Winezero za neke je nešto najgore što se može učiniti vinu, drugi ga hvale kao sjajnu stvar za sprječavanje alkoholizma, treći još ne znaju što bi mislili.

Radi se o prvom bezalkoholnom vinu koje dolazi iz Španije. Stručnjaci se pitaju: je li vino, kojemu je tokom proizvodnje uklonjen alkohol, zaista vino?

Ostavimo po strani lingvističku problematiku (vino je po definiciji alkoholno piće, a obzirom da u Winezerou nema alkohola možda bi se trebao zvati drugačije). Zaista, logično je zapitati se hoće li to "vino" imati sve odlike jednog pravog vina kako se navodi u promotivnoj kampanji.

Ipak, plemenite namjere španskih enologa bile su usmjerene prema mladima. Prema njihovim riječima, bezalkoholno vino je idealno rješenje za suzbijanje alkoholizma kod mladih koji će od sad moći piti bez opasnosti od napijanja i trovanja alkoholom.

Stručnjaci ipak najviše skepse pokazuju kad je kvaliteta okusa u pitanju. Već je bilo pokušaja da se napravi vino bez alkohola s ciljem ispitivanja njegovih antioksidanskih svojstava na nekoliko dobrovoljaca. Alkohol je izbačen da se dobrovoljci ne bi ponapijali. No, stručnjaci su ušli u pothvat bez dovoljno enoloških saznanja zbog čega je krajnji proizvod bio katastrofalno loš za piće.

Zato sumnjaju da će Winezero biti popularan kod mladih. Istina, oni koji imaju slabu krv možda ga i budu pili. Ali, uzevši u obzir da su isključena opijajuća svojstva alkohola te da postoji rizik od bljutavog okusa, budućnost bezalkoholnog vina je i više nego upitna.

Kod čišćenja gljiva moramo biti jako oprezni i paziti da li su jestive ili nisu pa čak i kod onih vrsta, za koje smo sigurni da su jestive. Kao štetne valja odstraniti sve gljive koje izgledaju stare i trule, vodenaste ili meke, kao i sve one čije meso izgleda prljavo ili ima neugodan miris. Isto tako ne treba koristiti gljive koje su izrasle nakon dugog kišnog perioda. Gljive treba upotrijebiti što prije. Prerežemo ih i uklonimo sve dijelove s ličinkama (madenhaltig) ili načeta/izjedena mjesta. Od većih gljiva ostruže mo kožicu, kao i »bradicu« (vlakna na donjoj strani klobuka), te se svaka gljiva odmah stavi u svježu vodu, dok sve ne budu očišćene. Ostatke od kožice šampinjona koristimo za juhe ili umake , koje kuhamo. Ako želimo da gljive za rague ili sl. ostanu bijele boje, stavimo ih na malo juhe, soka od limuna, soli i maslaca, popirjamo i pokrivene sklonimo s vatre. Smrčke čistimo od pijeska i zemlje u vodi , koju više puta mijenjamo, a na kraju ih stavimo u vodu u koju smo sipali mlijeko.

Jelen-gljive/gomoljače stavimo u svježu vodu i očetkamo/četkicom odstranimo zemlju koja se uvukla u brazde klobuka/kore. Ponekad se ove gljive prokuhaju s vinom, a zatim opet očiste četkicom. Kako je kora najboljeg okusa, može se iskuhati u umacima, koje kasnije propasiramo. Za pripremanje bistrih nezakiseljenih jela ove se gljive nakon skidanja ljuske/guljenja  izrežu na tanke listiće, većinom malo popirjaju na maslacu i soli i vruće stave u juhu. Za pripremu tamnih umaka stavimo  narezane gljive nekoliko sati u vino ili ih pirjamo sa vinom.

