Za zdravlje i uravnotežene obroke prepustite se kombinaciji namirnica, redovno uvrštvajući u svoje jelovnike plavu ribu! Plavu ribu, pogotovo sitnu možete pripremiti na stotine načina; ispecite ju na gradelama, marinirajte, napravite brudet, filetirajte, pripremite s povrćem, napravite paštetu ili je poslužite kao carpaccio…. Mogućnosti kombinacija, baš kao i okusa i vrsta plave ribe su zaista velike. Nutricionisti i doktori preporučuju jesti plavu ribu barem dva puta sedmično, zato jer je bogata proteinima, bjelančevinama, mineralima, željezom kao i omega-3 masnim kiselinama koje se nalaze u ribljem ulju. Poznato je da omega-3 masne kiseline imaju povoljan učinak na smanjenjenivoa triglicerida u krvi i smanjuju nivo kolesterola. Upravo zato osobe koje redovno konzumiraju plavu ribu rjeđe oboljevaju od kardiovaskularnih bolesti. Mnogima će biti važna i sljedeća činjenica, a to je da su omega-3 djelotvorno oružje protiv debljanja! Ali nisu samo omega-3 kiseline zaslužne za tzv. tretman ljepote, u plavoj ribi nalaze se i brojni vitamini poput vitamina A, koji će vam pomoći da osvježite osušenu i raspucalu kožu uništenu ljetnim sunčanjem. Onemogućit će isušivanje i stvaranje bora, a koži će te vratiti prirodni sjaj. Naravno još je tu mnogo pozitivnih učinaka koji su dokazani u brojnim naučnim radovima. Tako omega-3 masne kiseline koje se nalaze u plavoj ribi smanjuju rizik od srčanih aritmija i snižavaju krvni pritisak. Riba se tako danas preporučuje i kao sredstvo prevencije, ali i liječenja.

Ne zazirite od smrznute ribe
Nakon svih ovih pozitivnih vrijednosti i ne čudi činjenica da ljudi koji žive uz more i od mora žive duže i sretnije jer su omega-3 kiseline zaslužne i za funkcioniranje živčanog tkiva, mrežnice i mozga. Brojna su istraživanja pokazala da riblje masnoće pomažu mozgu da bolje koristi serotonin, hormon koji pozitivno utječe na raspoloženje. Ne mojte zazirati i od smrznute ribe, ako baš niste od onih bonkulovića koji jedino cijene okus svježih primjeraka! Naime, danas se na modernim ribarskim brodovima riba odmah nakon ulova obrađuje i smrzava i takva doprema u hladnjače na kopnu. Nutricionisti smatraju da tako prerađena riba zadržava iste prehrambene vrijednosti kao i svježa. Plava morska riba sadrži mnogo vitamina E i selena koji onemogućavaju djelovanje slobodnih radikala koji su odgovorni za starenje stanica, zato je plava, 'jeftina' riba koja je stoljećima hranila težake i siromahe itekako pravi saveznik u očuvanju mladosti. Morska riba bogata je jodom, kalijem, natrijem i bakrom, pobošljava koncetraciju i odlična je u 'borbi' protiv stresa. Više je nego dovoljno razloga da se na vašem stolu već sutra nađe pokoja srdela, skuša, inćun, iglica ili tuna. Naravno još je potrebno malo vina, maslinovog ulja, zrno soli i uz ugodno društvo započnite s laganom mediteranskom, opravdano zdravom prehranom!

Meksiko se nalazi u Sjevernoj Americi, a glavni mu je grad Mexico City. Na sjeveru graniči sa SAD-om, a na jugu s Guatemalom i Belizeom. Većina današnje meksičke kuhinje bazira se na spoju starosjedilačke tradicije (Asteci, Maje...) s kulinarskim trendovima koje su donijeli španjolski kolonijalisti.

Karakteristike kuhinje
Prije nego su osvajači stigli u Meksiko, Asteci i Maje uživali su u svježoj ribi, tropskom voću, kukuruzu, čokoladi, čiliju te umacima od zelenog i crvenog paradajza. Hrana se pripremala na roštilju i pod pekom. Na tržnicama drevnog Meksika prodavale su se papaje, ananas, masline, avokado, kikiriki, grah, papričice, tabasco, vanilija, med, riba i divljač. Dolaskom Španjolaca u Meksiko stižu nove namirnice, životinjske vrste, mediteranski i orijentalni začini. Većina današnje meksičke kuhinje bazira se na spoju starosjedilačke tradicije s kulinarskim trendovima koje su donijeli španjolski kolonijalisti. Meksička se kuhinja danas diferencira po regijama uslijed različite klime, geografskog položaja i etničkih razlika. No, jedno joj je zajedničko. Meksikanci dan započinju obilatim doručkom, nastavljaju kasnim ručkom (comida) i zaključuju večerom (over sena).

