Mladi kada su umorni jedu povećane količine nezdrave hrane, pokazala je američka studija objavljena u stručnom časopisu Sleep.

Tinejdžeri koji spavaju manje od 8 sati jedu više masne hrane i grickalica od onih koji spavaju više od 8 sati, izvijestili su naučnici koji su proučavali prehrambene navike mladih u dobi od 16 do 19 godina.

Nedovoljno sna i previše nezdrave hrane može uzrokovati pretilost mlade osobe, a s njom i srčane bolesti i probleme s cirkulacijom, upozoravaju stručnjaci.

Istraživanje je pokazalo da djevojčice češće mijenjaju prehrambene navike ako ostaju duže budne.

Istraživači su utvrdili da svaki dodatni sat sna smanjuje mogućnost pretrpavanja grickalicama za u prosjeku 21%.

Pregledom sedam ranije objavljenih studija naučnici su otkrili kako osobe s najnižim nivoom selena u krvi imaju najviši rizik od razvoja karcinoma mjehura. Dodatno, zabilježeno je kako visoke doze selena protektivno djeluju na žene, no isto nije utvrđeno kod muškaraca.

Naime, visok unos selena smanjuje rizik oboljevanja od karcinoma mjehura uglavnom kod žena što ukazuje kako muškarci i žene različito metaboliziraju selen.

Selen je esencijalni mikronutrijent s antioksidativnim svojstvima, a ranija istraživanja dovela su u vezu visoke razine selena i manji rizik od razvoja malignih bolesti uključujući karcinom mjehura, prostate i štitnjače.

Voće je prepuno hranjivih sastojaka i čest je sastojak mnogih kozmetičkih linija kako bi koža bila glatka, hidratizirana i blistava. Međutim, ne morate se uvijek osloniti na skupe proizvođače kako biste dobili rezultate. Sami možete napraviti maske ili kreme za njegu tijela od sljedećih namirnica:

Limun -Ovo kiselo i sočno žuto voće izvrstan je izvor vitamina citrusne kiseline i mnogih drugih sastojaka koji garantiraju lijepu kožu.  Zbog prisutnosti kiseline, limun sužava proširene i začepljene pore, posvjetljuje kožu i čini je mekom. Limunom možete uspješno posvijetliti staračke pjege, ožiljke od akni i pjegice. Za masnu kožu, bore i sužavanje proširenih pora pripremite masku od 2 kašike brašna, soka od limuna i bjelanaca.  Dobro pomiješajte sastojke i nanesite ravnomjerno na lice.Nakon 20-ak minuta isperite mlakom vodom. Kada očistite lice od maske, bogato nanesite kremu kako biste nahranili kožu.

Kivi - je jedan od najboljih izbora za dubinsko vlaženje i hranjenje suhe kože Radi se o voću koje je najbogatije vitaminom C, ali obiluje i citrusnom kiselinom te vitaminima A i E. Ovo egzotično voće možete iskoristiti za tretman pomlađivanja. Kivi sužava proširene pore, uklanja nečistoće i smanjuje sjaj kože koji nastaje pretjeranim lučenjem sebuma, a sok kivija popravlja cirkulaciju. Za masku vam je potrebno jedno žumance, kašika soka od kivija i kašika maslinovog ulja. Masku ostavite na licu 10 do 15 minuta, a ukloniti je možete i običnom maramicom. 

Banane su iznimno zdrave i obiluju vitaminima A, B i E, cinkom, željezom, magnezijem i kalijem. Zgnječite bananu, dodajte 2 kašike zobenog brašna i kašiku ružine vodice.  Dobivenu masku nanesite na lice i vrat, a kada se osuši (nakon 20 do 25 minuta) lice očistite vatom, te ostatke isperite vodom.

Jagode - Jagode daju masku koja dobro djeluje na masnu kožu. Zapaženo je još da maska od jagoda povoljno djeluje i na pigmentiranu kožu - izbjeljuje je. Tri kašike soka od jagoda pomiješati sa kašikom mlijeka i jednim ulupanim bjelancetom, pa držite petnaestak minuta drži na licu.

Jabuke - Kisela jabuka, pokazalo se, sprečava otvaranje pora na licu, a slatka osvježava lice, omekšava kožu i osvetljava ten. Maska se dobija tako što se jedna oljuštena jabuka skuha u malo mlijeka dok se ne dobije masa kao za pire. Još mlaka maska se na licu drži 20-tak minuta.

