Umjesto da se nepotrebno izgladnjujete ili pokušavate smršati uz neku od sumnjivih dijeta, dovoljno je jedan obrok dnevno zamijeniti zdravim i hranjivim napitkom kojeg ćete sami pripremiti. Tako ćete dobiti dovoljno vitamina, minerala i vlakana, a napici će i vašu kožu učiniti zdravijom i ljepšom. Priprema nije komplicirana, dakle samo morate odabrati koji vam najbolje odgovaraju:

1. Jogurt i krastavci
Napitak od jogurta odstranit će suvišnu vodu i štetne tvari iz organizma. Lako se probavlja i jača imunitet, a probiotici u jogurtu pomažu u regulisanju probave i pospješuju metabolizam. Za zdrav napitak potrebno je izmiksati 125 grama jogurta (s 1,5 posto mliječne masti), jedan naribani krastavac i dvije kašike metvice.

2. Savršenstvo jagode
Jagode su bogate mineralima i vitaminima A, B, C i E. Osim toga, uglavnom se sastoje od vode, a bogate su i vlaknima - ta kombinacija stvorit će osjećaj sitosti. Izmiksajte 200 grama jagoda s 200 mililitara mlaćenice. Po želji zasladite medom.

3. Zeleni čaj i dinja
Tvari koje se nalaze u dinji odstranit će vašu želju za slatkim, a zeleni čaj će rastaviti masti unutar masnih stanica tako da se lako mogu izbaciti iz organizma. Dobrobiti zelenog čaja su brojne, a između ostalog snižava nivo kolesterola u krvi te sprječava apsorpciju ugljikohidrata i masti iz prehrane čime se snižava unos kalorija. Za ovaj napitak treba vam 200 ml svježe skuhanog zelenog čaja s pet listića svježe metvice i zaslađenog medom. Kad se ohladi, u njega samo dodajte pet komadića dinje.

4. Mliječni koktel od breskve
Breskve sadrže gotovo 90 posto vode, ali imaju puno vitamina i minerala kao što su kalcij, željezo ili kalij. Osim toga, stimulirat će vaš metabolizam, očistiti organizam, a mlijeko u koktelu će vas zasititi. Jednu breskvu, sok iz jedne naranče i 200 ml bezmasnog mlijeka izmiksajte. Možete zasladiti medom.

5. Ledeni sok od manga
I mango sadrži puno vitamina, posebno A i C. Aktivirat će vaš metabolizam, a minerali poput mangana, kalija i cinka pomoći će zdravlju vaše kože i kose. Sve što trebate je jedan mango, 200 ml soka od tropskog voća i led. Mango ogulite, izvadite sjemenke, izmiksajte ga i na kraju dodajte sok i led.

Sposobnost vitamina E da prevenira respiratorne infekcije u starijoj populaciji može ovisiti o genetskim čimbenicima, kaže novo istraživanje. Pokušavajući pronaći odgovor zašto vitamin E jače djeluje u prevenciji respiratornih infekcija kod nekih ljudi, a kod drugih ne, provedeno je istraživanje na više od 450 ispitanika prosječne dobi 85 godina, u trajanju 3 godine. Svakodnevna suplementacija sa 200 IU vitamina E (alfa-tokoferol) u različitom je opsegu djelovala preventivno; varijabilnost učinka pripisuje se specifičnoj genetski različitosti citokinskih gena. Čini se kako su zaslužni polimorfizmi pojedinačnih nukleotida zaduženi za funkciju genskih regija koje kodiraju IL-2 i IL-10 upalne čimbenike. Razlike u njihovoj aktivaciji, odnosno tu specifičnu imunološku reakciju može modificirati vitamin E, međutim vrlo individualno.

Put do savršene linije obložen je kamenjem. Niti jedna dijeta ne garantuje dugotrajnu vitkost, a napadi gladi i želja za slatkim ne nestaju ni uz najveći trud. Ubojice kalorija imaju pozitivan učinak na mršavljenje ili zadržavanje tjelesne težine pa bi ih trebalo jesti/raditi što češće.