Namirnice
Kvalitetni sastojci osnovni su dio svake uspješne kuhinje, pa tako i meksičke. Ključne namirnice meksičke kuhinje jesu:
* kukuruz
* čili, podrijetlom iz područja današnjeg Meksika. Samo u Meksiku postoji oko 100 vrsta čili papričica. Najpopularnije vatrene i aromatične papričice jesu: jalapeño, habanero, guajillo, poblano, serrano, ancho, cascabel, chipotle...
* grah
* paradajz
* voće
* flor de calabaza, tajni sastojak koji se koristi u svemu od supa do umaka
* heutlacoche, mala, tamna, vrlo kremasta i ukusna gljiva.

Meksiko je ljubiteljima hrane jedan od najzanimljivijih dijelova svijeta.

Jela
Meksička kuhinja poznata je po intenzivnim i raznolikim okusima, šarenim dekoracijama i bogatstvu začina. Oslanjajući se na ponudu modernih restorana pomislili bismo da se ona sastoji isključivo od tacosa, quesadilla, enchilada i carnitasa, ali tu su još mnoga različita jela. Primjerice, stoljećima star mole poblano tamni je i gusti umak načinjen od suhog čilija, orašastih plodova, sjemenki, začina, kakaa i drugih namirnica; chimichanga (buritto pržen u duboku ulju); salsa (smjesa paradajza, luka i čilija); tostadas (kukuruzni tortilla čips); guacamole (avokadov umak); tortillas (kukuruzna/pšenična palačinka); buritto (bijela tortilla s mesom, grahom i sirom); atole (gusta vruća kaša od kukuruza); chorizo (začinjena svinjska kobasica s bijelim lukom i crvenim čilijem); fajita (odrezak ili piletina sa žara u tortilli); empanada (punjeno voćno tijesto). Slavna su i meksička pića, npr. meskal i popularna tequilla, koja se proizvodi od agave. Dosta je vrsta piva, a žedni neće ostati ni ljubitelji vina. U Meksiku probajte i margarite, posebno one s Tamarindo y mango, Flor de Jamaica ili Grand Marnierom s limunom. Ističu se i likeri od kafe, kukuruza i palme, punčevi i voćni fermentirani napitci. Sok od agave, svježi voćni sokovi, kakao i kafa dobar su bezalkoholni izbor.

Iako se gotovo podrazumijeva da narandžu prije konzumacije treba dobro oguliti, a kora se eventualno koristi u kolačima, nutricionisti upozoravaju da naranču treba jesti cijelu - s korom. Dok svježe iscijeđen sok od naranče sadrži samo 25% nutritivnih vrijednosti tog voća, u samoj kori, pogotovo unutrašnjem bijelom dijelu, nalazi se preko 60% vlakana, vitamina i antioksidansa cijele naranče. Bijeli dio kore tako ima svojstva koja djeluju na sprječavanje nastanka raka, a sadrži i daleko najveći postotak bioflavonida (antioskidans) i vitamina C. Nutricionisti stoga upozoravaju da prilikom guljenja treba na voću ostaviti što više bijele kore, dok se povremeno može pojesti i neoguljena narandža.

Svakodnevno saznajemo za neku novu, ''izvrsnu'' dijetu koja će u vrlo kratkom roku otjerati višak kilograma. Slušamo i savjete koje su namirnice dobre, a koje loše, ali pritom zaboravljamo da je svaki organizam različit i da ne treba uvijek podleći svakoj ''dobronamjernoj'' tvrdnji ili savjetu. Evo nekoliko grešaka koje često činimo:

Bez čokolade?
Iako mnogi to tvrde, naravno da se ne morate odreći slatkog. Sve zavisi o tome kakvu čokoladu jedete i u kojim količinama. Čokoladice poput Marsa, Snickersa ili Bountyja zbilja se ne preporučaju ako želite smršaviti, pa umjesto njih odaberite nešto skuplju, ali kvalitetniju čokoladu s oko 70 posto kakaa. Od mliječne čokolade uvijek je bolja ona tamnija, gorka. Samo pazite da je ne pojedete cijelu u jednom danu!