Breskva - Breskva je jedina od najblagotvornijih voćki koja koži daje baršunast izgled i čini je mekom. Bogata je ugljenim hidratima, a sadrži i kiseline koje stežu otvorene pore na licu. Sok od breskve upotrebljava se kao losion, a pulpa ili sveža breskva kao maska. Može da se upotrebi i za masnu kožu sa dodatkom limunovog soka, a za suhu kožu kaši od breskve dodaje se bademovo ulje.

Odležavanje. Starije meso i perad treba prije upotrebe biti nekoliko dana obješeno na hladnom mjestu, što će ovisiti od temperature i vrste mesa. Divljač  i jača perad može se po zimi održati tjednima . Govedina neka odleži nekoliko dana dok se svinjetina može koristiti već na dan klanja, a jetra gube na kvaliteti ako se ne koriste odmah .  Ako je govedina ili divljač već kod odležavanja jako omekšala , ne treba se kuhati niti pirjati , već peći na jakoj vatri.
 

Istući meso potrebno je zbog toga , da se veći ili nedovoljno odležani  komadi omekšaju i da se dobiju fina vlakna. U tu se svrhu drveni bat prethodno namoči u hladnu vodu.

Pranje mesa. Govedinu i divljač treba brzo oprati da se očisti, ali ne ostavljati da stoji u vodi . U vodi se nešto duže ostavlja samo teleća glava, pitoma perad i sl, da posvijedi.  Ako ljeti meso poprimi neki miris , stavimo ga u mlaku vodu sa alicilskom kiselinom  koja najbolje uklanja mirise . Nakon pola sata meso se opere i to čistom vodom . Takvo se meso najbolje priprema kao divljač (a la wild).
 

Blanširanje Pod ovim izrazom podrazumijevamo postupak , kada se meso posebno noge , glava, thymus-žlijezda  i sl. pristave sa dosta hladne vode, zagriju , a zatim opet stave u hladnu vodu .

Flamiranje (oprljenje) se sastoji u tome, da se fine dlačice peradi koje su prethodno operušane, spaljuju nad plamenom od papira, slame , drvenih iveraka ili špiritusa , pri čemu životinju ne treba držati previše blizu, kako se ne bi oštetila koža . Nakon toga se životinja opere , očisti i obriše krpom u smjeru suprotnom od rasta dlačica.
 

»Špikanje« (nadijevanje). U tu se svrhu uzima sušena ili obična slanina koja je najbliža uz kožu. Što je slanina hladnija i čvršća, tim se lakše može »špikati« . Za rezanje koristimo tanki oštri nož koji se pritom češće umače u hladnu vodu . Odrezana slanina se okrene u soli, ponekad i u začinima. Igla za špikanje mora biti prilagođena debljini slanine . Za malu perad, kotlete i sl.  slanina se reže 4 cm dugo i debljine dva hrpta noža, kod većih komada odgovarajuće deblje i dulje. Ljepota je » špikanja « u tome , da redovi pravilno ulaze jedan u drugi i da se slanina vidi , te da bude jednako izrezana . Smjer »špikanja « treba biti takav , da se slanina pobodena u meso odreže prilikom tranširanja mesa . Umjesto » špikanja « kod mlade divlje peradi prsa se i bataci podvezuj u kriškicama slanine , da bi se spriječilo isušivanje .
Za koso povlačenje u pečenku, slanina se izreže u debljini i u duljini malog prsta a meso se izbode tankim (uskim) nožem uzduž niti , ubode drškom kuhače i ugura slanina , pri čemu krajevi ne ostaju van i , ako se u meso dodaje nešto zgnječeno, onda ubadamo nožem i zgnječenu masu uguramo u otvore .
»Špikovati« gomoljačama – jelen-gljivama, znači da se iste izrežu zašiljeno i stavljaju u izbodene otvore u mesu.
Obložiti gomoljačama ili kuhanim sušenim goveđim jezikom (bigarer) znači odreske i sl . premazati bjelanjkom , a na dasku posuti navedene sastojke i pritisnuti meso, čime sastojci ravnomjerno prijanjaju na meso .

