POHOVANJE – po komadu prethodno istučenih jaja dodati kašiku ulja i kašiku vode, pa smjesa neće biti pretvrda.
KROFNE – dok se prže na jednoj strani, poklopiti poklopcem, a nakon što ih okrenete na drugu stranu, pržite otklopljene. POMFRIT– ako se prži u korpici, treba korpicu nekoliko puta umočiti u vruće ulje, pa tek onda u nju staviti krompir. Tako se krompir neće lijepiti.
TORTA – namazati samo dno tepsije da se ne bi tijesto podiglo na rubovima više nego na sredini, prethodno zagrijati pećnicu na srednju temperaturu, staviti peći prvih 15 min uz otvorena vrata pećnice za širinu prsta. Ako se stavi u prevruću pećnicu, torta će brzo narasti i na kraju pasti. - da biste lakše nakon pečenja odvojili tijesto od kalupa, namašteni i posuti kalup za tortu, stavite u frižider da se stvdrne dok pripremate tijesto. - ako želite veći volumen torte nego inače, držite se sljedećeg postupka: koliko ima bjelanjaka, toliko dodajte u njih kašika hladne vode te ulupajte snijeg. Također i u žumance dodajte onoliko kašika vode koliko ima žumanaca, pa ih samo lagano promiješajte i poslije umiješajte u snijeg. Zatim dodajte prema receptu šećer, brašno i ostale sastojke, ali vrlo lagano miješajući da ne razbijete zrak u smjesi.
SJAJNA POVRŠINA KOLAČA – postiže se tako da još vruć kolač u pećnici posipate šećerom u prahu i to pet minuta prije kraja pečenja.
MLIJEKO – ako ga teško podnosite kuhanog, postat će bolje, laganije i probavljivije ukoliko mu dodate malo fine soli kad kipi. Da mlijeko ne prekipi dovoljno ga je pokriti cijedilom, pa će se podići samo do cijedila i vratiti se nazad, a također pomaže i ako rub posude premažete maslacem ili margarinom. TJESTENINA – se neće lijepiti ako se u vodu za kuhanje doda malo maslaca, margarina ili ulja.
JAJA – neće ispucati kod kuhanja ako ih stavimo kuhati u hladnu vodu kojoj smo dodali malo octa i soli. Ako su jaja iz frižidera, držite ih u hladnoj vodi barem pet minuta prije kuhanja dok im se ne izjednači temperatura.
PALAČINKE – će biti posebno dobre ako tijestu dodamo koju kašičicu piva. A ako žellite da budu mekane, dodajte im kiselo mlijeko ili jogurt. OCAT – ako je previše kiseo, prelijte ga u posudu i ostavite u njemu preko noći jabuku isjeckanu na komadiće. Ako je jabuka špricana, obavezno je ogulite. LISNATO TIJESTO – će biti elastičnije i manje će pucati kod razvlačenja ako mu dodate malo octa.
PRESOLJENO JELO – spasite tako da u njemu desetak minuta kuhate sirove komade krompira. KROMPIR – kuhan u ljusci će biti duže topao ako ga umotate u kuhinjsku krpu i stavite u prethodno zagrijanu zdjelu. Tako ga možete na atraktivan način i poslužiti na stolu uz jelo.
JABUKE I KRUŠKE – se zaista ne smiju miješati, jer se onda brže osuše i smežuraju.
PUDING – će biti izvrstan desert ako u njega umiješate kravlji sir prethodno izmiješan s malo mlijeka.

Pektin čini osnovu procesa želiranja i kao prirodni sastojak nalazi se u skoro svakoj vrsti voća. Nezrelo voće sadrži više pektina i čvršće je od zrelog. Što je voće zrelije, razgrađuje sve više pektina, a čvrstoća se smanjuje. Prilikom konzerviranja, voću se dodaje pektin pomoću praška za želiranje. Prilikom pripreme, odnosno nakon kratkog zagrijavanja mješavine voća, šećera i kiseline, pektin stvara čvrstu rešetkastu osnovu poznatu kao „žele”, zbog čega se ovaj proces i naziva „želiranje” odnosno „proces želiranja”.

