Ananas je tropsko voće čije se ime povezuje s indijskom riječi 'anana' koja znači 'odlično voće', a taj mu naziv savršeno dobro odgovara jer obiluje brojnim hranjivim sastojcima. Osim što je ananas bogat vitaminima A, B, E i C, te mineralima željezom, fosforom i kalijem, on u 100 grama sadrži samo 57 kcal koje većinom spadaju u ugljikohidrate, a najmanje u masti. Ipak, uzmite u obzir i to kakav ananas jedete jer samo svjež ima 57 kcal dok onaj u konzervi ima 95, a sušeni čak 260 kcal na 100 grama.
Uz vitamine i minerale ananas sadrži i bromelin, enzim sličan probavnom enzimu pepsinu koji je neophodan za probavu bjelančevina. Ananas je odličan kod detoksikacije i čišćenja organizma te pri razgradnji suvišnih masnoća, a djeluje i na jačanje kolagenih vlakana, koja su oslabljena u područjima na kojima se nakuplja celulit. Time poboljšava tonus kože, ali i njeno disanje kao i uklanjanje nakupljenih toksina. Zbog toga je idealan pri mršavljenju te eliminaciji celulita i bora. Valja napomenuti i kako ananas održava normalan krvni pritisak i to poticanjem izlučivanja viška vode iz organizma no mana mu je što sadrži znatnu količinu šećera pa bi ga dijabetičari za svaki slučaj ipak trebali izbjegavati. I za kraj, dobro je znati i kako je ananas u narodnoj medicini krajeva u kojima uspijeva već stoljećima poznat kao voće koje ublažava upale te se koristi u borbi protiv raznih bakterijskih i virusih infekcija.

Svi znamo da je voće zdravo i da ga treba jesti redovno, ali postoje neke činjenice o voću koje možda niste znali, a važne su za naše zdravlje. Općenito je uvijek dobro držati neko voće na kuhinjskom stolu, elementu ili frižideruu - tako ćete ga uvijek vidjeti i češće jesti. Također je uvijek najbolje jesti sezonsko voće jer ćete ga moći dobiti svježe.

Hranjive tvari
Uvijek je bolje pojesti cjelovito ili narezano voće umjesto voćnog soka jer cijele voćke nam daju potrebna vlakna. Često jedite voće koje sadrži više kalija - šljive, banane, dinje te suhe breskve i marelice.

Tokom obroka
Žitarice za doručak nadopunite bananama ili breskvama; palačinkama dodajte borovnice, a pijte stopostotni sok od narandže ili grejpa. Za večeru, salati od zelja dodajte zdrobljeni ananas, ili nekoj drugoj salati dodajte mandarine ili grožđe. Probajte mesna jela koja sadrže i voće, na primjer piletinu s marelicama.

Grickalice
Narezano voće može biti izvrsna zamjena za grickalice. Možete ga narezati sami ili kupiti pakovanja narezanog voća, na primjer ananasa ili lubenice. Osim toga, za grickanje je izvrsno i bobičasto voće ili grožđe. I sušeno voće je ukusno i zdravo. Zato što je sušeno, jedna četvrtina šoljice jednaka je polovici šoljice običnog voća.

Energetska pića su u modi ponajviše zato što su ih marketinški stručnjaci znali kvalitetno plasirati na tržište - oko njih se isplela specifična mreža informacija koje sugeriraju da se njihovom konzumacijom gube kilogrami, poboljšava mentalno stanje kao i sportska izvedba. Međutim, nije zlato sve što sja. Oko energetskih napitaka previše je sjena koje skrivaju njihova poprilično negativna svojstva. Barem se tako tvrdi u istraživanju američkih stručnjaka objavljenom u časopisu The Physician and Sportsmedicine.

