidans imitira djelovanje lijekova koji se koriste u svrhu snižavanja masnoća i šećera u krvi nudeći prednosti oba lijeka. Rezultati ove studije ukazuju kako grejp opravdano nosi titulu čistača jetre zahvaljujući naringeninu - nositelju gorkog okusa za kojeg su i ranija istraživanja potvrdila kako ima sposobnost sniziti kolesterol i olakšati simptome dijabetesa.

Golemi bijeli tartuf otišao je u ruke kupca iz Hong Konga za pozamašnu svotu od 105.000 eura (144.000 dolara) na dražbi u Albi, priopćili su organizatori dražbe. Tartuf je težio 900 grama. Ponuđen je na dražbi održanoj u srednjovjekovnom dvorcu Castello di Grinzane, u dijelu Italije poznatom po vinima i tartufima. Cijena za gram tartufa porasla je tako na 117 eura, što je manje nego lani kada je na sličnim dražbama dostizala cijenu od 133 eura. I prošlogodišnji golemi tartuf otišao je kupcu u Hong Kongu. Zarađeni novac će se namijeniti za studentske stipendije u Italiji i za finansiranje škola za siromašne učenike u Hong Kongu i Albi.

Paprika, kao i većina povrća, uglavnom sadrži veliki postotak vode, čak oko 90%, dok joj je kalorijska vrijednost vrlo niska, budući da daje samo oko 20 kcal na 100 g. No zbog svog bogatog mirisa, daje jelima jedan poseban okus koji predstavlja pravi užitak za naša čulâ. Bogata vitaminom C, paprika je povrće koje u tome drži prvo mjesto, daleko ispred špinata i kupusa. Kako bismo je što bolje iskoristili za zdravlje, preporučljivo ju je jesti sirovu, na primjer u salati, jer kuhanje djelomično uništava vitamin C. Tako, ako pojedete porciju od 50 g sirove paprike osigurali ste vašem organizmu 75% svih potreba koje su vam neophodne za dobivanje energije i za jačanje imuniteta. Provitamin A koji se nalazi u paprici zajedno s vitaminom C, izvrstan je antioksidans koji pomaže u borbi protiv starenja stanica i protiv kardiovaskularnih bolesti. Bogata karotenom, naročito ako se radi o crvenoj paprici, spada u namirnice koje su zaslužne za naš dobar i zdrav izgled! U paprici, kao i u mnogim vrstama povrća, ima i vitamina B i E, i to u sasvim dovoljnoj količini. U njene vrline spadaju i minerali i oligo-elementi koje sadrži. Ima i kalija, fosfora, magnezija, kalcija, željeza i cinka. A valja naglasiti da se osobama koje moraju paziti da ne unesu preveliku količinu natrija u svoj organizam putem namirnica, upravo preporučuje konzumiranje paprike jer ga ona sadrži vrlo malo. Listu kvaliteta koje paprika ima, kompletiraju vlakna koja su njen sastavni dio; a znamo da su vlakna vrlo važna posebno za dobar intestinalni (crijevni) prolaz. Osim toga daju osjećaj sitosti s obzirom na nisku kaloričnu vrijednost. Savjet: ako želite jesti svježu papriku, najbolje je koristiti u nekoj osvježavajućoj salati sastavljenoj od tune, zelene salate, riže/tjestenine, maslina i paradajza. A pečena i začinjena paprika s malo maslinova ulja i bijelog luka, može se poslužiti i kao predjelo i kao glavno jelo u kombinaciji s dobrim komadom pečenja.