Voće ne deblja
Voće je svakako zdravo i važan je dio prehrane, tako da na njega niti na dijeti ne biste smjeli zaboraviti. No, u voću ima dosta šećera pa biste na to trebali pripaziti. Bolje ga je jesti u prvoj polovici dana, a dovoljno je pojesti do dvije voćke dnevno. Jedna jabuka poslijepodne neće vam naškoditi, ali navečer biste voće trebali izbjegavati. Posebnu pažnju treba obratiti na banane koje su vrlo kalorične i mogu povećati nivo kolesterola u krvi.

Salata je odličan izbor ako sam na dijeti
Povrće možete jesti u neograničenim količinama, važno je samo kako ga pripremate, dakle bez puno masti i prženja. Također, ako zdravu salatu prelijete teškim umakom, niste učinili ništa dobro niti za vašu liniju niti za vaše zdravlje. Bolje je salatu samo začiniti maslinovim ili bučinim uljem.

Još jedno super voće dolazi nam u obliku bobica, a raste na Havajima i otocima u Tihom oceanu. Lokalno stanovništvo uvjereno je da pomaže u borbi protiv mnogih bolesti, a posebno kao pomoć u kontroliranju tjelesne težine. Noni bobice bogate su anti-oksidansima i tako smanjuju nivo kolesterola u krvi te sprječavaju nastajanje i širenje bakterija i slobodnih radikala. Najviše se preporučuju osobama koje pate od srčanih bolesti te onih koji jednostavno žele ojačati imunološki sistem. Bobice preventivno djeluju na nastanak upala i čiste organizam iznutra čime potiču zdrav protok krvi u žilama. Mogu se jesti sirove ili prerađene u sok.

Potomci majki koje u trudnoći nisu unosile dovoljne količine kalorija imaju slabije rezultate na testovima mentalnih sposobnosti nakon 60. godine života. Časopis Proceedings of the National Academy of Sciences je objavio podatke za gotovo 300 osoba rođenih u vrijeme nestašica hrane tokom Drugog svjetskog rata u Holandiji. Tokom tog razdoblja su mnoge trudnice unosile tek 400 do 800 kalorija dnevno, procjenjuju istraživači sa fakulteta u Amsterdamu. Prvi krug testiranja mentalnih sposobnosti osoba rođenih nakon perioda gladovanja je proveden tokom 70-ih godina prošlog stoljeća te nije ukazao na slabije mentalne sposobnosti kod ispitanika. Međutim, poslije drugog kruga testova provedenih nakon što su ispitanici navršili 60. godinu života je utvrđeno da osobe rođene nakon promatranog razdoblja u Holandiji imaju slabije rezultate nego osobe iste dobi čije su majke u trudnoći imale normalnu prehranu.

Turska pripada krajnjem jugoistoku Europe i jugozapadu Azije. Površinom od 779 450 km² u području 40. stepena geografske širine prolazi kroz sedam geografskih zona koje se razlikuju klimatskim odlikama, reljefom, florom i faunom.

Karakteristike kuhinje
Osmanlijsko Carstvo davalo je veliku važnost dobroj kuhinji, pa je tako u 17. st. samo dvorska kuhinja zapošljavala 1300 osoba. Sva jela moguće je kategorizirati prema njihovu temeljnom sastojku – žitaricama, mesu, ribi, tijestu, povrću – te na deserte i napitke.

Žitarice
Temeljem turske kuhinje smatra se tijesto od pšeničnog brašna za neizbježni ekmek (bijeli kruh), pide (lepinje), simit (perec sa sezamom), manti (tijesto) i yufka (lisnato tijesto). Yufka je lisnato tijesto od kojeg se pravi sjajni burek, paštete svih veličina punjene sirom, ribom, mesom ili povrćem. Manti su svici od tijesta punjeni mesom. Jedu se uz puno jogurta s bijelim lukom i kašikom topljenog maslaca s paprikom. Uz hljeb i tijesto od velikog je značenja pilav od riže ili bulgur pšenice. Riža se priprema u mnogo varijanti. Poslužuje se hladna ili topla, a ovisno o načinu pripreme služi kao prilog uz meso ili kao glavno jelo.

