Još jedna radosna vijest stiže iz zemlje pivoljubaca - pivo sadrži sastojak koji smanjuje rizik obolijevanja od nekih oblika raka.

Naime, njemački istraživači s Instituta za rak u Heidelbergu, otkrili su da hmelj sadrži ljekovitu supstancu ksantohumol. Riječ je o spoju koji spada u skupinu flavonoida za koje je već otprije poznato da neutraliziraju slobodne radikale, molekule koje bi inače mogle prouzrokovati oštećenja stanica. Također je poznato da upravo pivo posjeduje veliki nivo flavonoida, pa time i ksantohumola. Ksantohumol je otkriven 1913. godine, no njegov pozitivan učinak na zdravlje naučnici su potvrdili početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. Istraživanja u Heidelbergu pokazala su da ksantohumol može biti djelotvoran protiv stanica raka dojke i prostate. On, naime, zaustavlja pojačano djelovanje muških i ženskih spolnih hormona - testosterona i estrogena te pomaže pri blokadi proteina PSA koji potiče širenje raka prostate. Ako se pokaže uspješnim, ksantohumol bi se jednog dana mogao upotrebljavati kao lijek u borbi protiv raka. No, nije svako pivo jednako bogato ksantohumolom. Budući da hmelj daje gorak okus pivu, tradicionalna piva sadrže više ove supstance za razliku od svijetlih lager piva.

Paradajz se tradicionalno svrstava u povrće. Međutim, iz perspektive botaničara, voće je definirano kao 'jestivi dio sjemenašice koji služi za reprodukciju' - prepoznajete li sada paradajz?!

U članku časopisa 'Journal of the American Dietetic Association' gdje se raspravljalo o ovoj dilemi u nastavku definicije se navodi kako ona ne uključuje samo paradajz, već primjerice i krastavce. Vjerovali ili ne sve je započelo još u SAD-u gdje je upravo ova rasprava stigla pred najviši američki sud. Naime, jedan se uvoznik žalio sudu tvrdeći da je paradajz voće te da ne treba platiti carinu, jer je u ono doba uvezeno voće bilo oslobođeno nameta. Slučaj se otegnuo, a sud je dobro provjerio sve botaničke i lingvističke posljedice odluke i zaključio: paradajz je povrće! Odluka suda iz 1887. godine je glasila: ''Botanički gledano, paradajz je voće, ali u svakodnevnom govoru i upotrebi kod trgovaca ili kupaca, paradajz je kao i krastavac, povrće koje se uzgaja u vrtovima i koje se jede sirovo ili kuhano, i poput krompira, salate ili mrkve, obično se servira kao posebno jelo ili dio nekog jela, a ne kao voće, koje se obično servira za desert.'

Paradajz je u Europu stigao iz Srednje Amerike
Dugo se mislilo kako je sok od paradajza otrovan, tako da je ipak bilo problema u počecima upotrebe paradajza u gastronomiji. Tek kada se otklonila svaka sumnja u njenu otrovnost, paradajz je na velika vrata ušao u sve kuhinje svijeta! Danas je naprosto teško zamisliti kakva je bila mediteranska kuhinja bez paradajza!? Ta povrtnica se u potpunosti uklopila u znana jela i neki kažu, unijela je upravo onaj dio koji je nedostajao i po kojem danas prepoznajemo 'mediteran'. Kada bi danas izbacili paradajz iz mnoštva poznatih tradicionalnih jela u koje ide - šta biste dobili? U knjizi talijanskih recepata, 'Lo Scalco alla Moderna', Antonia latinia iz XVII stoljeća prvi se puta objavljuje recept za umak od paradajza koji je preživio do danas. Umak se sastoji od sitno narezanog luka, bijelog luka, peršuna, soli i bibera, ulja, vinskog octa i naravno oguljenog i nasjeckanog paradajza.

Prisutnost buke može utjecati na intenzitet i kvalitetu okusa hrane, tvrde britanski naučnici s University of Manchester. Serija eksperimenata provedena uz sudjelovanje 48 volontera s povezima na očima izloženima tzv. bijeloj buci i ostalim jakim zvukovima je pokazala kako jača buka dovodi do smanjenja okusa slatkoće i slanosti. Uz to, u studiji je utvrđeno kako se ocjena okusa hrane popravlja ovisno i o tome koliko su se ispitanicima sviđali ostali zvukovi koje su čuli tokom testiranja. Istraživači vjeruju kako njihovi nalazi mogu objasniti zbog čega hrana koja se poslužuje u putničkim avionima ima tako poraznu reputaciju. Poznato je i kako se astronauti često žale na smanjenje osjeta okusa za vrijeme letova, što je također moguće objasniti utjecajem bučnog okruženja.