Sastojci
Autori istraživanja analizirali su postojeće podatke o djelovanju energetskih pića koja u sebi kao glavni sastojak imaju kofein, ali ipak valja napomenuti da se radi o svojevrsnim mješavinama raznih sastojaka (tu su još i taurin, guarana, ginseng, nijacin i tako dalje). Bilo ako bilo, svi učinci takvih napitaka rezultat su djelovanja isključivo kofeina, tvrdi Stephanie Ballard sa Sveučilišta Nova Southeastern s Floride. „Kofein zaista može donekle poboljšati aerobne performanse kako sugeriraju podaci iz velikog broja eksperimenata provedenih do danas; međutim, učinci na anaerobne sportske performanse poprilično su varijabilni", kaže Ballard. Iako je Svjetska anti-dopinška agencija (WADA) skinula kofein s popisa dopinških sredstava još 2004. godine, još uvijek postoje određeni programi nadgledanja i otkrivanja zloupotrebe tog elementa u sportu. NCAA (National Collegiate Athletic Agency) iz SAD-a je, na primjer odredila da količina kofeina u urinu sportaša ne smije prelaziti 15 mikrograma po mililitru inače se radi o dopingu. To bi u prijevodu značilo da je sportaš konzumirao i do 8 šoljica tipične američke kafe od koje svaka u sebi sadrži oko 100 miligrama kofeina; prosječan espresso sadrži oko 80 miligrama.

Kofein
Prosječna limenka energetskih napitaka koje je Ballard ispitivala u sebi sadrži oko 500 miligrama kofeina. Sasvim dovoljno da se riskira dijagnoza - doping. A da ne spominjemo i nuspojave poput nesanice, živčanosti, aritmije, kardiovaskularnih bolesti, osteoporoze, problema s probavnim sistemom i tako dalje. U ograničenim količinama kofein ne izaziva neželjene učinke. Zdrav muškarac od 70 kilograma ne bi smio imati problema ako popije, na primjer, četiri šoljice kafe na dan. Ali problem s energetskim napicima je u tome što sadrže zaista velike količine kofeina, a ljudi bez previše razmišljanja piju i po nekoliko limenki na dan. Takvi napici, dakle, sadrže, aktivne sastojke koji mogu imati negativne učinke; ali oni se nalaze u takozvanoj sivoj regulatornoj zoni u odnosu na druge proizvode poput nekih gaziranih sokova i napitaka s kofeinom u kojima je precizno određena količinska granica za svaki sastojak.

Težina
Stavimo sad sa strane sportsku izvedbu. Većina ljudi (nesportaša) koja odluči ići u teretanu uvjerena je da će im energetska pića pomoći pri gubljenu kilograma, bez obzira na samo vježbanje. A to je velika pogreška, kaže Ballard. Eksperimentima je dokazano da to nije tačno, da masnoću neće brže gubiti ako budete pili ovakve napitke, bez obzira vježbali ili ne. Iako postoji određeni broj istraživanja koja sugeriraju da se lakše i brže mršavi uz energetska pića, opet se pokazalo da to nije dugoročno. Uz sve to, baš kao i gazirana pića i ova energetska puna su šećera. Zaboravite sad na istraživanja - spomenuta činjenica dovoljno govori sama za sebe - prostom logikom da se zaključiti kako energetski sokovi mogu čak i potencirati nakupljanje kilograma, baš kao i gazirani. Odabir je isključivo na pojedincu. Čovjek koji se zaista brine za zdravlje neće pretjerivati s konzumacijom ovakvih i sličnih pića, zaključuje na kraju Ballard.

Češki naučnici su ustanovili kako svakodnevno uzimanje 1 500 mg praha sušenih brusnica u obliku dodatka prehrani tokom razdoblja od 6 mjeseci značajno popravlja markere za procjenu stanja zdravlja prostate. Pokazalo se kako blagotvornost brusnice više nije rezervisana samo za ženski urinarni trakt zbog toga što brusnica kod muškaraca smanjuje simptome u donjem urinarnom traktu (LUTS) i time popravlja kvalitetu života te snižava nivo specifičnog PSA antigena – markera koji služi za otkrivanje karcinoma prostate.