Poduhvatiti i puniti. Perad se mora poduhvatiti kod vratnog uboda: to znači odvojiti kožu od mesa ili se ista mora napuhati na taj način, da se nakon čišćenja jedan stručak na peru odrezan na obje strane kod vratnog reza stavi ispod kože, i kroz njeg dalje pomiče upuhani zrak . Nadjev se stavlja između kože i mesa kroz lijevak , štrcaljku ili žlicom , a učvršćuje se pomoću komadića drveta . Kod telećih prsa i sl . počinje se sa široke strane i tanka se kožica nožem odvaja od rebara . Kad je nadjev već unutra , sve se zašije , a nit se nakon pečenja izvlači .

Klanje i pripremanje peradi. Kokoške i sl . uhvatimo/primimo za krila, vrat savijemo prema natrag i zarežemo ga blizu glave tako duboko, da krvari . Mlada perad koju možemo koristiti neposredno nakon klanja , stavlja se odmah u veliku posudu s hladnom vodom i ostavimo da se tamo ohladi . Kod perušanj a/skidanja perja , perad se umoči u vruću vodu , ali se pritom ne ofuri koža , te se perje rukom lagano očupa , nakon čega se perad opet stavi u hladnu vodu . Starije kokoši ili kopune koji moraju odležati da bi omekšali , treba perušati suhe dok su još topli , te ih nekoliko dana ostaviti da leže ili vise na zračnom hladnom mjestu, nakon što smo im izvadili utrobu i odrezali glavu . Fine dlačice zatim se oprže (flamiraju) iznad plamena . Kad želimo izvaditi utrobu , bočno od trtice (zatka) učinimo jedan rez prema naprijed, uhvatimo crijeva , jetru i želudac, pri čemu valja dobro paziti da se ne pritisne i ošteti žučna kesica . Nju tada valja pažljivo odvojiti od jetre i odstraniti sve dijelove koji su zelenkaste boje . Želudac se po sredini napola prereže i skine se unutarnja kožica . Noge se odvajaju kod zgloba koljena , gušu (volju) i ždrijelo izvlačimo kod rezanja vrata , izvadimo oči , otkinemo donj i dio kljuna i kod trtice izrežemo svršetak crijeva . Kod veće peradi sasvim odstranimo vrat s glavom i komadić kožice s vrata pričvrstimo na leđa , nakon što smo, uhvativši s gornje strane oslobodil i utrobu. Zatim se životinja opere , pa » dresira« . To znači , da se povezivanjem bataka i krila kod životinje postiže čvrstoća i dobar izgled . U dugu iglu uvučemo bijelo uže (povezna nit) i ubodemo kod zgloba batka desno, potisnemo ga na tom mjestu prema leđima, probodemo tijelo na istom mjestu prema van i kroz batak. Zatim ubodemo lijevo kod članka krila i desno prema van, privučemo konac i svežemo ga . Sada opet ubodemo desno , ali na zglobu koljena između žila (tetiva) i noge, kroz tijelo blizu trtice na istom mjestu lijevo prema van i natrag iza noge , gdje se oba kraja konca opet svežu iznad noge. Ako se kokoši pirjaju, krila se isto tako saviju bez učvršćivanja, a zglob koljena se kod trtice ubode kroz kožu . Kod goluba se pandže napola odrežu i zataknu pod kožu pregiba koljena (zglobovi) presavinutih nožica (savijenih prema natrag) , nakon što smo paljenjem obradili kožicu i ogulili je. Tako izgleda da su nožice u tijelu, a vidi se samo kruna. Krila se uvrnu bez pričvršćivanja.
Patke se kolju kao i kokoši, ili kroz glavu, ili se glava odrubi. Patke se čiste mokre ili se posipaju smolom i zalijevaju vrućom vodom ako su mlade i meke . Mogu se čistiti i suhe tako da se operušaju i objese nekoliko dana, otvore i pripremaju kao kokoši. Kao i guskama, i patkama skidamo većinom vrat i krila, a koriste se zajedno sa želucom i jetrom pod nazivom »mlado« od patke . Guske prije klanja ostavimo da se kupaju u čistoj vodi , kako bi se perje očistilo, zatim ih ostavimo da 18 sati gladuju . Nakon klanja operemo nečistoću, stavimo gusku na toplu peć , operušamo što je moguće prije , opržimo paperje, u roku od 24 sata izvadimo crijeva (utrobu), te ju na hladnom mjestu možemo držati tjedan dana, a u zimi , kada je hladnije , i duže .