Kurkuma je biljka iz porodice tzv. ingvera, poznata još i pod nazivom žuti korijen. Potječe iz Indije i jedna je od osnovnih sastojaka curry praha, ali se u kulinarstvu često upotrebljava i samostalno, posebno kao dodatak jelima od riže, piletine, janjetine, mahunarki... Žuti prah dobiva se tako da se korijen skuha, osuši, oguli mu se koža, a nakon toga ga se samelje. Njegov je okus ljut i lagano gorak. Začin je žarko žute do narančaste boje i upravo on daje karakterističnu boju senfu. Već stoljećima, kurkuma se, kao dio curry praha ili samostalno, koristi u azijskoj i indijskoj kuhinji, a posljednjih desetljeća postaje sve popularnija i na Zapadu. Nije tome razlog samo činjenica što kurkuma jelima daje odličan egzotičan okus, već i zato jer je vrlo dobra za zdravlje. U stručnoj literaturi napominje se kako je kurkuma jedan od najjačih nesteroidnih protuupalnih lijekova, protuupalno sredstvo sa svojstvom obnavljanja tkiva. Otklanja suvišnu sluz, ublažuje upalu u sinusima, pomaže iscijeliti te obnoviti nadražene stanice. Koristi se pri liječenju Chronove bolesti, kod sindroma iritabilnog crijeva te ulceroznog kolitisa. Kurkuma se smatra jednim od najjačih prirodnih antibiotika, ali za razliku od ostalih antibiotika koji uništavaju dobre bakterije i floru u crijevima, kurkuma pomaže razvoju dobrih bakterija. Kurkuma je učinkovita i protiv kožnih problema, poput čireva, ekcema i svraba, ali vjerojatno jedno od njenih najistaknutijih svojstava je djelovanje protiv gljivice kandide u crijevima. Kandida prirodno živi u crijevima, ali njena proliferacija tj. bujanje (uslijed prevelike konzumacije šećera, alkohola, pada imuniteta ili uzimanja kontracepcijskih pilula), može izazvati nadutost, plinove, proljev itd. Kod žena, kandida iz probavnog trakta lako prelazi na vaginalnu sluznicu pa postaje dosadan ginekološki problem. Zato, kupite kurkumu na tržnici i svakako je dodajte svojim jelima!