Alge
Najbolje su zelene alge kao prilog povrću. Sadrže vitamine C i B te vlakna koja daju osjećaj sitosti. Tijelo opskrbljuju jodom koji se izravno obračunava s kalorijama. Vitamin B ima važnu ulogu za metabolizam.

Jabuke
Osim vitamina C, sadrže lako probavljive ugljikohidrate i pektin koji potiče probavu i pomaže u snižavanju nivoa kolesterola.

Gorka dinja
Danas se uglavnom koristi za tretman dijabetesa. Prema istraživanjima u tijelu aktivira lučenje hormona koji se stvara u masnom tkivu i koji zajedno s drugim hormonima utječe na regulaciju osjećaja gladi i sitosti.

Kolin
Tijelo uglavnom samostalno proizvodi onoliko kolina koliko treba, a dodatno se unosi konzumacijom jaja i soje. Ubraja se među tvari koje razgrađuju masti i na taj način ubrzava proces mršavljenja.

Hrom
Jedan od najvažnijih elemenata u tragovima kojim bi tijelo trebalo biti redovno dobro opskrbljeno. Manjak hroma uzrokuje poremećaj utilizacije glukoze.

Preskakanje večere
Utječe na hormonalnu ravnotežu i potiče razgradnju masnog tkiva. Bez večere luči se veća količina hormona rasta, a pozitivan učinak javlja se i ako večeru preskočite samo dva puta sedmično.

Aminokiseline
Triptofan, fenilalanin, leucin, lizin, valina, treonin, metionin i izoleucin ključne su aminokiseline koje se u tijelo unose hranom. Sadržane su u ribi (posebno tuna), lješnjacima, mesu, riži, grahu, mlijeku, jajima i krumpirima.

Sport
Bilo koji oblik tjelesne aktivnosti bolji je za duh i tijelo od sjedenja i ležanja.

Korištenje mozga
Koncentrirani rad je naporan za moždane stanice, ali i za cijelo tijelo pa potiče trošenje kalorija.

Grejp
Topi masti, a najveći učinak se postiže kod konzumacije grejpa koji još nije potpuno sazrio. Dovodi do bolje prokrvljenosti i igra veliku ulogu u smanjenju tjelesne težine.

Italija se nalazi na jugu Europe (Apeninski poluotok)
Površina: 301.270 km2
Broj stanovnika: 57.200.000
Zbog njene dužine od 1 200 km, od Alpi do “vrha čizmice”, postoje velike razlike unutar zemlje. Ujedno zemlja ima i dva otoka, Siciliju i Sardiniju. Geografske promjene od sjevera prema jugu rezultirale su obiljem različite hrane, ali je historijski utjecaj odigrao važnu ulogu.

Karakteristike kuhinje
Talijanska trpeza uvijek je bogata različitom hranom, ali ono što uvijek ostaje prisutno jest regionalna posebnost, visoka kvaliteta proizvoda i osjećaj za tradiciju. Hrana u Italiji predstavlja istinski užitak koji se slavi svakodnevno kao gozba za sva osjetila u društvu porodice ili prijatelja, kod kuće ili u dobrom restoranu. Bogati Rimljani jeli su egzotične ptice poput ždralova, papiga, flaminga te paunova.

Obrok
Kad god je moguće, obroci se jedu in campagnia (u društvu). Riječ campania potječe od dviju talijanskih riječi con (sa) i pane (hljeb), podrazumijevajući lomljenje hljeba s prijateljima. Obrok u društvu mnogo je više od lomljenja hljeba. Na početku je obroka antipasto (predjelo), koje se obično sastoji od pet jela, zatim slijedi prvo jelo (primo) s izborom raznih vrsta jela od tjestenine ili riže; nakon toga naravno secondo koje se obično sastoji od mesa ili ribe uz prilog od povrća (cotorno); zatim dolazi sir (formaggio) i na kraju desert (dolce) i kafa (espresso).