Krila i grlo (grkljan) (sitniž od guske) odrežemo, ali tako da jedan članak krila ostane na guski i da kožica bude duža od prethodno odrezanog krila, pa se zatvara preko noge . Isti je slučaj i kod vrata, gdje izvadimo ždrijelo i grkljan i uvučemo prst da oslobodimo iznutrice u prsima koje vadimo prema natrag , pazeći na jetru . Stoga se lijevom rukom položenom na prsa potiskuje sve dok se desnom rukom, kod donjeg reza, ne napipa želudac . Kod izvlačenja utrobe krpom očistimo sve nečistoće . Kod šopanih gusaka odvoji se mast s utrobe i opere svježom vodom, zatim se guska usoli , stavi u lonac , pokrije (prelije) svježom vodom i ostavi preko noći . Nakon toga se guska izvadi , ponovo usoli i nakon nekoliko sati stavi peći .

Indijaneru ili puranu (velška kokoš) odrubi se glava . Glava i gornji dio vrata sasvim se uklanjaju . Krila i grlo skidaju se kao kod guske . Da bi se životinja naposlijetku dobro očistila, može se dobro istrljati brašnom i zatim opet dobro oprati.

Divlja perad. Nakon što je (da bi smekšala) visjela nekoliko dana na hladnom i zračnom mjestu, operuša se suha, oprlji i brzo opere . Noge ostaju na peradi i pritisnu se uz (trbuh) , » dresiraju« i podvežu samo s donje strane . Ukoliko se ne skinu , krila se uvrnu kao kod kokoši . Divlje patke treba očerupati ubrzo nakon strijeljanja, da ne izgube na kvaliteti . Isto se postupa i kod fazana , tetrijeba i sl .
Kokošja prsa. Kod odrasle se peradi nakon vađenja utrobe sirovo meso prsa oštrim nožem odvoji od kostiju, nakon što smo kožu iznad prsa zarezali i povukli prema dolje, te razdvojili jadac . Meso koje se sastoj i od dva dijela razdijeli se i na donjem dijelu odreže se tetiva . Ako se meso špika, fina se kožica ne odvaja. Da bi se meso prsa peradi pripremilo kao kotleti, urežemo ga gore kod krila, kao kod rastavljanja, povučemo kod krila i otrgnemo, kako bi polovina prsa sasvim izišla . Sada se skine koža i ostavi samo jedan dio krila, koji se ostruže i meso tuče kao kotleti .
Odabiranje peradi za » galantine« . Očišćena životinja izreže se uzduž leđa i očisti . Sada se malim oštrim nožem meso ostruže sa kostiju, da bi ostalo na koži, pazeći pritom da se kožica ne razdere . Grlo , prvi članak krila i bataka se odreže , od drugog dijela odvoji se meso i noge , i koža uvuče u tijelo . Mjesta na kojima nema nikakvog, ili ima samo malo mesa na koži obložimo komadima koj e odrežemo na debelim mjestima, kako bi bilo ravnomjerno .

Pripremanje zečeva, kunića i sl. Kunići se, ako nisu ustrijelj eni , ubijaju ubodom između prednjih nogu, u srce . Životinja se, nakon što je nekoliko dana visjela u koži , objesi za odiranje kože sa dvije stražnje šape na čavlima, prereže se koža uzduž trbuha do njuškea od ovog reza prema unutrašnjoj strani šapa . Zatim se dijelom nožem, a dijelom vučenjem , koža odvoji od mesa, najprije rep i stražnje šape, na kojima se krzno odreže na zglobu koljena.
Sada se hrbat (leđa) životinje okrene , koža se povuče prema dolje preko glave , na glavi se uši odrežu, da koža ostane čitava . Dlaka se zatim očisti vlažnom krpom, zec se stavi na dasku, zareže se trbuh i izvadi utroba . Nakon toga se prereže krajnja kost između butova da se ukloni svršetak crijeva, a kost se opere . Zatim odrežemo ramena , grlo i prsa od hrpta, a rebra režemo duž porebrice . Jetra , srce i pluća možemo upotrijebiti s prednjim
dijelovima (pod nazivom » mlado« od zeca ili » zečić « ) ili za pirjanje do smeđe boje ,
ili za nadjev od mesa . Od hrpta sa stražnjim šapama (stari zec) možemo oderati kožu ili ga odmah upotrijebiti , marinirati, ili zalužiti (staviti u kiselinu) .
Ćišćenje odojka (mladog praseta) . Ako je odojak nakon klanja iskrvario , ovlažimo ga vodom, posipamo smolom u prahu i polijemo vrelom vodom, te povlačimo rukom po čekinjama koje tada lagano otpadaju . Zatim se vadi utroba . Prase se priprema bez odležavanja . Ako se odojak peče na ražnju , ražanj se probode kroz njušku, a kroz butine i ramena se probode iver (trijeska), da se isti učvrste , te se iza njega užetom ispod trbuha učvrste stražnje noge . Prednje se noge ispod glave zataknu pod kožu (koja se na četiri mjesta ureže u debljini prsta i olabavi) , ili se noge saviju unatrag i učvrste .
Hvatanje krvi. Zaklana životinja , golub , guska i sl . drži se visoko , kako bi krv mogla oteći iz rane . U posudu kojom hvatamo krv stavimo malo hladne vode , mlijeka ili octa i odmah promiješamo .

