Srbija je smještena na jugoistoku Europe. Graniči s Mađarskom, Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom na zapadu, Rumunjskom i Bugarskom na istoku, te Crnom Gorom, Makedonijom i Albanijom na jugu. Kopneni dio Srbije obiluje planinama, šumama, ravnicama, dolinama, jezerima i rijekama, od kojih su najveće Dunav, Morava, Sava i Tisa. U njena prirodna bogatstva spadaju i vapnenačke spilje, mineralni i termalni izvori.

U Srbiji još uvijek se živi i jede polagano, uživa u žestokoj, ponekad masnoj hrani, roštilju, izvrsnim domaćim žestokim pićima, desertima u kojima se ne štedi na orasima, jajima i maslacu i svim onim hedonističkim zalogajima koje je zapadna Europa gotovo protjerala s jelovnika. Kajmak je jedan od rijetkih autohtonih srpskih specijaliteta, a domaći znalci se zaklinju na onaj iz okolice Čačka.

Karakteristike kuhinje
Kao što ni druge nacionalne kuhinje nisu homogene, tako je i sa Srbijom. Za Kosovo su karakteristične pite, baklave, tulumbe, jela od janjetine i ovčetine. Vojvođanska kuhinja je, primjerice, poprimila obilježja austrougarske kuhinje s puno tijesta, rezanaca, buhtli i knedli, a u Srijemu se pak jede različito nego u Banatu ili Bačkoj.

Na kuhinju Srbije ponajprije su imali utjecaj srednjeuropska, mađarska, austrijska, ali i istočna, osobito turska i arapska kultura.

Današnju Srbiju nisu zaobišli ni drugi strani utjecaji. Tako ćemo u restoranima većih gradova naići na talijanske, grčke i francuske, japanske, kineske i indijske specijalitete, dok je selo očuvalo više-manje autohtonu prehranu. Za tradicionalnom srpskom kuhinjom posegnut ćemo čak u srednji vijek.

Tradicionalno su se u srednjovjekovnoj Srbiji jela dva obroka, a doručak je stigao kasnije pod utjecajem zapada. Do sredine 20. stoljeća jela su se uglavnom variva: supe, čorbe, paprikaši, zelje, gulaši. Stoga ne čudi činjenica da je kašika dugo bila jedini pribor za jelo.

Hljeb
Srpska kuhinja je poznata po obilatom korištenju hljeba. U srednjovjekovnoj Srbiji se hljeb pravio od "sumješice" i "suražice", mješavine pšenice, ječma i raži. Hljebu se nekada, zbog njegove učestale upotrebe, pridavala posebna pažnja. Umijesilo bi se tijesto, stavilo na žar lišće zelja, potom bi se tijesto prekrilo listovima i zatrpalo pepelom. Hljeb se izrađivao s hladnom i toplom vodom. Hladnom su se mijesili, primjerice, proja i kukuruzni hljeb kako bi se produžila njihova valjanost. Niži slojevi su jeli hljeb od pšenice, dok su oni siromašniji jeli zob, raž i heljdu.

Čak su i zakoni srednjeg vijeka u Srbiji definirali normative kvalitete hljeba, a prema pisanim izvorima u Beogradu je 1660. godine postojalo čak 600 mlinova, koje su pokretali konji i dunavske vodenice.

Mliječni proizvodi
Kajmak je jedan od rijetkih autohtonih srpskih specijaliteta, a domaći znalci se zaklinju na onaj iz okolice Čačka. Srbi kažu da je kajmak jelo koje se ne može industrijski pripremiti, a da pritom zadrži svoj izgled i aromu. O popularnosti kajmaka, ali i još poznatijih ćevapa, govori i činjenica da je nedavno osvanuo restoran u srcu Los Angelesa na čijem se meniju nalaze Large ćevapi with kajmak. Priča ne bi bila nimalo bila čudna da restorančić zbog svoje popularnosti i posjećenosti nije privukao medijsku pažnju, te uskoro postao pravi hit među etno restoranima i okupljalište jet seta. Na njegovom se meniju, uz ćevape i kajmak, nude i drugi specijaliteti iz "srpsko-turske" kuhinje, poput sarme, pita, lukmira, hurmašica, tufahija i baklavi. Najbolji srpski sir pojest ćete istočno od rijeke Morave.