Što nam znače boje? Kada je u pitanju odjeća, dizajn interijera, arhitektura, priroda,  izgled, umjetnost i priroda, zaista mnogo. No kada je pak u pitanju hrana, boje imaju višestruko značenje i njihova uloga ne odnosi se samo na dekoraciju hrane i na primamljiv izgled jela na tanjiru. Snaga hrane, odnosno prehrambenih vrijednosti, nalazi se u bojama. Tako je uostalom i naučavala ayurvedska filozofija prema kojoj u svakom obroku na vašem dnevnom jelovniku trebaju postojati četiri osnovne boje ili, kako bi rekli Talijani, quattrocolore. Stoga, kada sastavljate jelovnik pokušajte iskombinirati malo crvene, narandžaste, žute, zelene ili plave, ali pripazite i na ne-boju, dragocjenu bijelu kakvu imaju bijeli i crveni luk, dokazani prirodni borci protiv karcinoma i prekomjernog kolesterola.

Koloritne namirnice
Voće i povrće intenzivno su koloritne namirnice, a nutricionisti su ustanovili kako one svoju boju duguju pigmentima - hlorofilu, likopenu, ksantofilu, antocijanu, karotenoidu i tako dalje. Nadalje, intenzitet te boje ukazuje i na izmijenjen sastav, pa je primjerice nezrela banana zeleno-žute boje stopostotni škrob, dok ona zrela, žuta ima dvadeset posto šećera u sebi, što je čini slađom i lako probavljivom. Ukratko, kada posegnete za ‘obojanem’ namirnicom svoj ste organizam obogatili brojnim fitohemikalijama.

U voću i povrću
Fitohemikalije su prisutne u svim vrstama namirnicama, posebno u svježem voću i povrću. Kao što je poznato, kada se hrana termički obrađuje u njoj jedva da ostane minimum fitohemikalija. Ti, kako ih nutricionisti zovu, vitamini dvadeset i prvog stoljeća grupa su biološki aktivnih nehranjivih tvari iz bilja, djeluju preventivno na organizam, podižu imunitet i prirodni su lijekovi za vaš organizam.
Nauka je prepoznala više od hiljadu vrsta različitih fitohemikalija, a možda ste se već susreli s nazivima onih najpoznatijih - primjerice, likopena iz paradajza flavonoida iz voća, resveratrola iz grožđa ili izoflavona iz soje. Namirnice bogatije fitohemikalijama su cjelovite žitarice, povrće, mahunarke i začini, a kako bismo osigurali dovoljnu količinu, osnovno je pravilo - raznolikost!

Prehrambeni izlet
Proljeće i ljeto su zapravo idealni za vaš koloritni jelovnik, tako da upravo  i ovo godišnje doba ima svoje adute na vašem fito-jelovniku. Nutricionisti predlažu - neka vaš tanjir bude u duginim bojama. Stavite malo crvene, uzmite paradajz ili crvenu papriku, a ako je u pitanju desert, idealan su izbor sočne trešnje ili slatke jagode. Posegnite za žutim namirnicama - bananom, ananasom, kukuruzom, odvezite se na prehrambeni izlet i na vašoj tržnici pronađite šumsko voće u plavoj boji, a zelene neka budu mahune, grašak, špinat, brokula - sa zelenom bojom ne možete pogriješiti, a slično je i s bijelom, neka vam bijeli luk bude uvijek pri ruci.
Osim što je bogata proteinima, soja sadrži mali udio masti i mnoštvo fitokemikalija
Osim toga, pijete li kiselo mlijeko ili jogurt, slobodno u napitak dodajte cjelovite žitarice ili sjemenke lana, a ako ste dosad koristili povrće samo kao usputni prilog, ne ustručavajte se i jednostavno pojedite više povrća nego što ste to uobičavali. I na kraju, neka vaše voće i povrće svakoga tjedna bude drukčije, a po mogućnosti i svakoga dana. Isto se odnosi i na povrće, a ako k tome, umjesto sendviča, gricnete koji keks od cjelovitih žitarica, ispunili ste vaše fitokemikalijske obveze i snove.