U skladu sa sve većim nivoom svijesti o zdravlju i zdravoj prehrani, sve je raširenije pribjegavanje prehrambenim opcijama odnosno rješenjima koja usprkos promjenjenom nutritivnom sistemu, u značajnoj mjeri zadržavaju originalni okus, miris, konzistenciju i teksturu. Moglo bi se reći da se na kraju 20. i početku 21. stoljeća u nutricionizmu, među mnoštvom otkrića od kojih su neka komercijalizirana, ističe otkriće i kontinuiran razvoj light proizvoda. Osmišljeni kako bi potrošačima osigurali uživanje u punoći okusa i istovremeno značajno smanjenom broju kalorija, light proizvodi opkolili su police i frižidere  širom svijeta. Gotovo svaki renomirani proizvođač hrane nastoji svojim potrošačima osigurati light varijantu koja se smješka kako iz mlijeka i mliječnih proizvoda, tako iz kategorije mazivih masnoća, voćnih napitaka, slastica, pekarskih proizvoda, džemova te iz grickalica poput čipsa i sličnih proizvoda. Termin light najčešće se upotrebljava u označavanju proizvoda koji, u odnosu na originalne pandane, imaju za otprilike 30% smanjenu energetsku vrijednost. Jedna od najvećih zabluda vezanih uz light hranu je percepcija potrošača da mogu pojesti znatno veću količinu ovakvog proizvoda, što najčešće nije istina. Light proizvodi jesu korisni ako pazimo na unos energije, ali nikakve koristi od ovakve štednje nema ako se pretjera pa je u konačnici ukupan unos energije možda i veći nego da smo pojeli normalan proizvod. Vrste light proizvoda Proizvod koji nosi tvrdnju „light“, lagan ili dijetalan, prema Pravilniku o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama treba nositi i naznaku jednog ili više svojstava koje utječu na dijetalnost te hrane. Primjerice, može se raditi o smanjenom udjelu masnoća i/ili šećera. Kod sadržaja masti tako možemo govoriti o namirnicama bez masti (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 g masti na 100 g ili 100 mL proizvoda) i namirnicama s malom količinom masti (gdje proizvod sadrži maksimalno 3 grama masti na 100 g ili 1,5 grama masti na 100 mL kod namirnica u tekućem stanju). No pojam mast ne podrazumijeva nužno nepoželjni nutrijent; dapače, organizmu je svakodnevnom prehranom kroz masnoće potrebno osigurati barem 25% od ukupnog energetskog unosa. Budući da su se posljednjih desetljeća kao neprijatelji ljudskog zdravlja (preciznije – kardiovaskularnog sustava) iskristalizirali kolesterol i zasićene masti, očekivana je posljedica izbacivanje tih sastojaka iz proizvoda te jasno deklariranje njihove (ostatne) količine. Tako namirnice možemo podijeliti na one s malom količinom zasićenih masnih kiselina (gdje proizvod sadrži najviše 1,5 g zasićenih masnih kiselina i transmasnih na 100 g kiselina u krutome stanju ili 0,75 g/100 ml u tekućem stanju, a niti u jednome slučaju zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina ne smije davati više od 10% energije) te na one bez zasićenih masti (gdje proizvod sadrži maksimalno 0,1 g zasićenih masti - zbroj zasićenih masnih kiselina i transmasnih kiselina na 100 g ili 100 ml). Kako masnoće nisu jedini „zlikovac“ kojeg se pokušava u najvećoj mogućoj mjeri eliminirati iz proizvoda (do granice neškodljive po zdravlje i po kvalitetu proizvoda), tu su i ugljikohidratne namirnice koje se također stratificiraju, odnosno deklariraju kao namirnice bez šećera (gdje proizvod sadrži manje od 0,5 grama šećera na 100 g ili 100 ml), namirnice bez dodanog šećera (gdje proizvod ne sadrži nikakve dodane monosaharide ni disaharide niti bilo kakvu drugu hranu koja se koristi zbog svojih svojstava zaslađivanja. Ako su šećeri prirodno prisutni u tom proizvodu / namirnici, na oznaci se mora pojaviti i sljedeća naznaka: »sadrži prirodne šećere«) te namirnice sa malom količinom šećera (gdje proizvod ne sadrži više od 5 g šećera na 100 g u krutom stanju ili više od 2,5 g šećera na 100 ml u tekućem stanju). Ukoliko je fokus na samoj energetskoj vrijednosti, bez raščlanjivanja na skupine nutrijenata, namirnice se mogu podijeliti na one bez energetske vrijednosti / kalorija (gdje proizvod sadrži manje od 4 kcal na 100 grama ili 100 mL), na one niskoenergetske (gdje proizvod sadrži maksimalno 40 kcal na 100 g u krutome stanju ili više od 20 kcal /100 ml u tekućem stanju) te na namirnice sa smanjenom energetskom vrijednošću (gdje je sadržaj kcal u proizvodu smanjen za barem 30 % u odnosu na standardni proizvod).

Zašto biramo light?
Motivi za konzumaciju light proizvoda su različiti, primjerice kontrola tjelesne mase, poboljšanje prehrane, preporuka liječnika u sklopu određenih bolesti poput šećerne bolesti i povišenog krvnog pritiska. Kako bi njihova konzumacija zaista bila učinkovita nužna je selektivnost i umjerenost. Odsustvo ili mala količina određenog nutrijenta (šećera, soli, masti) u light proizvodima često je shvaćeno kao poziv na njihovu neograničenu konzumaciju. Međutim, nikako ne treba zanemariti činjenicu da – usprkos smanjenoj količini nutrijenta odnosno ne dodavanju dodatnih količina istog– proizvod obično ipak sadrži dotični nutrijent te da se njegovom povećanom konzumacijom (uzrokovanom odsustvom grižnje savjesti jer se radi o „light“ proizvodu) postiže jednaki učinak: povećan unos onoga što se izbjegava. Stoga načelo umjerenosti treba u svakom trenutku biti ideja vodilja, jednako kao i činjenica da je organizmu za optimalno funkcioniranje potreban uravnotežen unos svih nutrijenata (55-60% ugljikohidrata, 20-25% masti, 15% proteina uz bitnih 30g prehrambenih vlakana).