Gibanice
U tradicionalnom srpskom domaćinstvu počasno mjesto zauzimaju gibanice. Najpoznatije su one od maka, višanja, zelja, špinata, bundeve, rezanaca ili griza, no prava srpska gibanica radi se od kombinacije sira i kajmaka. Za tradicionalne su se gibanice ručno izrađivale kore i pekle u pećima na drva.

Meso
Mesna kuhinja prevladava u nacionalnoj kuhinji Srbije. Među srpske mesne specijalitete ubrajamo i kuhane koljenice s hrenom, jaretinu i teletinu u saču, svinjetinu u saču, Karađorđevu šniclu i punjene vješalice. Mljeveno meso stiglo je s Istoka, zajedno sa začinima. Srpska kuhinja obiluje ćevapčićima, ćulbastijima, leskovačkim mućkalicama, ražnjićima i pljeskavicama.

Sušeno meso Srbi vrlo pomno izrađuju. Meso suše na vjetru, hladnom zraku, a tek potom dime. Kobasice, čvarci i ostale svinjske prerađevine zastupljene su u cijeloj Srbiji, a prvo su ih Vojvođani naučili pripremati od Austrijanaca.

Paprika
Paprikaši, ajvar i pinđur su jela koja su se raširila iz južne Srbije. Ajvar se izrađuje od velikih, šiljatih, mesnatih, crvenih paprika, kojima najbolje odgovara upravo tlo juga Srbije.

Med
Med je u srednjovjekovnoj Srbiji igrao značajnu ulogu, najčešće potpuno zamjenjujući šećer. Pčelarstvom su se posebno isticali manastiri. Iako upotreba meda danas gubi na značaju, nije zanemariva. Kao specijalitet od meda posebno se isticala medovina, čija je tradicionalna receptura gotovo isčeznula.

Kolači
Među kolačima srpske kuhinje tron zasluženo pripada baklavama, koje su, kao i tulumbe i većina kolača sa šećernim preljevom, djelić bogatog turskog kulinarskog nasljeđa. Tradicionalni srpski kolači su pite od jabuka i višanja, kolači od griza, salčići, vanilin kiflice, koh i brojne torte, bogate namirnicama poput jaja, maslaca, čokolade i oraha, koje savršeno nadopunjuju osebujnu srpsku kuhinju.

"Slatko" je specifičnost srpske kuhinje, a predstavlja način konzerviranja voća najsličniji zapadnim džemovima. Najfinija su slatka od šumskog voća, šljiva i marelica.

Kafa – ritual ili...?
Turska kafa kakva se pije u Srbiji uveliko se razlikuje od one koju ćete popiti u Turskoj, a odlikuje je jačina arome. Međutim, najvažnije je znati da će domaćin smatrati krajnje nepristojnom gestom odbijete li kafu u prvoj posjeti, čak i kada kafu uopšte ne pijete.

Šljivovica
Nije poznato kada se prvi put počela proizvoditi šljivovica, ali je ona u srpskoj prehrani odigrala značajnu ulogu. Ujutro, po buđenju, pila se čašica ljute, prepečene šljivovice (od 40 do 45 promila), a blaža (17 do 18 promila alkohola), čija se receptura danas gotovo izgubila, konzumirala se kao digestiv pri jelu.

Praznici
Blagdanima i praznicima se ni u doba najveće neimaštine na hrani nije štedjelo. Na trpezi se tada nalazi šunka, jaja, slanina, kuhana jaja, "prevreo sir", mladi kajmak i pihtije za uvod. Kada se atmosfera zagrije, stižu razna variva (čorbe), sarme, grah prebranac, podvarak i kruna večeri - pečeno meso, a objed se zaokružuje tradicionalnim srpskim kolačima. Svaki vjerski blagdan ima svoje jelo. Žito i slavski kolači jeli su se za slave, obojana jaja za Uskrs, a česnice za Božić.