Pripremanje odrezaka i kotleta. Meso za odreske reže se sa buta , pisane pečenke ili odvojenog mesa hrpta, i to prst debelo, pri čemu se mora odrezati vlakno mesa . Prije toga skinu se kožice, žilice i odstrani mast. Zatim se odresci sole , lupaju i oblikuju se okruglo ili izduženo . Za kosane odreske ne koristimo lijepe debele komade mesa od buta koje odvajamo za pečenje , frikando ili medaljone, već manje vrijedno meso koje se nalazi pored ovoga, kao na pr . meso plećke nakon što se ono odvoji od kožice , očisti od žila, reže se i melje na stroju za mljevenje mesa .

Kotleti se režu tako, da na svakom odresku mesa ostane po jedno rebro . Pošto je prednja strana leđa manje mesnata , ovdje se ista dijeli po dva rebra, jedno se  ukloni i meso se istuče da bude tanje . Ovčji i janjeći kotleti režu se uglavnom po dva , pa i tri rebra . » Poklopac« se odvoj i od hrpta, odrežu se kosti kralježnice od rebara kod zgloba, oslobodi kožica oko rebara, povuče i odreže . Ove otpatke možemo upotrijebiti za juhe i sl .
 

Pržlica. Od pržlice također treba odrezati kosti , kožu, dlake i višak masnoće , prije nego što se meso tuče . Od mesa se načini jedan ili dva lijepa odreska koja se ostave neko vrijeme usoljena . Da bi meso bilo mekše , možemo ga i jedan dan
unaprijed istući drvenim batom i namazati uljem ili masnoćom , te ostaviti pokriveno da odstoji .

File (file) nazivamo komade od bubrežnjaka (pisana pečenka) koj i leže ispod rebara kralježnice , kao i one dijelove tijela koji leže iznad rebara uzduž kralježnice, kada se od nje odvoje. To se često događa kada želimo dobiti meso za odreske ili druge načine pripremanja . Isto tako nazivamo i sirovo odvojeno meso s prsiju peradi , a kod riba-meso koje
je odvojeno sa obje strane kralježnice .

Teleća »ruža« zove se dio mesa od buta koje se nalazi s unutrašnje strane buta, a otprilike je oblika malog kruha i može se lako odvojiti . Kada se taj dio špika, odvoji se sitna kožica i gornja površina ravno izreže oštrim nožem .

Ćišćenje i kuhanje glave i nožica (nogu). Glava teleta (svinje i sl .) odrezana na  zatiljku zajedno s kožom stavi se u vrelu vodu i ostruže nožem, da se uklone dlake . Nakon ispiranja i sušenja oprži se ostatak dlačica , nakon čega se glava ostavi nekoliko sati u svježoj vodi . (Glavu divlje svinje opržimo užarenim željezom) . Zatim se glava teleta posipa s tri žlice pune soli, držak kutljače ugura se iznad jezika, da iziđe kod zatiljka (da bi se glava lakše prokuhala) , uveže se u krpu i objesi nad lonac o držak kutljače . Lonac mora biti tako velik, da glava bude prekrivena vodom . Pokraj začina može se kuhati ocat ili vino, malo timijana (majčine dušice) i jedan lovorov list . Kada voda proključa (za što su potrebna oko dva sata) odvoji se koža jezika . Za ragu (ragout) i sl. se ne ukiseli osim ako se dodaje hren . Dijelove goveđe glave (gornje nepce) kuhamo do mekoće u osoljenoj vodi , meso se zatim reže kao rezanci ili u listiće i dalje koristi . Isto se tako čiste uši ili noge i kuhaju s osoljenom vodom i začinima .