Dok nekima od nas pri pomisli na čips, kokice, krofne i kolačiće rastu zazubice, kardiolozima, nutricionistima i pobornicima zdrave prehrane pada mrak na oči pri pomisli na štetne masti koje sadrže. No, tim naučnika sa fakulteta u Missouriju proizveo je soju čije ulje ima niske udjele zasićenih i trans masnih kiselina. Znači li to da ćemo uskoro jesti zdrave kolačiće? Naučna istraživanja dokazala su povezanost konzumiranja štetnih zasićenih i trans masnih kiselina s bolestima srca i krvožilnog sistema. Gomilanje štetnih masnoća u krvnim žilama smanjuje njihovu prohodnost, što može dovesti do srčanog ili moždanog udara. Zasićene masne kiseline nalaze se u tvarima životinjskog porijekla, kao što su maslac, mlijeko, sir i svinjska mast. Trans masne kiseline pripadaju skupini nezasićenih masnih kiselina, zajedno sa cis masnim kiselinama koje se nalaze u uljima biljnog porijekla. Trans masne kiseline mogu nastati iz cis masnih kiselina pri visokim temperaturama, npr. prilikom prženja ili hidrogenacijom, postupkom kojim se biljna ulja ukrućuju i stabiliziraju, npr. pri proizvodnji margarina. Tražeći zamjenu za štetne masti, naučnici su se dosjetili sojinog ulja. Za vrijeme početnih ispitivanja, tokom zagrijavanja sojino ulje se kvarilo, te se moralo hidrogenirati, što je opet dovelo do stvaranja trans masnih kiselina. No da je važno ne odustati pred prvom preprekom, svjedoči istraživanje nedavno objavljeno u časopisu BMC Plant Biology. Kristin Bilyeu i Grover Shannon sa fakulteta u Missouriju uspjeli su prirodnim križanjem različitih sorti soje proizvesti soju čije ulje je bogato oleinskom kiselinom, koja, osim što ga stabilizira, ulje čini i zdravijim. Naime, oleinska kiselina je stabilna pa joj za sprječavanje kvarenja nije potrebna hidrogenacija. Time se izbjegava i stvaranje trans masnih kiselina, a u ulju ostanu očuvane omega-3 masne kiseline. Sjemenke soje inače sadrže do 20% oleinske kiseline, dok sjemenke nove sorte sadrže i do 80% oleinske kiseline. Zanimljivo je da toliko oleinske kiseline sadrži i maslinovo ulje, čiji su blagotvorni učinci na ljudsko zdravlje dobro proučeni i općepoznati. Čini se da će proizvodnja ovog ulja biti i ekonomski isplativa, budući da se soja relativno lako uzgaja, a zbog visokog udjela oleinske kiseline, ova biljka bi se mogla koristiti i za proizvodnju biodizela. A sve dok proizvodnja ovog ulja ne zaživi, pazite na svoje srce i jedite manje kokica.

Špinat, meso, sir… uobičajeni su nadjevi kojima se puni tijesto poznato kao ravioli.

No, kuharskoj mašti i istraživačkoj strasti nikada kraja te su se dosjetili da bi tijesto bilo moguće puniti i – pivom! Kuhar Mark Zable iz američke države Teksas izumio je recept za pivo u tjestenini prženoj u dubokom ulju. Pivo se, naime, nalazi u jastučićima od tjestenine koja se prži u dubokom ulju na 375 stepeni samo 20 sekundi! Naime, tako kratko peče se kako alkohol ne bi ispario, a vrijeme je dovoljno da se tijesto bude pečeno. Oni koji su probali ovaj nesvakidašnji specijalitet tvrde da su ravioli s pivom doista ukusni. Opisuju ih kao 'tople perece koje zalijevate pivom'. Marku Zableu trebalo je za osmišljavanje ovog pivskog recepta čak tri godine, dok nije postigao zadovoljavajuće rezultate. U raviolama s pivom su i neki tajni sastojci koje Zable ne želi otkriti. No, kako ravioli sadrže alkohol, služit će ih samo osobama starijim od 21 godinu. Zable je jako ponosan na svoj recept budući da nitko prije njega nije uspio ispržiti nešto što je u tekućem stanju. Svoj izum imat će prilke predstaviti javnosti na natjecanju pržene hrane što se održava ovoga rujna u Teksasu.

Bijes javnosti se stišao nakon što je berlinski restoran Flimé izjavio da se samo šalio kada je pozvao ljude da doniraju dijelove svoga tijela za njihove 'potrebe'. Naime, prije mjesec dana putem online-kampanje i oglasa u novinama, restoran Flimé, koji se otvara krajem septembra, zamolio je građane da doniraju svoje uši, prste, salo, testise ili bili koji drugi dio tijela za potrebe njihove hanibalske kuhinje. U oglasu su tražili i jednog hirurga 'slobodnih svjetonazora'. Namjera vlasnika restorana je bila da na svoj meni uvrste ljudsko meso, koje bi bilo pripremljeno po recepturi plemena Waricaca koje je prakticiralo hanibalizam. U razgovoru za poznati njemački časopis Spiegel menadžer restorana je izjavio kako nije riječ o šali ili pak marketinškom triku te da posve ozbiljno misle otvoriti restoran krajem septembra, što je izazvalo mnoge javne proteste građana, udruga ali i političara. No, kada je u jednoj berlinskoj ulici zasjala reklama za restoran, svi su odahnuli jer su shvatili da je hanibalski meni bio – šala. Ali, prilično neslana, mora se priznati, jer Berlinčani još uvijek pamte stvarni hanibalski slučaj koji se dogodio prije nekoliko godina u njihovu gradu. Ispostavilo se da vodstvo Fliméa htjelo samo dobru promidžbu i PR, jer je restoran – vegeterijanski. Neslanu šalu ublažila je činjenica da je restoran pozivom na doniranje organa htio skrenuti pozornost na sve loše što sa sobom donosi konzumacija mesa na čovjekovo zdravlje, ali i okoliš.