Predjela
Predjelo se može sastojati samo od pršuta ili maslina s hljebom ili od petnaestak primamljivih zalogajčića čiji sastojci variraju od regije do regije.
*Mesne prerađevine poput slasne mortadele, svjetski poznatog parmskog pršuta te raznih salama nezaobilazan su dio predjela, a mogu se poslužiti samostalno ili uz svježe voće.
*Riba i morski plodovi posebno su popularni kao predjela u područjima uz more. U salatama od plodova mora najčešće se koristi hobotnica, jakobova kapica, kao i druge vrste školjki.
*Sir i jaja koriste se u salatama i dipovima, ali i kao sastojak namaza i tjestenina.
*Povrće se može poslužiti sirovo (u salatama) ili kuhano i začinjeno maslinovim uljem i svježim začinskim biljem. Nekoliko predjela može predstavljati samostalan obrok koji se može upotpuniti hrskavim hljebom ili palentom. Nastavlja se sa svježim voćem i mirisnim sirom te na talijanski način zaokružuje jakom kafom, espressom.

Kafa
U Italiji se espresso pije za doručak i tokom cijelog dana. Dobar espresso mora se piti vruć iz zagrijane šoljice i obično s puno šećera. Svijetlosmeđa pjena znak je da je aparat za kafu podešen na optimalnu temperaturu i pritisak.

Paradajz
Tek 1750. g. kada su ljudi otkrili božanstveni okus pomo d’oro, zlatne jabuke, ustanovili su da se izvrsno uklapa u kulinarsku tradiciju okolice Vezuva. Paradajz je omiljeno povrće Talijana, jedu je gotovo svaki dan, bez obzira na godišnje doba. Ona može biti sastavni dio umaka za tjesteninu, jedan od sastojaka salate, punjena ili pečena – talijanski kuhari uvijek smisle nešto novo.

Pizza
Pizza vuče korijene još iz razdoblja starih Rimljana. Oni su pripremali hljeb koji je bio poput lepinje i nazivali su ga picea. Popularna pizza Margarita bila je napravljana u čast kraljice Margarite, žene Umberta I. Savojskog 1889. Nadjev se sastojao od zelenog bosiljka, crvenog paradajza i bijele mozzarelle, nacionalnih boja Italije. No, najveću popularnost postiže u 19 st. kada su je talijanski emigranti predstavili američkoj javnosti. Šezdesetih godina 20. st. pizza postaje popularna i u Europi, dok je u Italiji još uvijek nepoznanica (osim u području oko Napulja). Tek osamdesetih godina 20. st. pizza postaje popularna i u Italiji.

Tjestenina
Svaka regija u Italiji ima svoju priču o tjestenini. Stanovnici Ligurnije pretpostavljaju da su đenovski trgovci nabavili recept od nomadskih plemena. U Veneciji vjeruju da je Marko Polo donio prvu tjesteninu iz Kine. U Rimu tvrde da su već i drevni imperatori i senatori jeli tjesteninu. Sicilijanci se drže priče da su tjesteninu donijeli stari Grci ili Arapi. No, kako bilo da bilo, danas se tjestenina javlja u više od 300 oblika i jedno je od omiljenih jela. Osnovna podjela tjestenine je na pasta secca (suha tjestenina koja se priprema od brašna durum pšenice i vode) te pasta fresca ili pasta fatta in casa (tjestenina pripremljena kod kuće od pšeničnog brašna, jaja te malo vode).

Aceto balsamico
Siroppo aceto bio je poznat još u srednjem vijeku. To je bio sirup koji je fermentirao u ocat te se prodavao u apotekama. Izvorni aceto balsamico tradizionale ima bogat okus i harmoniju slatkoće, kiselosti, baršunastu mekoću i pikantnost. Samo nekoliko kapi daje ribi, salati, mesu i siru božanstven okus. Bijelo ili crno vino osnova je svakog octa.