Palestinska kuhinja je dosta slična i komšijskim – poput Libanona, Sirije, Jordana, iako ima svoja prepoznatljiva jela i delicije.

Tradiciju te kuhinje prati epitet zdrave hrane, koja je pretežno slatko - kiselog okusa. Kiselost proizilazi iz korištenje jogurta i njegovih nusproizvoda, zatim limuna, nara, nezrelog grožđa te paradajza i tamarinda. Slatkoća dolazi uglavnom iz suhog voća poput grožđica, datula, marelice i smokve.
Postoji dosta varijacija između gradske i seoske hrane, obale i unutrašnjosti, sjevernih i južnih regija. Urbana kuhinja je profinjenija i delikatnija, sa više sastojaka i više je na nju bilo uticaja sa strane. S druge strane, obalna područja uglavnom se oslanjaju više na morske plodove i povrće nego u unutrašnjosti, gdje je janjetina glavna bjelančevina.
Kada se govori o svakodnevnim obrocima, doručak je obično brz i opušten. Na stolu obavezno moraju biti masline, pavlake te zatar (mješavina začina origano + susam) kao i vruć čaj.
Također, jede se i specijalni arapski hljeb markook– izgleda kao somun, samo skroz tanak, nešto poput meksičkih tortilja. Kuhana i pečena jaja, masline crne ili zelene, svjež paradajz i krastavci također obično idu uz doručak.
Za ručak, kao glavno jelo dana, osnovne namirnice uključuju rižu, bamiju, janjenitnu, piletinu, ribu i povrće. Nezaobilazan dodatak je maslinovo ulje i samneh (maslac ili tzv. ghee).
Maslinovo ulje dobro se miješa s kiselim sokovima i doprinosi osnovnom palestinskom okusu, te se dodaje da su česta jela i punjene paprike ili tikvice.
Također, dosta je zastupljena i riba - na žaru ili pržena. Nikada se ne priprema s mliječnim proizvodima, jer se vjeruje da je to nezdravo. Na kraju, večera je najlakši i najjednostavniji obrok. Razni omleti sa svježim sjeckanim travama i začinima, kao i razne salate često su na meniju.

Zanimljivost: Hrana se uvijek priprema u količinama koje dozvoljavaju da neko i nepozvan upadne na obrok. Kafa, čaj, slatko i brojni začini Ručak i druga jela obavezno slijedi ponuda svježeg voća: grožđa, breskvi, šljiva, smokvi, jabuka. Qahwa turkiyeh ili turska kafa služi se tokom dana. Ne smijemo zaboraviti ni slatkiše. Najpoznatije slatko je knafeh od blagog bijelog sira, a u palestinskim kućama pripremaju se i razni pudinzi (kao što je muhallabiyeh - sutlijaš s mlijekom, bademima i pistacijama), baklave te druge poslastice. Začini koji se najviše koriste u palestinskom kuhanju su kumin, kardamom, cimet, muškatni oraščić, piment, crni biber i summac. Timijan, korijander, peršun, ruzmarin s druge strane, su najpopularnije bilje za salate i umake. Ne smijemo zaboraviti ni zatar koji je u stvari mješavina origana i susama, kao i tahin. Tahin je sjemenka okusa vrlo sličnog senfu i veoma je zdrav, posebno za štitnu žlijezdu

Najpoznatija jela
Neka od najpoznatijih palestinskih jela su falafel (vegetarijanska alternativa ćevapima), magluba (riža s piletinom), hummus (služi se i kao namaz i kao umak),
knafeh (desert sa sirom), mansaf (janjetina s jogurtom i rižom – posebno se sprema kada se radi o velikim skupovima ili vjenčanjima), mutabel (izmiksani pečeni patlidžani s tahinom i limunom) i brojni drugi. U Palestini hrana mora lijepo i izgledati, te kod njih važi poslovica: „Hrana se i očima jede!”