Štite hrskavicu i sprječavaju bolove u zglobovima
Naučnici iz John Hopkins centra utvrdili su da biljne komponente za koje je dokazano da imaju sposobnost zaštite tkiva također mogu blokirati aktivnost enzima - ‘okidača’ za upalne procese u zglobovima. Biljne komponente koje su pokazale zaštitno djelovanje zapravo su fitohemikalije prisutne u kupusnjačama, pogotovo brokuli. Zaštitno djelovanje polučuju na način da inhibiraju ekspresiju COX-2 enzima koji uzrokuje upalne reakcije. Istraživači smatraju da je posebno interesantna činjenica da bi ljudi blagotvorno djelovanje mogli postići unosom komponenata hrane.

U Srbiji još uvijek se živi i jede polako, uživa u žestokoj, ponekad masnoj hrani, roštilju, izvrsnim domaćim žestokim pićima, desertima u kojima se ne štedi na orasima, jajima i maslacu i svim onim hedonističkim zalogajima nakon kojih nas grize savjest.
Kajmak je jedan od rijetkih autohtonih srpskih specijaliteta, a domaći znalci se zaklinju na onaj iz okolice Čačka.
Kao što ni druge nacionalne kuhinje nisu homogene, tako je i sa Srbijom.  Vojvođanska kuhinja je, primjerice, poprimila obilježja austrougarske kuhinje s puno tijesta, rezanaca, buhtli i knedli, a u Srijemu se pak jede različito nego u Banatu ili Bačkoj.
Na kuhinju Srbije najviše su imali utjecaj srednjeuropska, mađarska, austrijska, ali i istočna, osobito turska i arapska kultura. Današnju Srbiju nisu zaobišli ni drugi strani utjecaji. Tako ćemo u restoranima većih gradova naići na talijanske, grčke i francuske, japanske, kineske i indijske specijalitete, dok je selo očuvalo više-manje autohtonu prehranu. Za tradicionalnom srpskom kuhinjom posegnut ćemo čak u srednji vijek.
Tradicionalno su se u srednjovjekovnoj Srbiji jela dva obroka, a doručak je stigao kasnije pod utjecajem zapada. Do sredine 20. stoljeća jela su se uglavnom variva: supe, čorbe, paprikaši, zelje, gulaši. Pa ne čudi činjenica da je kašika dugo bila jedini pribor za jelo.

Hljeb
Srpska kuhinja je poznata po obilatom korištenju hljeba. U srednjovjekovnoj Srbiji se hljeb pravio od "sumješice" i "suražice", mješavine pšenice, ječma i raži. Hljebu se nekada, zbog njegove učestale upotrebe, pridavala posebna pažnja. Umijesilo bi se tijesto, stavilo na žar lišće zelja, potom bi se tijesto prekrilo listovima i zatrpalo pepelom. Hljeb se izrađivao s hladom i toplom vodom. Hladnom su se mijesili, primjerice, proja i kukuruzni hljeb kako bi se produžila njihova valjanost. Niži slojevi su jeli hljeb od pšenice, dok su oni siromašniji jeli zob, raž i heljdu.

Mliječni proizvodi
Srbi kažu da je kajmak jelo koje se ne može industrijski pripremiti, a da pritom zadrži svoj izgled i aromu.

Gibanice
U tradicionalnom srpskom domaćinstvu počasno mjesto zauzimaju gibanice, a njih čak 17 skupila je Sofija Maksimović u svojoj kuharici iz 1913. godine. Najpoznatije su one od maka, višanja, zelja, špinata, bundeve, rezanaca ili griza, no prava srpska gibanica priprema se od kombinacije sira i kajmaka. Za tradicionalne su se gibanice ručno izrađivale kore i pekle u pećima na drva.