Meso
Meso se u pravilu koristi u malim količinama. Čak i kod "kebaba" najveći dio čine pide zajedno s prilogom od povrća i jogurtom. Kebab je skupni naziv za brojna jela od mesa, a za Tursku je karakterističan kao i burek. Na zapadu je poznat šiš kebab i doner kebab. Jedinstven okus svih vrsta kebaba potječe od kvalitetnog mesa ovaca i teladi uzgojenih u prirodnim uvjetima. Kofte (ćufte) pripremaju se od mljevenog mesa i ribanog luka, oblikuju u okruglice, valjuške ili duguljaste paštete koje se zatim peku na roštilju ili kuhaju. Omiljeno jelo koje potječe od turskih nomada, kod Europljana poznato kao steak tartar, priprema se od sirovog mljevenog mesa koje se nekoliko sati snažno miješa s bulgurom i začinima. Poslužuje se kao niz malih zalogaja umotanih u list salate. Kao izgara servira se miješano meso s roštilja, a sastoji se od janjećih kotleta, komadića jetara i bubrega, kockica junetine ili govedine na ražnju.

Povrće
Povrće se najčešće priprema tako da se lagano kuha u vlastitom soku zajedno s rajčicom i lukom uz dodatak malo biljnog ulja ili maslaca. Cijeli niz raznog povrća peče se u maslinovu ulju i servira kao prilog uz glavno jelo. Kad je riječ o povrću, patlidžan zauzima vodeće mjesto. Dolma je skupni naziv za punjeno povrće. Uglavnom se pripremaju dvije vrste dolmi. Dolme punjene rižom pripremaju se s maslinovim uljem i jedu se hladne, dok su dolme punjene mesom glavno jelo i jedu se uglavnom s jogurtom. Sve vrste povrća koje se mogu puniti ili ih se može zavijati u listove mogu se koristiti za pripremu dolmi. Paprika punjena rižom smatra se kraljicom svih dolmi. Meze su hladna predjela kojima se otvara izdašan obrok, a uglavnom se uživaju uz raki. Poslužuje se lubenica, kremasti ovčji sir, povrće svih vrsta, pečeno ili kuhano u umaku od rajčica, rakovice, hobotnica, turski kavijar, salata od patlidžana, male paštete.

Plodovi mora
Turska, zemlja okružena četirima morima, raj je za plodove mora, a stanovništvo s obale majstorski ih priprema. Najbolja se riba jede zimi, kad mnoge vrste iz Crnog mora sele u toplije vode i u tom razdoblju dosežu idealnu lovnu veličinu. U to se doba nedostatak ljetnog povrća nadoknađuje obiljem ribe. Najpoznatija je i najomiljenija turska riba crnomorska srdela hamsi. Okus ribe se kod pripreme obogaćuje sezonskim povrćem i salatama. Roka - aromatična rukola i tere (vrsta loćike) pokapane limunovim sokom nezaobilazan su dodatak svim vrstama ribe.

Slastice
Turska kuhinja prava je riznica finih slastica, od kojih su najpoznatije lokum i baklava. Muhallebi također spadaju u omiljene turske deserte. To su različiti pudinzi od kukuruznog škroba, riže ili rižina brašna aromatizirani između ostalog limunom, narančom ili ružinom vodicom. Halva se sastoji od pšeničnog brašna ili briza i zrna pinije koji se s maslacem pirjaju u tavi, zatim se umiješaju šećer i mlijeko ili voda te sve kratko prokuha dok se sastojci ne prožmu. Pripremanje halve pridonosi svojevrsnom osjećaju zajedništva. Goste se poziva na čavrljanje uz halvu da bi se uljepšale zimske večeri. Među deserte koji se pripremaju od tijesta spadaju peciva, komadići dizanog tijesta prženi u masnoći i deserti saturirani u tavi. Ti se deserti ubrajaju u porodicu baklava. Listovi tijesta tanki poput najfinijeg papira premazuju se maslacem i preklapaju, slažu ili savijaju, pune i posipaju mljevenim pistacijama i orasima te peku, a najčešće se poslužuju preliveni sirupom i/ili uz vrhnje. Usprkos svemu, daleko najomiljeniji desert je svježe voće, kojeg u Turskoj, zemlji sa 300 sunčanih dana u godini, ima u izobilju (obično su dvije ili čak tri berbe godišnje).