Bosna i Hercegovina smještena je na Balkanskom poluotoku, površine 51.129 km² koja na zapadu i sjeveru graniči s Hrvatskom, na istoku sa Srbijom, jugoistoku i jugozapadu s Crnom Gorom, a na jugu s Jadranskim morem. Prijevoj Ivan Sedlo (959 m) koji se nalazi između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje dvije velike geografske cjeline države, naseljeniju šumama i obradivim zemljištem na sjeveru i manju, krševitu Hercegovinu na jugu. Klima je pretežno kontinentalna.

Karakteristike kuhinje
U Bosni i Hercegovini se pripremi hrane, pića i uživanju u njima posvećuju vrlo ozbiljno. Fast food gotovo ne postoji izuzevši ćevabdžinice i "burekdžinice", a i oni bi se mogli tumačiti kao svojevrsna slow food okupljališta. Sva hrana se u Bosni priprema polagano i isto tako u njoj uživa uz obavezno dobro društvo i razgovor. Obroci su obilni, najčešće se sastoje od mesa, povrća i mliječnih prerađevina, a začini se koriste u umjerenim količinama. Jela se uglavnom pirjaju i kuhaju, a deserti, kafa i žestica nezaobilazan su dio rituala objedovanja.

Posebno zadovoljstvo za goste predstavljaju meze sa suhim domaćim mesom, kobasicama, sirom, kajmakom, ukiseljenim povrćem, domaćim hljebom, pogačama i drugim namirnicama.

Tipične namirnice:

• Povrće: kupus, patlidžani, paradajz, tikvice, luk, mahune, poriluk, paprike, krompir, krastavci...
• Mliječni proizvodi: kajmak, kiselo mlijeko, pavlaka i vrhnje...
• Meso: janjetina, teletina/govedina/junetina, ovčetina, svinjetina
• Ribe: pastrve, šaran, som i druge riječne ribe
• Voće: šljive, jabuke, kruške, dunje, razno slatko, džemovi, domaći pekmez od drijenjaka i dr.
  
  Bosanski specijaliteti:

• Predjela: cicvare, popare, hladne plate - meze
• Čorbe: begova, sarajevska, tarhana čorba, višegradska, starigradska, povrtna čorba, bosanski đuveč
• Ćevapi: hadžijski ćevapi, šiš ćevapi, pileći, teleći ćevapi te pljeskavice
• Suhomesnati proizvodi: Dimljeno meso, slanina, kobasice
• Pite - burek, zeljanica, sirnica, kljukuša, maslenica, krompiruša
• Sarma, sarma japrak (s listovima vinove loze ili raštike)
• Sataraš, paprika punjena krompirom, buranija
• Musaka (od tikvica, plavih patlidžana) i kvrguša
• Pogače: bosanska pogača, somun, đevrek, kukuruza
• Baklave, hurmašice, tufahije, lokum, uštipci, krempite i šampite
• Kafa - u bosni se pije "kahva" u pravilu u fildžanu s kockom šećera odnosno rahatlokumom
• Domaća piva: Sarajevsko, Tuzlansko i Nektar
• Žestoka pića: šljivovica, kruškovača, dunjevača i loza, dok je vinarska tradicija karakteristična za hercegovačko područje.

Bosanska kafa odraz je bosanskog gurmanskog mentaliteta. Priprema kafe počinje prženjem i mljevenjem. Tek potom se u blago zagrijanu metalnu posudu ili džezvu stavlja fino samljevena kafa, na koju se dodaje zavrela voda. Džezva se potom stavlja na vruću ploču, promiješa i čeka da se digne do vrha džezve, odnosno napravi finu pjenicu. Kako bi talog (toz) pao na dno, dodaje se i nekoliko kapi hladne vode. Dno džezve mora biti šire, odnosno džezva se treba sužavati prema vrhu. Treba sačekati da se kafa malo slegne i onda nam preostaje još samo kafu ili kako Bosanci kažu kahvu natočiti u fildžan i poslužiti na posebno kovanim poslužavnicima uz lokume s ružom ili orasima i čašom hladne izvorske vode. Naravno, misli se i na onaj "fildžan viška".