Sljedeća informacija će svakako zanimati ne samo sadašnje, nego i buduće roditelje. Nedavno objavljen naučni rad ukazuje na povećanu vjerojatnost oboljevanja novorođenčadi od alergije na kikiriki, ukoliko žene tokom trudnoće konzumiraju ovaj orašasti plod. Koliko je važna pravilna ishrana tokom trudnoće za zdravlje djeteta nakon poroda, pročitajte u nastavku. Prvog novembra 2010. u časopisu Journal of Allergy and Clinical Immunology objavljeni su rezultati istraživanja Scotta H. Sicherera i njegovog znanstvenog tima s instituta Jaffe Food Allergy Institute pri fakultetu Mount Sinai School of Medicine. Istraživanje je temeljeno na čimbenicima koji se povezuju s povećanim rizikom oboljevanja od alergije na kikiriki - alergija na mlijeko i jaja te kožne alergije (ekcemi). Ovakvi faktori uočeni su kod 503 ispitana novorođenčeta od 3 do 15 mjeseci koja prethodno nisu pokazivala alergijske reakcije na kikiriki. Naknadni krvni testovi su pokazali da je od ukupno 503 novorođenčeta 104 bilo značajno osjetljivo na kikiriki. Naučnici smatraju da je glavni uzrok ove osjetljivosti unos kikirikija kroz ishranu majke tokom trudnoće. „Donedavno naučnici nisu bili sigurni igra li konzumacija kikirikija tokom trudnoće kakvu ulogu u razvoju alergije na kikiriki kod novorođenčadi", tvrdi dr. Sicherer. „Naše ispitivanje ne govori nužno da majke ne bi uopće trebale konzumirati kikiriki ili proizvode s kikirikijem tokom trudnoće, ali svakako naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem kako bi se produbilo znanje o ishrani u tom prijelomnom životnom razdoblju svake žene i na temelju toga ponudile ispravne prehrambene restrikcije." Potrebna daljnja istraživanja na području alergija u ishrani U SAD-u su prehrambene restrikcije u ishrani tokom trudnoće primjenjivane 2000. godine na preporuku akademije American Academy of Pediatrics. Ukoliko bi u porodičnoj medicinskoj historiji postojao slučaj oboljenja od alergije na kikirki, žene su savjetovane da izbjegavaju konzumaciju kikirikija tokom trudnoće i dojenja. Ista prehrambena restrikacija ukinuta je 2008. godine zbog nedostatka naučnog dokaza sve dok donedavno nisu prikupljena značajna finansijska sredstva koja će omogućiti daljnja istraživanja u tom području. Čak 29,9 miliona američkih dolara uloženo je u istraživanje konzorcija Consortium of Food Allergy Research (CoFAR) koje podrazumijeva kontinuirano observacijsko istraživanje kako bi se bolje razumio glavni „okidač" za nastanak i razvoj alergije na kikiriki, a istovremeno i uzrok alergija na mlijeko i jaja tokom trudnoće. U daljnja istraživanja konzorcija podrazumijeva se i razvoj novih tretmana u liječenju alergija na razne prehrambene namirnice. S obzirom da su navedena istraživanja izvedena na temelju samoopažanja ispitanika, naučnici upozoravaju da takvi rezultati imaju svoja ograničenja. Naime, rezultati samo upućuju na pozitivnu korelaciju između konzumacije kikirikija tokom trudnoće i povećanog rizika pojave ove alergije. S druge strane, iako ograničenja postoje, daljnja istraživanja bi mogla otkriti potencijalni uzrok pojavi alergije na kikiriki te time smanjiti njezin rizik u ranoj životnoj dobi. Na važnost daljnjeg istraživanja upućuje i dr. Sicherer, „Naše istraživanje je važan korak naprijed u otkrivanju preventivnih mjera koje bi mogle značajno pomoći u smanjenju postotka ljudi oboljelih od ove alergije."