Blanširanje teleće žlijezde i mozga. Nakon što je neko vrijeme stajala u hladnoj vodi , stavimo je u ključalu vodu . Nakon kratkog kuhanja izvadimo žlijezdu i, ako je ohlađena u hladnoj vodi , odvajamo farinks i žilice , ne oštećujući »ruže« koje se nakon toga dalje pripremaju . Teleći mozak se opere , stavi u vrelu vodu, sve dok se ne mogu odvajati kožice i žilice , pri čemu se također odstranjuju i sitne koščice (ili se usitne) . Kod većine jela mozak se koristi pirjan , pri čemu se dodaje u vruću mast, u kojoj je prethodno bio peršun . Ako se mozak kuha za daljnju upotrebu, tada se kuha u juhi sa začinima oko 1 0- 1 5 minuta , uslijed čega se mozak stvrdne .

Teleći ili svinjski pleksus stavlja se najprije u mlaku vodu , a zatim ostavi da stoji na vlažnoj krpi ili daski , do pripremanja (upotrijebi za uvrtanje) uvijanje .

Ćišćenje utrobe. Utroba se ispire , posipa solju i običnim brašnom, dobro istrlja, još jednom opere i , nakon što je nekoliko sati stajala u vodi , kuha 1 /4 sata u slanoj vodi , ponovo opere i dalje koristi.

Goveđa i teleća pluća, kuhaju se u osoljenoj vodi u koju smo dodali malo začina koji se kasnije koriste u daljnjoj pripremi . Pluća se izvade i u toku hlađenja malo odstoje jer se nakon toga lakše režu . Ovčja pluća se prije kuhanja drže nekoliko dana u kiselini .

Uklanjanje kožice sa jetre. Jetra se izreže u komadiće ili deblje rezance, tj . nožem se izrežu kožice i niti, ili se jetra izribaju na rendici , nakon čega se još protisnu kroz sito. Otpaci se koriste u juhi , jer se još ponešto iskuha . Jetra se uvijek sole tek kad su kuhana jer inače postaju tvrda. Isto vrijedi i za jetra koja se pre dugo kuhaju .

Slezena se izreže kao jetra i protisne kroz sito, nakon čega se dalje priprema.

Šećer moramo čuvati na suhom mjestu. Ne treba ga istucati onda kad ga upravo trebamo, već kad za to imamo vremena, a za kolače i pecivo ga prosijemo kroz sitno sito, pa dobijemo šećer u prahu.

Šećer za posipanje. Prosijemo grubo usitnjeni šećer kroz rešeto, a ono što na taj način dobijemo kroz grubo vlaknasto sito, prosijemo još kroz jedno sitno sito za šećer, pa na taj način dobijemo šećer u prahu i dvije vrste šećera za posipanje.
Jednostavniji je postupak s bubnjem za šećer s ulošcima/umecima. Da bismo obojili šećer za posipanje, stavimo ga na tanjir i bojimo kistom umočenim u boje za kuhanje, nakon čega ga ravnomjerno promiješamo rukom, istresemo na papir i ostavimo da se suši. Ako želimo dobiti veoma svijetlu boju, onda boju promiješamo s vodom, a ako želimo vrlo tamnu , moramo ga nakon sušenja još jednom obojiti. Žutu boju dobijemo od šafrana, smeđu od ekstrakta kafe, crvenu od cvekle, zelenu od špinata.

Mirisni šećer, ako se češće koristi, treba uvijek biti pripremljen, a u dobro zatvorenim posudama/čašama može se čuvati i mjesecima. Mirisni šećer s narandžom ili limunom dobijemo trljanjem o koricu dok šećer od toga ne požuti, nakon toga odvojimo žuti dio, i kad nam zatreba, lagano usitnimo. Ako je komad šećera pretvrd, istucamo ga u avanu. Šećer se istuca s narančinim cvjetovima , nakon što smo iste osušili , stavljene na papir, na suhom mjestu . Na količinu od jedne kave ne šalice svježeg cvijeta možemo uzeti 10 dkg šećera.