Pića
Turska kafa može razočarati neupućene. Ona nije jaka, nego gusta pa se pije u malenim gutljajima. Kafa nije piće koje obožavaju, ona je samo izgovor za druženje. Najdraže sredstvo koje pomaže organizmu "živnuti" jest čaj. Ispijanje čaja važan je sastavni dio života i radnog dana turskog stanovništva. Tradicionalni crni čaj dobro je poznato piće kojim Turci izražavaju dobrodošlicu brojnim turistima. Najznačajnije bezalkoholno piće koje pruža najučinkovitije osvježenje, posebno za vrućih ljetnih dana, jest ayran. Ayran je blago posoljeni i hladnom vodom razrijeđeni jogurt. Poznat je kao vrlo zdravo piće, a posebno je koristan u održavanju krvnog pritiska. U jesen i zimiu pije se boza, gusti, hladni, slatkasti napitak od prokuhanog prosa začinjen s malo cimeta i đumbira. Unatoč islamskoj zabrani vina i svih namirnica koje sadrže alkohol, Turska ima bogatu tradiciju uživanja u alkoholnim pićima. Uživanje alkoholnih pića u krugu obitelji ili s prijateljima u restoranima dijelom je posebnih prigoda. Najpopularnije alkoholno piće, kako za lokalno stanovništvo tako i za turiste, je raki. Raki je tursko nacionalno piće omiljeno širom zemlje. Sadrži čak 42% alkohola, aromatizirano je anisom, a pije se razrijeđeno s vodom, zbog čega providna tekućina postane mliječno bijela te je otuda nazvano "lavlje mlijeko".

Začini
Suprotno mišljenju koje prevladava na Zapadu, začini i začinsko bilje koriste se vrlo štedljivo i izbirljivo. Od jela se očekuje da do izražaja dođe aroma glavnog sastojka koju ne smiju prekriti umak ili začini. Kod pripreme tikvica koristi se kopar ili vršci metvice, kod pripreme patlidžana peršin, nekoliko češnjeva češnjaka uzima se kod pripreme hladnih jela od povrća, kim se posipa po juhi od crvene leće ili dodaje u mljeveno meso za kufte (ćufte). Limun i jogurt upotpunjuju jela od mesa, ali i od povrća kako bi se zaokružio okus maslinova ulja ili mesa. Za većinu deserata ne koristi se nikakav začin tako da prirodna aroma dolazi do punog izražaja.

Obroci
Jelo se u Turskoj shvata vrlo ozbiljno. Nezamislivo je jesti u samoći ili usput. Običaj je da se svaki dan jedu tri obroka, sjedeći. Jelovnik se sastoji od tri ili više jela koja se jedu u slijedu, jedno iza drugog. Pritom su bliži rođaci, dobri prijatelji ili komšije koji spontano dođu uvijek dobrodošli. Važno je znati da motu: "Nije važno što je, glavno da se može jesti!" nema mjesta u turskoj kući.

Laneno ulje je masno sušivo ulje od sjemenki lana. Koristi se u proizvodnji uljenih boja i lakova, mazivih sapuna i slično. Vrlo je zapaljivo, pa je potreban izuzetni oprez. Radne plohe od tvrdog drveta ili vaše daščice za sjeckanje, jedanput godišnje bilo bi dobro da ih istrljajte lanenim uljem. Duže će trajati. Laneno ulje će vam dobro poslužiti i u čišćenju predmeta od bambusovine. Premažite ih tekućinom što se sastoji od litre vode, kašike terpentina i 3 kašike lanenog ulja. Vaša bambusovina će zasjati novim sjajem. Opazite li tokom generalnog čišćenja stana, na namještaju staru mrlju od alkohola, prekrite je kašicom spravljenom od dječjeg pudera i lanenog ulja. Kada se ova kašica osuši, ukljonite je suhom krpom. Nestat će i mrlja. Laneno ulje poslužit će Vam i da uklonite stare mrlje od boje sa vašeg drvenog namještaja. Mrlju od boje prvo omekšajte tako da ju premažete zagrijanim lanenim uljem, a zatim je sastružite tupom stranom noža.

