I kada ne bi imao što drugo za jesti osim krompira, čovjek bi se održao na životu. Svi oni koji su bili na popularnoj i inače posve 'razumnoj' Montignacovoj dijeti, vjerojatno su najteže prihvatili činjenicu da krompir moraju potpuno izbaciti iz prehrane zbog njegova visokog hipoglikemijskog indeksa. Posve je razumljivo da se teško na ovim prostorima odreći krumpira - on je nezaobilazna namirnica koju se gotovo svakodnevno nađe na našem tanjuru. I ne samo kod nas, jer krumpir je nakon otkrića Amerike osvojio cijeli svijet. Svjetski rekorder u proizvodnji krumpira je, naravno, Kina. Zbog svojih hranjivih i ljekovitih svojstava nije ni čudno što su predstavnici UNESCO-a 2008. godinu proglasili godinom krompira. Jer, osim što je ukusan, krumpir se odlikuje hranjivošću. Poslije pšenice i riže, krumpir je treća prema važnosti namirnica na svijetu. A mnogi ga smatraju darom prirode i hranom budućnosti u nadolazećoj prehrambenoj krizi. Dokazano je da se radi o najhranjivijoj namirnici, te da bi se, zahvaljujući njegovoj biološkoj vrijednosti, čovjek mogao održati u životu kada ne bi imao drugih namirnica na raspolaganju. Krumpir je bogat mineralima. Magnezij iz krumpira oživljava sve stanice, a kalcij i fosfati su dio koštanog tkiva. Iznenađuje visoka koncentracija C vitamina u krumpiru, a u njegovoj kori sadržani su vitamini B, velika količina folne kiseline važne za za živčani sustav i cinka koji je važan za vezivno tkivo i proizvodnju hormona. Osim što se upotrebljava u prehrani, krumpir se od davnina koristio za uljepšavanje. U Indiji ga koriste kao sredstvo za očuvanje lijepe, zdrave i čiste kože. Tako, primjerice, možete oprati mlad krumpir, isjeći ga na nekoliko kolutića i njime obložiti lice i ruke. Poslije desetak minuta već se primjećuje djelovanje: koža postaje svjetlija, mekša, dobiva prirodan sjaj. Posebno se preporučuje za njegu ruku dok se radi u kuhinji. Osim toga, krumpir će brzo ukloniti miris luka s ruku. I poslije čišćenja ribe ruke protrljajte struganim krompirom i ostavite da malo djeluje kako bi uklonili neugodan miris. Ukoliko imate grižnju savjesti zbog njegove kalorične vrijednosti, pokušajte ga jesti kuhanog, a nikako pečenog. Krumpir s preljevom od jogurta i kopra idealan je obrok za one koji paze na tjelesnu težinu.

Vjerojatno se većina nas barem nebrojeno puta zatekla u raspravama koja je pizza u gradu najukusnija, koji sastojci su najbolji za uspješno tijesto, koja debljina tijesta je najbolja, a nadjev najefektniji. Razlog je jednostavan – svi volimo pizzu, neki toliko, da bi je mogli jesti svaki dan. Varijanti i načina spravljanja pizza je toliko, da uvijek imamo razloga braniti i hvaliti onu koja nam se najviše sviđa. Između ostaloga, internetski forumi vjeran su dokaz tome. Danas svaka pizzerija ima svoj način spravljanja pizze, tako da u slučaju pizze nipošto ne možemo reći – probao si jednu, probao si ih sve. Budući da se Talijani smatraju izumiteljima pizze, nedavno su uveli - ni manje ni više - Zakon o pizzi! Naime, talijansko Ministarstvo poljoprivrede donijelo je propis koji utvrđuje što se može smatrati originalnom pizzom, kako bi uvelo reda u hiperprodukciju te vrste brze hrane. Prema tome zakonu, restorani koji planiraju zadovoljiti stroge propise moraju zatražiti oznaku koja će označavati da je njihov proizvod garantirano tradicionalni specijalitet. No, prema dosadašnjim rezultatima, ovakav status zatražilo je samo 200 od oko 23 tisuće talijanskih pizzerija koje tjedno prave oko nevjerojatnih 56 milijuna pizza. 'Pizza zakon' nije propisao samo vrste dozvoljenih pizza, već i vrste brašna, soli i kvasca, zatim to da se pizza mora mijesiti isključivo rukama, te se peći u kamenoj peći na temperaturi od 485 stupnjeva, kako bi bila mekana i elastična. Zakon je donesen na inicjativu talijanskog udruženja pizza majstora, s ciljem da se zaštiti jedna od najstarijih i najvažnijih gastronomskih tradicija. Kako kažu u udruzi, ne žele zabraniti drugima da prave pizze, već samo žele da ih prave onako kako treba.