Istraživači sa fakulteta u Torontu tvrde da čak i male količine, poput 30 mg, likopena mogu značajno smanjiti rizik od osteoporoze. Žene u postmenopauzi, u dobi od 50-60 godina, mjesec dana su iz prehrane izbacile sve namirnice koje sadrže likopen. Potom su tri naredna mjeseca, podijeljene u 4 grupe, dva puta dnevno konzumirale ili 15 mg likopena u obliku dodatka prehrani, ili čašu soka od paradajza koji sadrži 15 mg likopena, ili japansku supu od paradajza koja sadrži 30 mg likopena ili placebo. Na kraju mjeseca bez likopena u prehrani, istraživači su mjerili markere za pregradnju kostiju kako bi utvrdili metabolizam kostiju, potom su mjerili antioksidativni kapacitet kako bi utvrdili antioksidanse u krvi te parametre oksidativnog stresa kako bi utvrdili stanična oštećenja. Uočeno je da su kod svake sudionice studije, razine likopena i antioksidansa u krvi značajno opale dok je oksidativni stres dramatično porastao. Također je utvrđena i povećana resorpcija kostiju. Drugim riječima, u roku od mjeseca dana sudionice studije bile su izložene većem riziku od osteoporoze. Rezultati za drugu fazu studije, u kojoj su sudionice različitim putem unosile likopen, bili su u potpunosti suprotni. Utvrđen je viši antioksidativni kapacitet, smanjen oksidativni stes i smanjena resorpcija kosti. Pri tome, nije uočena razlika u djelovanju različitih izvora likopena. Kako bi polučio kliničko djelovanje, istraživači predlažu dnevni unos između 30 – 70 mg likopena dnevno.

Iako je avokado iznimno mastan, u njegovoj masnoći nema ništa loše. On je bogat oleinskom kiselinom, monozasićenom kiselinom koja pomaže u smanjenju lošeg, LDL, kolesterola. Ženama pomaže da skinu, za zdravlje najopasnije, salo oko trbuha pa na taj način smanje rizik od srčanih bolesti. Zreli avokado ima meku i gotovo kremastu strukturu koja obiluje vitaminom E, kalijem, magnezijem, bjelančevinama, folnom kiselinom, vitaminom B6 i vitaminom K. Također, sadrži vlakna koja pospješuju i ubrzavaju probavu. Avokado možete jesti na niz načina - jednostavno izrezan u salati, izdubljen kašičicom i pomiješan s limunom u kremastu kašu (što možete dodati umacima), izmiksan u gusti napitak s mlijekom i medom... Najbolji je izrezan na komadiće kao dodatak salatama od peradi (puretina i piletina) te ribe (tuna i losos), uz malo light majoneze.

Mahune se uzgajaju gotovo u svim zemljama svijeta. Uzgajaju se od ljeta do jeseni, ali zahvaljujući modernoj tehnologiji - procesima zamrzavanja i konzerviranja - moguće ih je naći tiokom cijele godine. Smaragdno zelene su boje koja prelazi u tamniju kako se ide prema kraju sezone. Hranjive vrijednosti mahuna Hranjivi nutrijenti koje sadrže mahune su: kalcij, bakar, biljna vlakna, folna kiselina, željezo, magnezij, omega 3masne kiseline, fosfor, kalij, proteini, triptofan (esencijalna aminokiselina), vitamin A, vitamin B1, vitamin B2, vitamin B3, vitamin C i vitamin K. Blagodati za zdravlje Kao prvo, mahune su, zbog vitamina K koji se u njima nalazi, vrlo dobre za zdravlje kostiju. Također, konzumacijom mahuna pomažemo tijelu u smanjivanju količine slobodnih radikala čime se sprječava oksidacija kolesterola koji uzrokuje začepljenost krvnih žila. Zbog obilja kalija, folne kiseline, magnezija i riboflavina (vitamin B2), mahune su dobre za kardiovaskularni sistem organizma. Velika količina vlakana koja se nalaze u mahunama pomaže u smanjenju krvnog tlaka. Vitamin C i beta karoten u mahunama smanjuju rizik od raka debelog crijeva. Kako djeluju i protuupalno, mahune su vrlo korisne osobama koje pate od astme, artroze i reumatoidnog artritisa, a studije su pokazale da mahune pomažu u smanjenju učestalosti napada migrene. Bogate željezom i folnom kiselinom, mahune su i jako dobar izvor energije i blagotvorne su kod menstruacije, kao i važne za trudnice. Redovnom konzumacijom mahuna jača se i imunološki sistem.