Ružin šećer načinimo od 10 kapljica ružinog ulja i 5 dkg šećera . Vaniliju razrežemo , istucamo u avanu i zajedno s njom istucamo i malo šećera, dok ne bude sasvim sitan, nakon čega šećer prosijemo, a što ostane ponovo s vanilijom tucamo u avanu.

Zaprženi šećer (karamel) pripremamo na taj način, da istucani šećer rastopimo u mesinganom tignju, dok ne požuti i zapjeni se, dolijemo malo hladne vode i pustimo da zakuha. Tamnije zapržen šećer koristi se za smeđe umake.

Suprotno u posljednje vrijeme isticanim optužbama zaslađivača kao pojačivača apetita, čini se kako ljudi ni najmanje ne kompenziraju manjak kalorija iz zaslađivača naknadnim prejedanjem!

U novom istraživanju u kojem su bili ispitivani učinci triju zaslađivača: stevije, aspartama i saharoze, rezultati su pokazali da je osjećaj sitosti – prilikom unosa jednakog broja kalorija – neovisno o tipu zaslađivača, bio jednak.

Dapače, niskokalorična stevija pokazala je i dodatni benefit: osim što uz malo kalorija osigurava snažan okus slatkog, njenom konzumacijom prije obroka postiže se i bolji inzulinski odgovor nakon unosa hrane, te niže razine glukoze u krvi.

Novo intrigantno britansko istraživanje dalo je rezultate koje je potrebno interpretirati s oprezom, budući da bi mogli biti oduševljeno dočekani i u vlastitu korist okrenuti od strane pojedinaca sklonih konzumaciji većih količina alkoholnih pića.

Istraživanje je naime pokazalo da je konzumacija alkohola pozitivno utjecala na simptome reumatoidnog artritisa, a da je intenzitet učinka linearno korelirao sa učestalošću konzumacije. Drugim riječima, što češće bi pojedinci konzumirali alkohol, to bi simptomi u vidu bolnosti, otoka i ukočenosti zglobova bili slabiji.

Rezultate potkrepljuju i rentgenski nalazi koji su u „konzumenata“ pokazali blaža zglobna oštećenja, te laboratorijski nalazi koji su u istih pokazali nižeg nivoa upalnih faktora u krvi!

No tu priči nije kraj – čini se kako alkohol ne utječe pozitivno samo na već razvijene simptome; istraživanja su pokazala kako ljudi koji konzumiraju alkohol češće od 10 puta mjesečno imaju čak četiri puta niži rizik od nastanka reumatoidnog artritisa (autoimuno oboljenje koje zahvaća tj. uništava zglobove) nego pojedinci koji alkohol konzumiraju vrlo rijetko. Stoga će istraživačka ekipa sa Sveučilišta u Sheffieldu imati pune ruke posla oko strožih definicija točne količine, a ne samo frekvencije ispijanja alkoholnih pića.

Organizirajte kuhinju prema različitim ulogama kuhinje; pripreme hrane, konzumiranje hrane, čišćenje kuhinje i skladištenje namirnica. Ne zaboravite isplanirati kutak za ispijanje kafe ili čišćenje povrća. Dobro uređena kuhinja vodi brigu o svim nabrojanim elementima.

Uredite kuhinju tako da bude zabavna gostima dok čekaju da pripremite jelo. Lijepi zidni sat ima dekorativnu ali i funkcijsku ulogu, pokušajte urediti kuhinju tako budi pozitivne emocije prema hrani kod njih. Ako radite potpuno novu kuhinju i imate mogućnost svakako ugradite prozore, naglasit će unutrašnjost kuhinje prirodnim svjetlom.

Radne površine od prirodnog kamena reflektiraju manje svjetla od keramičkih pločica, imaju prirodniji izgled i uvijek će biti in. Neka vas ne bude strah urediti kuhinju prema jednoj temi, ako je vaša kuća na selu i kuhinja bi trebala imati rustiklani stil, u suprotnom se neće uklapati u okolinu.

Izložite pogledima svoje vrijedne kolekcije šoljica za čaj, zbirku starih tanjura, stavite na vidno mjesto staru kuharicu, pokažite historiju svoje privrženosti svemu što okružuje kuhanje.

I kuhinje vole visoke stropove, ako imate mogučnosti ugradite i krovne prozore, otkrijte stare grede i pustite zrake sunca okomito u kuhinju.