Artičoke - Čvrsta zelena glavica s listovima koji prema unutra postaju deblji i mesnatiji. Od glavice artičoke uklone se listovi i koristi se samo ono što je unutra. Unutarnji sadržaj može se pomiješati s umakom. Prije nego upotrijebite unutrašnjost artičoke, uklonite joj njen paperjasti dio. Postoje i ljubičaste artičoke koje se jedu cijele.

Karfiol - Čvrsta bijela ili svjetložuta glavica s mnogobrojnim sitnim cvjetićima. Prije pirjanja, potopite karfiol oko 2 minute glavom na dolje u posoljenu vodu kako biste isprali eventualno prisutne insekte. Karfiol nije povrće pogodno za skladištenje i osjetljiva je na svjetlost (dobije smeđu boju). U odjeljku za povrće u frižideru možete ga čuvati do 7 dana. Obzirom da je karfiol osjetljiv na etilen, nije je poželjno čuvati zajedno s povrćem i voćem koje ga ispušta.

Kelj - Listovi su čvrsti i naborani s jakom središnjom stijenkom. S prvim tragovima mraza, kelj postaje ukusan zbog šećera koji nastaje u njegovim listovima. Osim toga, hladnoća utječe na njegov zdrav učinak pri konzumiranju.

Maline samo pažljivo proberite, ne perite ni u kojem slučaju jer ćete lako oštetiti nježne voćke koje time gube aromu i sok.

Ključ zdravlja leži u održavanju jakih stanica kože koje mogu zadržati vodu na način na koji to mogu mlade stanice. Ako možete zaštiti i održavati membrane stanica (od moždanih, srčanih pa do vezivnog tkiva i stanica kože) opskrbljujući ih vodom i hranjivim tvarima, možete se uspješno boriti protiv starenja i bolesti.

Većina ljudi prihvaća znakove starenja poput prevelike težine, malaksalosti i bolesti. No istina je da 80 posto šansi za dugovječnost ovisi o životnom stilu, a ne o genima.

Zašto nam tijelo sadrži samo 50 posto voda?
Suprotno ustaljenom mišljenju, nismo 75 do 80 posto voda. Jednom smo bili i to dok smo živjeli još u majčinoj maternici. Ali sada smo bliže brojci od 50 posto. Od tih ranih godina, vanjski i unutrašnji faktori oštetili su naše stanice i oslabili njihovu sposobnost da zadržavaju vodu. Ovo objašnjava znakove starenja koji počinju u ranim 30-tima.

Jedite kako biste održali hidrataciju - lako je unijeti 2,5 litre vode dnevno bez potrebe da pijete velike količine. Skoro sva hrana u sebi sadrži i vodu, no prirodna cijela hrana ima najviše. Šareno voće i povrće sadrži mnogo vode s hranjivim tvarima što je najbolji oblik vode za nas jer ostaje u organizmu dovoljno dugo kako bi se iskoristila.

Jedite sirovo - kuhanje povrća uništava membrane stanica i omogućuje da voda iz njih iscuri. To je razlog zašto povrće teži manje nakon kuhanja i zašto se preporučuje mnogo sirovih plodova.

Koja je tajna vode?
Kada naše stanice nisu u potpunosti hidratizirane, propadaju i ne mogu normalno funkcionirati. To dovodi do oštećenja tkiva kojeg nazivamo starenjem. Kako starimo, prirodno gubimo vodu. Zbog tog gubitka sve nam je teže oporavljati se, boriti se protiv bakterija i patogena te održati hormonalnu ravnotežu. No postoji trik. Nije dovoljno samo piti vodu kako bi se koža oporavila.
Mnogi ljudi vjeruju da je pijenje osam do deset čaša vode rješenje za pravilnu hidratizaciju. Ipak, ne radi se samo o pijenju vode, već o dovođenju tekućine u stanice i vezivno tkivo kako bi svaka stanica funkcionirala punim kapacitetom. Ako želimo jače stanične membrane, potaknuti regeneraciju vezivnog tkiva te održati stabilan imunološki sistem moramo u tijelo dovesti potrebne nutrijente.