Naime, već pripremljeno jelo se prelije žestokim, najčešće aromatičnim alkoholnim pićima i zapali se uz pomoć običnog upaljača ili vatre na kuhalu. Flambiranje posebnim čini i ta dramatična nota koju zapaljeni alkohol, tačnije vatra, pruža. Najčešća pića koja se koriste za flambiranje su konjak, viski, gin, rum i razni likeri. Preporučujea se jela od mesa i ribe flambirati konjakom, viskijem, rumom ili ginom, a slatka i voćna jela jakim likerima. Postupak flambiranja izmišljen je krajem 19. stoljeća u velikim francuskim hotelima, gdje su kuhari svojim kulinarskim showom htjeli fascinirati svoje goste i ponuditi im razlog više da odsjednu kod njih. Dodavanje alkoholnih pića u jelo uvijek ostavlja pitanje koliko je alkohola u jelu zapravo ostalo. Ne previše, no svakako to morate imati u vidu ako ne smijete konzumirati alkohol i ako će djeca probati hranu. Pored odgovarajućeg jela i alkohola, za flambiranje je potreban posebni stolić, jer nije preporučljivo zapaliti jelo na stolu za kojim se jede. Naravno, flambirati možete i kuhinji, ali je poenta u tome da to svi vide. Flambiranje je show, poput, recimo, vatrometa. Flambirati možemo na dva načina. Pripremljeno jelo koje je u tavi polijemo odgovarajućim alkoholnim pićem i zapalimo. Posudu s jelom nagnemo prema plameniku kuhala da je obuhvati plamen. Goruće jelo iznesemo na sto. Prema drugom načinu jelo flambiramo tako da alkohol u metalnoj posudici, zaimači ili specijalnoj grabilici za flambiranje zapalimo na plameniku, a zatim polijemo po jelu. Alkohol ne smijemo izlijevati na jelo neposredno iz flaše, jer je to vrlo opasno i kosi se s ispravnim načinom flambiranja. Također nije dobro potpaljivati šibicu. Za flambiranje uvijek uzimamo dovoljnu količinu kvalitetnog alkoholnog pića. Jelo treba biti vruće, a njegovi se sokovi ne smiju pomiješati s alkoholom. Upaljeni alkohol treba pustiti da gori dok se plamen sam ne ugasi, jer dokle god gori, jelo apsorbira njegov ukus i aromu. I na kraju, imajte na umu da maslac i šećer pospješuju flambiranje. U svakom sluičaju, uz stanoviti oprez, atrakcija i zabava je zagarantovana.

Nisu vam dovoljni kafa i sokovi, razne čokoladice, grickalice i sendviči iz automata? Ubacite kovanice i naručite pizzu!

Automati za pizzu uzburkali su talijansku kulinarsku javnost i prije nego li su se pojavili u upotrebi. Jarko crveni automat 'Let`s pizza' upotrebljava infracrvene zrake kako bi ispekao pizzu za 3 minute, dok drugi automat, jednake jarko crvene boje 'Wonder Pizza Italy' ispeče pizzu za samo 90 sekundi. Ovaj posljednji može ponuditi tri vrste pizza, a u dvije minute ispeče 9 slasnih komada pizze i to za samo 5 $. Ovdje je riječ o smrznutoj pizzi koja u automatu brzinom svjetlosti prolazi proces odmrzavanja, pečenja na užarenim grijačima i posluživanja. Automat 'Let`s pizza', tvrdi njegov izumitelj Claudio Torghele, nakon što ubacite kovanice peče pravu talijansku pizzu..! Ovdje nije riječ o podgrijavanju ili pečenju smrznutih pizza već cijeli proces kreće od pravljenja tijesta, valjanja... i sve se može promatrati kroz maleni prozorčić !? Pitamo se je li posrijedi marketinški trik? Automat je razvijen na fakultetu u Bologni, a Torghele smatra kako će se njegov aparat svidjeti Europljanima u vrijeme kada recesija pogađa njihove džepove. U ponudi će se naći čak četiri nadjeva: sir i paradajz, slanina, šunka i svježe povrće po prosječnoj cijeni od 4 E. Dok jedni tvrde da ovakvi automati ulaze u kategoriju izuma stoljeća, drugi, njih ćemo nazvati pravim poznavateljima pizze, totalno su protiv i kažu da je pizza iz automata gora i od loših, masnih i tek otvorenih konzervi ragua ili gulaša.