Meso
Mesna kuhinja prevladava u nacionalnoj kuhinji Srbije. Svinjetina je najzastupljenija na srpskom tanjiru, a znalci kažu da se najbolja pečena svinjetina priprema u restoranima između Gornjeg Milanovca i Mrčajevaca. Među srpske mesne specijalitete ubrajamo i kuhane koljenice s hrenom, jaretinu i teletinu u saču, svinjetinu u saču, Karađorđevu šniclu i punjene vješalice. Mljeveno meso stiglo je s Istoka, zajedno sa začinima. Srpska kuhinja obiluje ćevapčićima, ćulbastijima, leskovačkim mućkalicama, ražnjićima i pljeskavicama.
Sušeno meso Srbi vrlo pomno izrađuju. Meso suše na vjetru, hladnom zraku, a tek potom dime. Kobasice, čvarci i ostale svinjske prerađevine zastupljene su u cijeloj Srbiji, a prvo su ih Vojvođani naučili pripremati od Austrijanaca.

Paprika
Paprikaši, ajvar i pinđur su jela koja su se raširila iz južne Srbije. Ajvar se izrađuje od velikih, šiljatih, mesnatih, crvenih paprika, kojima najbolje odgovara upravo tlo juga Srbije.

Med
Med je u srednjovjekovnoj Srbiji igrao značajnu ulogu, najčešće potpuno zamjenjujući šećer. Pčelarstvom su se posebno isticali manastiri. Iako upotreba meda danas gubi na značaju, nije zanemariva. Kao specijalitet od meda posebno se isticala medovina, čija je tradicionalna receptura gotovo isčeznula.

Kolači
Među kolačima srpske kuhinje tron zasluženo pripada baklavama, koje su, kao i tulumbe i većina kolača sa šećernim preljevom, djelić bogatog turskog kulinarskog nasljeđa. Tradicionalni srpski kolači su pite od jabuka i višanja, kolači od griza, salčići, vanilin kiflice, koh i brojne torte, bogate namirnicama poput jaja, maslaca, čokolade i oraha, koje savršeno nadopunjuju osebujnu srpsku kuhinju.
"Slatko" je specifičnost srpske kuhinje, a predstavlja način konzerviranja voća najsličniji zapadnim džemovima. Najfinija su slatka od šumskog voća, šljiva i marelica.

Kafa - ritual ili...?
Turska kafa kakva se pije u Srbiji uveliko se razlikuje od one koju ćete popiti u Turskoj, a odlikuje je jačina arome. Međutim, najvažnije je znati da će domaćin smatrati krajnje nepristojnom gestom odbijete li kafu u prvoj posjeti, čak i kada kafu uopće ne pijete.

Šljivovica
Nije poznato kada se prvi put počela proizvoditi šljivovica, ali je ona u srpskoj prehrani odigrala značajnu ulogu. Ujutro, po buđenju, pila se čašica ljute, prepečene šljivovice (od 40 do 45 promila), a blaža (17 do 18 promila alkohola), čija se receptura danas gotovo izgubila, konzumirala se kao digestiv pri jelu.

Praznici
Blagdanima i praznicima se ni u doba najveće neimaštine na hrani nije štedjelo. Na trpezi se tada nalazi šunka, jaja, slanina, kuhana jaja, "prevreo sir", mladi kajmak i pihtije za uvod. Kada se atmosfera zagrije, stižu razna variva (čorbe), sarme, grah prebranac, podvarak i kruna večeri - pečeno meso, a objed se zaokružuje tradicionalnim srpskim kolačima. Svaki vjerski blagdan ima svoje jelo. Žito i slavski kolači jeli su se za slave, obojana jaja za Uskrs, a česnice za Božić.

Testirajući teoriju da konzumacija kofeina povećava rizik od određenih kardiovaskularnih oboljenja, grupa američkih naučnika došla je do iznenađujućih rezultata – potpuno suprotnih početnoj teoriji.

Studija koja je obuhvatila više od 33600 zdravih žena prosječne dobi 45 godina trajala je 16 godina; procjenjivale su se njihove prehrambene navike i zdravstveni status.

Tačnije, povezivala se konzumacija kofeina s pojavom atrijske fibrilacije (poremećaj srčanog ritma) a doze kofeina po konzumaciji iznosile su 137 mg (šalica kafe), 47 mg (šoljica čaja), 46mg (šoljica Cole) ili 7mg (serviranje čokolade).

Od 949 zabilježenih atrijskih fibrilacija, veći broj se dogodio kod žena koje uopće nisu konzumirale kofein, nego u onih koje su ga konzumirale u malim do umjerenim dozama.