Tablica vodenosti namirnica

• lubenica, krastavci 97 posto

• paradajz 95 posto

• patlidžan 92 posto

• mrkva 88 posto

• breskva 87 posto

• pečena pileća prsa 65 posto

• integralni hljeb 33 posto

Želite zadržati vitku liniju koju ste napokon postigli ovoga ljeta? To je itekako moguće uz vrlo male i bezbolne promjene koje će vam omogućiti da se i u predstojećim mjesecima osjećate lijepo i vitko

Ako ste tokom ljeta liniju uspjeli dovesti u red, zasigurno ste ponosni na sebe i prepuni samopouzdanja. Međutim, hladniji dani donose prijetnju jer u čovjeku izazivaju glad, a samim time i debljanje. Kako biste izbjegli tu opasnost, djelujte preventivno. Usvojite nove navike koje će spriječiti debljanje.

Doručkujte
Najvažniji obrok u danu je doručak i to je nešto što morate apsolutno znati. Nikako ga ne smijete izbjegavati. Ima ljudi koji to čine jer misle da će se tako manje udebljati, ali to je pogrešno razmišljanje koje vodi upravo u debljanje.

Pijte vodu
I ovo je nešto što znate, ali se zapravo baš i ne pridržavate toga. Voda hidratizira, ali i pospješuje djelovanje metabolizma. Ubrzava ga i na taj način sprječava debljanje. Imperativ je najmanje dvije litre vode dnevno, ali ako tu količinu i pređete, nećete pogriješiti.

Više vlakana
Svakako je preporučljivo povećati unos hrane bogate vlaknima. Umjesto mesa i ugljikohidrata, češće jedite mahunarke, cjelovite žitarice i ostalu hranu bogatu vlaknima. Zašto? To je hrana koja broji malo kalorija, a poboljšava rad probave. Osim što je dobra za liniju, dobra je i za zdravlje. Pametnom dosta.

Dragocjeni proteini
Iako ih neki tokom dijete izbjegavaju, činjenica je da su proteini dobri. Samo jedan proteinski obrok čovjeka dugo drži sitim, a daje mu i dovoljno energije. Manje je poznato i da opskrbljenost organizma proteinima umanjuje želju za slatkim.

Krećite se
Ni sva zdrava prehrana neće pomoći ako se ne krećete. Ako nemate vremena za odlaske u teretane ili druge redovite sportske aktivnosti, uvedite kretanje u svakodnevni život. Izbjegavajte dizala, a koristite se stepenicama. Umjesto automobilom ili autobusom, nastojte barem dio puta prijeći pješke. Kretanje čovjeku osigurava zdravlje, ali i vitkost.

Sitne chia sjemenke sadrže važne antioksidanse, a pokazalo se i da popravljaju našu sveukupnu izdržljivost i otpornost. Sve ih to čini izvrsnom laganom hranom tokom vježbanja.

Kad se sjemenke stave u vodu, ljuska se otvori i može apsorbirati čak do devet svojih količina u vodi, što sjemenke čini odlični izvorom unutrašnje opskrbe vodom. Pružaju nam i esencijalne masne kiseline (omega 3 i 6), bjelančevine, vlakna i pet puta više kalcija od mlijeka.

Ugljikohidrati u sjemenkama se otpuštaju polako, što nam daje osjećaj sitosti duže vrijeme - dobar je to trik za one koji žele smršaviti. Sjemenke se lako probavljaju, što je vrlo važno kad se konzumiraju prije neke naporne fizičke aktivnosti.