Istraživanje provedeno na životinjama sugerira kako je dugotrajna izloženost osvjetljenju u noćnim satima povezana s većim izgledima za preveliku tjelesnu masu, kažu američki naučnici. Istraživači s Ohio State University su tokom 8-sedmične smjene i danju i noću imaju 50% veće povećanje tjelesne mase od životinja koje su držane u standardnom ciklusu svjetla i tame. Između dvaju skupina životinja nije bilo razlike u količini aktivnosti ili dnevnom unosu kalorija, no miševi koji su bili konstantno izloženi svjetlosti su jeli u različito vrijeme u odnosu na miševe koji su živjeli u normalnom ritmu. Naučnici vjeruju kako izloženost svjetlosti noću dovodi do promjena nivoa hormona melatonina uključenog u metabolizam, te ekspresije gena povezanih s kontrolom ritma u kojem se životinje hrane ili su aktivne. Ako se ovi nalazi potvrde u eksperimentima na ljudima, to će biti dokaz da kasnonoćni obroci predstavljaju važan faktor rizika za pretilost, dodaju istraživači u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Zahvaljujući sastavu polifenola zeleni čaj djeluje blagotvorno na ljudski organizam bilo da se primjenjuje izvana ili iznutra. Krema koja sadrži 3 % ekstrakta zelenog čaja značajno je smanjila proizvodnju sebuma na licima svih 10 ispitanika koji su sudjelovali u osmotjednom istraživanju objavljenom u bosanskom naučnom časopisu Bosnian Journal of Basic Medical Sciences. Sprječavajući pojavu masne kože zeleni čaj ima veliki potencijal postati borac protiv akni, ali i drugih poremećaja kože, dodali su autori studije i naglasili kako su potrebna dodatna istraživanja koja bi to potvrdila.

Artičoka je biljka koja raste širom primorskih krajeva Europe, osobito Italije i Francuske i uz obale Tihog oceana. Od pamtivijeka je bila cijenjena hrana, a pronađena je još na slikama starih Egipćana u grobnicama njihovih faraona. Sve do početka 20. stoljeća smatralo se kako je artičoka jak afrodizijak. Koristila se i za liječenje hroničnih upala jetre, vodenih bolesti, a poslije i kod šećerne bolesti i ateroskleroze. Artičoka je snažna biljka, visoka do dva metra. Listovi su joj dugi do 80 cm, ima veliku cvjetnu glavicu s mesnatim cvjetištem, ovijena je mesnatim listovima i sočnom bazom. Ti su sočni dijelovi zapravo omiljeno povrće. Sirova se ne jede jer je teško probavljiva, a cvate od aprila do augusta zadivljujućim plavim ili ljubičastim cvjetnim vjenčićem. Poznate kao velika pomoć za lošu probavu, artičoke su izvrsne i za snižavanje nivoa kolesterola. Bogat su izvor antioksidansa, kao i vitamina C, K, vlakana, kalija i magnezija. Činjenica da morate guliti listove artičoke kako biste došli do srca, znači da ćete ju jesti polako i time olakšati probavu.

U augustu 2007. ovu su vijest prenijele sve svjetske agencije. Pizza protiv bora razveselila je sve pizzaljubce starije od 50 godina.

Pizza protiv bora, koju je osmislio talijanski nutricionist i biohemičar koji se udružio s jednim vlasnikom lanca pizzerija, izazvala je velike polemike čistunaca koji smatraju da je time oskvrnuto nacionalno jelo. Naime pizza koja sprječava nastajanje bora rađena je na bazi integralnog brašna i sirovog povrća te u sebi ima puno više magnezija, kalcija i željeza od obične pizze, što bi trebala biti njena formula uspjeha. Nazvali su je pizza Primula, a protiv bora najviše djeluje povrće kojeg ne smije biti manje od osam vrsta, npr. paradajz, bijeli luk, gljive, mrkva i špinat. Anti-age pizza djelo je nutricionista i biohemičara sa fakulteta u Napulju, Eugenia Luigia Iorie koji se udružio s vlasnikom lanca restorana Cosimom Mogaverom. Protiv njega i njegove ideje već se pobunila udruga za pravu napuljsku pizzu koja tvrdi da je ovakva pizza oskvrnuće stoljetne tradicije. Udruga također tvrdi da se to od integralnog brašna ne može dovoljno dići te da takva pizza ne može imati pravi oblik.