Pravilnim dnevnim unosom ove grupe vitamina možete sačuvati vaše živce i psihu. Ovaj vitamin obuhvata 13 srodnih vitamina koji čine B-grupu. Djeluju udruženo, međusobno se potpomažu pa su zbog toga poznati kao B-kompleks. Glavni i zajednički izvor vitamina grupe B je pivski kvasac. Tu se nalaze u najvećoj količini. Međutim, kako organizam ne stvara rezerve, ovaj vitamin morate svakodnevno unositi, a pravi i racionalan izvor su integralne žitarice i crni hljeb. B vitamin je pravi "nervni" vitamin, jača živce, liječi razne poremećaje i osigurava pravilan rad živčanog sistema. Jača vaše duševno zdravlje, otklanja psihičke smetnje, umor i depresiju. Poboljšava pamćenje i moć koncentracije, te popravlja krvnu sliku. Ukoliko patite od anemije Vitamin B je važan faktor u liječenju jer omogućava da se bolje iskoristi željezo. Sastavni je dio enzima i jedan od najvažnijih faktora za njihovo efikasno djelovanje. - sudjeluje u bezbroj procesa metabolizma - u metabolizmu ugljikohidrata, masti pa i kolesterola ima ključnu ulogu - važan je za rad organa za probavu hrane, potiče fermente od kojih ovisi probava - sprječeva početak arterioskleroze, pretjerano zgrušavanje krvi i formiranje kamenca u bubregu - štiti jetru i pomaže njen rad - korisno djeluje na oči - sprječava nezdave pojave na koži, kosi i noktima - obnavlja stanice - podmlađuje kožu, čini je glatkom i ružičastom.

B vitamin se nalazi u:
Pivskom kvascu
Jetri
Integralnim žitaricama
Mahunarkama
Mlijeku
Ribi, jajima, peršunu, šljivama, paradajzu, kelju, koprivai paprikama, orasima, blitvi, kikirikiju, bananama...

Ljepota je danas velikim dijelom izjednačena s mladošću, a biti lijepa znači nemati bore, imati sjajnu i zdravu kožu i blistav ten. U postizanju tih zahtjevnih misija, uz pravilnu prehranu, tjelesnu aktivnost i dovoljno odmora, od pomoći mogu biti i dodaci prehrani. Farmaceutska i prehrambena industrija brzo su prepoznale novu tržišnu nišu i sve više razvijaju posebnu kategoriju funkcionalne hrane i dodataka prehrani koja je usmjerena na usporavanje vidljivih znakova starenja. Potražnja za anti-aging supstancama porijeklom iz hrane i bilja u iznimnom je porastu, a sastojci koji su posebno popularni u ovom segmentu su antioksidansi, probiotici, omega-3 masne kiseline, soja i koenzim Q10. Značajno mjestu zauzimaju i fitohemikalije porijeklom iz hrane s potencijalnim djelovanjem na starenje, a u tom se smislu u literaturi često spominju antocijani, kurkumin, flavonoidi, izoflavoni, likopen, ružmarinska kiselina, karotenoidi i polifenoli. To su sastojci koji imaju povoljno djelovanje na probavni i imunološki sistem te ometaju upalne i degenerativne procese u organizmu. Ipak, anti-aging dodaci prehrani najveću su primjenu pronašli u dermatologiji, budući da se najvidljiviji znakovi starenja pojavljuju na našem najvećem organu – koži, u obliku bora – najvećih izdajica moderne zlatne generacije. Takvi dodaci prehrani često se nazivaju i nutraceuticima (nutra = hrana; ceutical = označava posjedovanje svojstava medicinskog proizvoda). Izazov u ovom polju u budućnosti leži u kombiniranju strateške upotrebe kozmeceutika i nutraceutika u svrhu intervencije u biološke procese starenja kože i druge degenerativne promjene na koži. I iako je ta kategorija dodataka prehrani tek u zečecima, interes je velik i projekcije su da će se ubrzano razvijati. Ipak, još uvijek nije moguće zaustaviti učinke starenja, no neki od biohemijskih mehanizama razjašnjeni su naučnim studijama, a važnu ulogu u tim mehanizmima mogu imati biološki aktivni spojevi prirodnog porijekla. Kada se razmatra povoljan učinak prehrane i prirodnih tvari u obzir valja uzeti i okolišne, hronološke i hormonalne čimbenike. Jedan od najznačajnijih okolišnih čimbenika koji potiče proces starenja je oksidacija biomolekula u kojoj važnu ulogu imaju reaktivni kisikovi spojevi (slobodni radikali) koji između ostalog uzrokuju i starenje kože.