I dok se hamburger smatra američkim izumom, prava je istina da se slični sendviči mogu pronaći kroz historiju u zemljama širom svijeta. Hamburgerovo putovanje u SAD bilo je dugo i zanimljivo, kao i njegov razvoj u trenutačni oblik, koji je popularan na cijeloj kugli zemaljskoj. Pogledajte pet činjenica koje niste znali o hamburgeru.

1. Mongoli su prvi jeli hamburger
Džingis Kanu i njegovim hordama treba zahvaliti za prvi, jednostavan oblik hamburgera. Naime, vojnici bi tokom svojih pohoda držali komade janjetine ili teletine pod sedlima kako bi omekšali meso. Kada bi stali da se ulogore, izvadili bi ga i ispekli na vatri, ili jednostavno jeli sirovog. Jelo je kasnije preneseno u Rusiju gdje je dobilo naziv tatarski biftek.

2. Njemačka je predstavila hamburger Americi
Iz Rusije jelo je uvezeno u Njemačku, gdje se koristila uglavnom svinjetina ili govedina. Hamburger je pronašao put do SAD-a preko imigranata na brodskoj liniji Hamburg-Amerika. Na brodu su putnici jeli mljeveno meso sa začinima, lukom i komadićima hljeba. Američka posada često bi u njemačkoj luci znala naručivati "odrezak na hamburški način" koji je među njima postao vrlo popularan.

3. Prosječni Amerikanac pojede 100 hamburgera godišnje  Skoro tri milijarde ovih sendviča proda samo McDonald's u SAD-u, a kada dodate druge lance i restorane, broj se penje na fascinantnih 14 milijardi godišnje.

4. Farmer iz Oklahome napravio je poznato pecivo za hamburger - postoje mnoge debate, gdje je prvi hamburger, kakvog poznajemo, poslužen. Ipak, čini se kako se većina slaže da je izvjesni Oscar Weber Bilby, farmer iz Oklahome, bio prva osoba koja ga je servirala s pecivom. Premda postoje zapisi kako su ga njemački imigranti jeli među kriškama hljeba. Oscar je bio prvi koji ga je poslužio u pecivu. Hamburgeri koji su se posluživali na njegovoj proslavi 4. srpnja još 1891. bili su toliki hit da je ustoličio tradiciju serviranja svake godine. Otvorio je štand sa svojim sinom 1933., koji još uvijek radi koristeći gril na kojem su prvi hamburgeri napravljeni.

5. Druge kulture imaju svoju verziju hamburgera
Amerikanci možda konzumiraju najviše hamburgera, no ni druge kulture ne zaostaju. Tako je npr. u Kini jelo po imenu Rou Jia Mo, vrlo popularna delikatesa. Radi se sjeckanoj govedini ili teletini, posluženoj u pecivu s ljutim umakom.

Možda je dodavanju masnoća u pekarske proizvode došao kraj, ukoliko je suditi prema novom istraživanju s Novog Zelanda. Istraživači tvrde da sastavni dio pulpe kivija, tačnije jedan njegov dio, može poslužiti kao zamjena za mast - u studiji je uspješno zamijenio do 90% masti u tjestenini te gotovo 100% masti u kolačima, keksima i mafinima. Boja tih proizvoda bila je nešto tamnija, međutim i taj "nedostatak" se može premostiti dodavanjem sojinog brašna. Taj prirodni stabilizator, pojačivač okusa i teksture, istovremeno osigurava i veće količine vitamina C i E te prehrambenih vlakana, zamjenjujući dodanu mast, mlijeko u prahu te jaja u pekarstvu.