Parmezan
Parmezan je sir koji se proizvodi iz obranog kravljeg mlijeka (32% mliječne masti) te sirila (renin iz telećeg želuca). Tvrd je, žut, granulaste strukture. Izuzetno je voćnog, čak pikantnog okusa. Poznat je u Parmi još u 13. st. (iako potječe iz Toskane, 11. st.). Od 14. st. upotrebljava se kao posip za tjesteninu. Koristi se kod pripreme juha, tjestenina, povrća. Kako se veličanstven okus parmezana ne bi izgubio, preporučuje se ribanje neposredno prije upotrebe.

Riža
Postoje različite teorije o tome kako je riža stigla u Italiju. Neki vjeruju da su rižu poznavali još stari Rimljani, dok drugi smatraju da su je na Siciliju donijeli Arapi krajem prvog milenija. Uzgoj riže u dolini rijeke Po datira još iz 15. st. Okolno je stanovništvo isprva bilo vrlo skeptično prema kulturi koja se uzgaja u vodi jer se je bojalo da će taj način uzgoja pridonijeti širenju opasne bolesti kao što je kuga. Najčešće uzgajana vrsta riže je Oryza sativa japonica L., čija zrna ostaju čvrsta prilikom kuhanja. Sorte riže pogodne za salate, kuhane ili pečene deserte su Razza 77 ili Ribe. Dugo se kuhaju, a zrno je gotovo prozirno s malo škroba. Sorte poput Arborio, Carnaroli i Vialonem imaju dugo zrno s visokim postotkom škroba te su pogodne za pripremu rižota. Za pripremu juha s rižom najprikladnije vrste su Maratelli i Balilla. One se odlikuju malim zrnom punim škroba, koje se brzo skuha, a pritom se ne raspadne.

Tiramisu
Tiramisu, što u prijevodu znači "ponesi me", uživa status kultne slastice u Italiji. Glavni sastojci su piškote natopljene crnom kafom (u koju se može dodati malo konjaka, amareta ili ruma) te sir mascarpone koji kolaču daje kremastu strukturu.

Što i kako su jeli stari Rimljani
Siromašni slojevi prehranjivali su se uglavnom žitaricama (pulmentum), pšeničnom ili ječmenom kašom (nešto poput palente) obogaćene povrćem, rijetko mesom. Životinje, obično ovce i koze, držane su uglavnom radi mlijeka. Mnoga seoska gospodarstva imala su vlastite voćnjake kako bi mogla voćem opskrbljivati gradove. Jabuke, kruške, grožđe, smokve, naranče, datulje te šljive samo su neke od vrsta voća koje je raslo duž Carstva. Od povrća se uzgajala repa, grah, zelje i mrkva. Krumpir im nije bio poznat, kao ni šećer, nego su hranu sladili medom. Masline su se jele poput voća, ali se većina prešala da bi se dobilo ulje koje se čuvalo u amforama. Da bi hranu sačuvali, ukiseljavali su je ili solili. Rimljani su konzumirali razne vrste vina: slatka, suha te zaslađena medom. Ono je obično bilo jako tako da su ga miješali s vodom u posebnim posudama koje su nazivali cratera. Kuhinja je Rimljanima predstavljala pravi luksuz. Samo iznimno bogati koji su si mogli priuštiti veliku kuću imali su i kuhinju u kojoj su robovi pripremali hranu. Siromašni su bili prisiljeni hraniti se vani ili su nosili namirnice u pekaru gdje su ih pripremali u pećnici. Trgovine sa take-away hranom bile su iznimno popularne i zvale su se thermopolia. Prilikom službenog ručka, postavljala su se tri kauča oko četvrtastog stola, a redoslijed gostiju bio je određen socijalnim statusom. Muškarci su za vrijeme obroka ležali (što po današnjim mjerilima i nije bilo tako praktično), dok su žene mogle sjediti na stolicama. Iako su poznavali ubrus (mappa) i zdjelicu s vodom, običavali su brisati ruke o kosu svojih robinja. Jelovnik se sastojao od triju jela:
* za predjelo (gustatio) obično su se posluživale masline uz koje se pilo vino zaslađeno medom ili razne salate te jaja;
* glavno jelo (primae mensae) sadržavalo je i do sedam vrsta jela od mesa, ribe te peradi;
*desert (secundae mensae) se sastojao od običnog voća, orašastih plodova i kolača od meda. Bogati Rimljani jeli su egzotične ptice poput ždralova, papiga, flaminga te paunova. Tokom raskošnih gozbi, robovi bi koristili paunova pera za hlađenje svojih gospodara te da otjeraju pokoju muhu. Među bogatašima je postojao običaj da ih sluge nose s jedne gozbe na drugu. Često nisu znali ni što jedu jer je hrana bila previše začinjena egzotičnim začinima i medom.