Papaja je slatko i sočno voće koje se uzgaja u mnogim tropskim krajevima. Meso papaje je ružičaste ili zlatnožute boje, ispunjeno sjemenkama koje se prilikom konzumacije izvade i bace. Međutim, pošto su ljutkastog okusa, mogu se osušiti i koristiti kao začin sličan papru. Kao i ostalo naranđasto voće, papaja je dobar izvor beta-karotena koji sprečava štetno djelovanje slobodnih radikala, pa se smatra da je dobra prevencija protiv nekih vrsta raka. Obiluje i vitaminom C – pola ploda papaje zadovoljava dnevnu potredu čovjeka za vitaminom C, a sadrži i nešto kalcija i željeza. Sok papaje sadrži papain – enzim sličan pepsinu koji se proizvodi u ljudskom probavnom sustavu, a služi za razgradnju bjelančevina. Papain se zato koristi u prehrambenoj industriji za omekšavanje mesa, a u medicinske svrhe koristi se mast sadržana u papainu za uklanjanje ogrubjele kože s rana. Također se smatra da papain ima svojstvo ublažavanja boli povezanih s iščašenjem kralježaka. Papaja je dobra hrana za bolesne osobe jer se lako probavlja, a ujedno je vrlo hranjiva.

Voćni sokovi se dobivaju cijeđenjem voća i dodavanjem malih količina šećera. Šećer se dodaje uglavnom radi boljeg okusa. Zato se sokovi od slađeg voća ( npr. grožđa, krušaka i jabuka) pripremaju bez šećera. Voćni sokovi su aromatični i zdravi napitci koji u sebi sadržavaju veći dio vitamina iz voća, a uz pravilnu pripremu zadržavaju i prirodnu boju, miris i okus voća. Kod pripreme voćnih sokova koristi se postupak pasteriziranja – zagrijavanja ispod temperature vrenja. Pasteriziranjem se dobivaju bistri i kašasti voćni sokovi. Bistri sok se priprema tako da se voće zagrijava na pari na 80 stupnjeva da pusti sok, koji se procijeđen pasterizira u bocama. Ako je voće mekano, ne mora se zagrijavati, nego se samo zgnječi, pomiješa sa šećerom, pokrije i ostavi da odstoji nekoliko sati da pusti sok. Zatim se procijedi u boce i pasterizira. Kašasti sok se priprema tako da se voće zdrobi mikserom, pasiranjem ili gnječilicom za krumpir, stavi u boce i odmah pasterizira. Ako je voće tvrđe, potrebno ga je prvo zagrijati da pusti sok i tada pasirati. Smatra se da kašasti sok ima veću hranjivu vrijednost od bistrog soka. Prilikom posluživanja, sokovi se ne razrjeđuju s vodom. Za pasteriziranje sokova može se upotrijebiti posuda koja je dovoljno duboka da se u nju može staviti boca sa sokom i potpuno prekriti vodom. Boce u koje se spremaju sokovi treba prije upotrebe dobro oprati i prokuhati u kipućoj vodi oko 20 minuta. Sok se ulijeva u vruće boce, koje treba odmah zatvoriti plutenim čepom. Nakon pasterizacije, čep i dio grlića boce treba preliti parafinom. Pasteriziranje se vrši tako da se posuda u kojoj je voda počela vreti makne s vatre i u nju se stave boce sa sokom, tako da su potpuno uronjene. Posuda se poklopi i boce ostave u njoj dok se voda u posudi ne ohladi.