Večer uoči kuhanja mahunarke moramo očistiti, oprati i staviti da omekšaju (ako su starije od jedne godine, i ranije) . Za kuhanje je najbolja meka voda. Ako nemamo čiste kišnice ili riječne vode, prokuhamo vodu iz slavine i ohladimo je, ili skuhamo u vodi na vrh noža so ugljične kiseline (natron), kako bi omekšala .
Mahunarke se kuhaju vrlo lagano, pokrivene i sa malo vode. Ako se prejako ukuhaju, opet dolijemo ključalu vodu , a solimo tek kada omekšaju. Mahunarke se ne smiju miješati, već se samo lonac protrese. Mahunarke ne smiju puknuti, ali ih moramo lako zgnječiti. Grašak treba otprilike 3 sata da omekša, leća 2, grah 1/2 . Ako ih treba zapržiti, dobro je s njima kuhati malo slanine ili umjesto vode dodavati masnu vruću juhu .

Bademe i lješnjake obično koristimo oljuštene; zbog toga se kod jela posebno navodi, ako ih treba koristiti neoljuštene. Ako ih upotrebljavamo sa ljuskom samo se peru u hladnoj vodi i suše krpom. Da bi se odvojila smeđa koža, možemo ih staviti 24 sata u hladnu vodu, a obično ih stavljamo u vruću vodu i držimo u njoj samo tako dugo, dok ih ne možemo ljuštiti. Zatim ih operemo i osušimo. Kod tucanja moramo ih uvijek pomiješati s nečim (da se ne naulje), što ide uz to jelo, npr. s nekoliko kapi mlijeka, bjelanaca, vode, soka od naranče ili istucanim šećerom. Ako ih sitno režemo zavinutim kuhinjskim nožem, prosijavamo ih kroz rešeto, ili još bolje kroz krupno sito. Ono što ostane ponovo se isjecka i prosijava.

Bolji od sjeckanih su bademi naribani na trenici za muškatni oraščić. Šiljato izrezati/isjeckati znači izrezati svaki badem (oljušteni) uzduž no prerezati oštrim nožem u više komada (štapići); rezati listiće znači da ih tanko izrežemo po širini .

Bademi se prže tako da ih se oljušti, te se cijeli ili šiljato izrezani stave u mesinganu tavu, većinom sa šećerom, i miješaju na vatri, dok ne dobiju žućkastu boju. Lagano se raspolove, ako ih ostavimo nekoliko sati u hladnoj vodi (bademi), zatim se ljušte i nožem razdvoje na dva dijela. Kad želimo oljuštiti lješnjake, pržimo ih u tavi ili stavimo u vruću vodu, ili pak 24 sata u hladnu vodu . Orasi se , ako su još mliječni , ljušte finim nožem, suše se , stavljaju kao i bademi u vodu, kako bi se mogla skinuti žuta kožica .
Da bismo dobili navedenu količinu lješnjaka ili oraha  moramo uzeti otprilike tri puta veću količinu s ljuskama . Pinija se pere i osuši krpom. Ako želimo da bude puknuta, za ukrašavanje kompota, stavljamo je u vruću vodu. Da pistakima skinemo smeđu kožicu, stavljamo ih u vruću, zatim u hladnu vodu .

Grožđice se operu, osuše krpom/ubrusom i očiste od nečistoće. Velike grožđice, moramo razrezati da izvadimo koštice .
Ako treba istucati dosta badema, koristimo drveni avan s tucalom/tučkom od kruškovine, što je i najpogodnije . Zašećerene cedrove plodove, koje obično zovemo citronat, režemo na tanke listiće, ili ako ih koristimo za posluživanje, u iste oblike kao listovi ili sl .

Zamrznutu hranu držite naduže 24 sata poslije vađenja iz zamrzivača.

Vitamin C se rastvara u vodi i zato voće i povrće nemojte dugo držati u vodi.

Pržena hrana upija prilično masnoće, pa je odmah poslije prženja stavite na papirne salvete.

Male kalupe za kolače možete napraviti sami, tako što presavijete aluminijsku fojiju nekoliko puta i oblikujete je po želji.

Ukoliko su vam mrkva, korijen peršuna, rotkva ili cvekla osušeni i omekšali, pa se teško stružu, stavite ih nakratko u zamrzivač, da se zamrznu. Zatim ih brzo istružite, dok su još čvrsti.