Želite li izgubiti nekoliko (ili više) kilograma, između ostalog morate naučiti kupovati namirnice koje su za vas dobre. U trgovinama danas često ne znamo što odabrati, a teško je i razlikovati šta je zdravo, a šta nije.
Svježi sir i proizvodi od svježeg sira trebali bi postati dio vašeg zdravog jelovnika. Važno je stoga znati da nisu svi sirevi jednaki, pa treba znati odabrati onaj pravi. Svježi sir odlično je jesti za doručak, ali i kao dio užine ili večere. Za doručak je čak i zdraviji od jogurta i može sadržavati čak tri puta više proteina što je vrlo važno jer ćete duže ostati siti. Može poslužiti i kao zdrava zamjena za namaz. Dakle, slobodno možete izbaciti običan maslac (sadrži previše masti) i topljene sireve (puno kalorija, premalo kalcija).
Izvrstan namaz bit će polumasni svježi sir, dok biste onaj punomasni trebali izbjegavati jer vam neće puno pomoći u gubitku suvišnih kilograma. Ono što svakako treba izbjegavati su raznorazni visokokalorični deserti sa svježim sirom jer često sadrže i do 1.000 kalorija. Nutricionisti takve proizvode ne preporučuju niti djeci, pa čak niti osobama koje nemaju problema s kilogramima. Deserte od svježeg sira najbolje je zato napraviti sam - u polumasni svježi sir dodajte svježe voće. Time dobivate zdrav i ukusan obrok koji će zadovoljiti i vašu potrebu za slatkim.

Vlakna se stalno spominju kao nezaobilazan dio zdrave prehrane. Nije ni čudno, jer su hranjiva, a ujedno nam pomažu i da smršamo. Naime, namirnice s visokim udjelom vlakana nas brzo zasite, što znači da ćemo manje jesti i u isto vrijeme zadovoljiti potrebu za gladi. Osim toga, vlakna sprječavaju veliku fluktuaciju šećera u krvi ili usporavaju njegovu apsorpciju u krv - zato smo manje gladni. Sljedeći veliki plus vlakana je taj što nam pomažu u održavanju zdrave probave jer djeluju protiv zatvora i odvode štetne tvari iz našeg tijela. Ipak, činjenica je da ih, usprkos svim dobrobitima, ne unosimo dovoljno. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje 20 do 35 grama vlakana dnevno za odrasle osobe, ali većina ljudi uzima manje od polovice preporučene količine. Važno je uzimati više vlakana, a njih nećete naći u bijelom hljebu i tjestenini. Umjesto toga jedite punozrnati hljeb i peciva koji su bogati vlaknima. Osim punozrnatih proizvoda, vlakna ćete naći i u voću (posebno u jabukama, avokadu i bananama), zatim u orašastim proizvodima, sjemenkama, kao i u koži voća, posebno u koži paradajza.