Čim povrće za salatu isjeckate, odmah ga prelijte mješavinom ulja, sirćeta i začina, tako ćete spriječiti suvišan gubitak vitamina. Iz istog razloga, ne preporučuje se da se salata od svježeg povrća priprema mnogo ranije, već neposredno pred obrok.

Kačkavalj i druge vrste sira ne treba držati u najhladnijem dijelu frižidera, jer gube okus. Međutim, ako želite da komad mladog kačkavalja isiječete u sasvim tanke kriške, stavite ga na 10 minuta u zamrzivač, da se stegne.

Kruške prirodno reguliraju razinu šećera u krvi što ih čini idealnom dijetalnom namirnicom. Također imaju preventivno djelovanje na bolesti srca i krvnih žila jer snizuju razinu štetnog holesterola i djeluju na apsorpciju žučnih kiselina.

Nekoliko je hiljada vrsta krušaka, svaka vrsta je drugačijeg oblika, boje, veličine, okusa. Sočne su i slatke, sa pomalo zrnatom teksturom, no mekanom poput maslaca.

Posebno su poznate po tome što se od njih radi vrlo kvalitetna rakija, manje ih koristimo u kompotima i pekmezima iako se i od njih mogu pripraviti vrlo ukusni konzervirani voćni proizvodi.

Ako je izraženo slatkog okusa, jedna kruška srednje veličine ima manje od 100 kcal, što je čini idealnom dijetalnom namirnicom.

Prirodan je i i brz izvor energije, jer sadrži značajne količine monosaharida: fruktoze i glukoze, kao i levuloze - najslađih prirodnih šećera, a istovremeno je i ekonomično pakiranje vitamina B skupine.

Žuti čaj osvježava, a višak kilograma se smanjuje. Žuti je čaj rijedak, traži veliku vještinu u uzgoju i obradi, a poznavatelji i štovatelji raznih produkata grma Camelie sinensis uživaju u njemu.

Zbog svoje dokazane učinkovitosti u bržem sagorijevanju suvišne masnoće, žuti čaj jedan je od najtraženijih napitaka uoči ljeta, kada se "preko noći" želimo riješiti viška kilograma, koje smo nakupili tokom zimskih mjeseci.

Žuti čaj sadrži dijetalni enzim EGCG (epigalokatehin-3-galat) za koji su studije pokazale da pomaže bržem sagorijevanju suvišne masnoće, te da povećava potrošnju energije potrebne za probavu, apsorpciju i metabolizam hrane. Također, EGCG stimulira oksidaciju masti čime se smanjuju zalihe masnog tkiva. No, da bi bio učinkovit kod gubljenja težine važno je žuti čaj piti redovito i u dužem razdoblju, te njegovu konzumaciju dopuniti uravnoteženom prehranom i redovitom tjelovježbom.

Od samog čaja teško da se može smršavjeti, ali utječe na metabolizam, pročišćava organizam te će uz ostale aktivnosti koje poduzimate u borbi s viškom kilograma, zasigurno na duže staze dati rezultate.

Žuti čaj djeluje i protuupalno. Sprečava kardiovaskularne bolesti, djeluje preventivno kod pojave ateroskleroze i bolesti krvožilnog sustava, povišene razine kolesterola u krvi te povišenog krvnog tlaka. Sprečava dijabetes, pomaže pri mentalnoj pokretljivosti.

Taj osvježavajući napitak ima još neka blagotvorna svojstva za ljudski organizam. Žuti čaj tako poboljšava i cirkulaciju krvi u tijelu, stimulira rad mozga i oštri um, te olakšava eliminaciju štetnih i otrovnih tvari, kao što su alkohol, nikotin i masnoće, iz organizma. Pojačava otpornost na mnoge bolesti. Važan je i za zdravlje  usne šupljine, jer sprečava kvarenje i ispadanje zubi.

Čangrizavi ste? Možda je uzrok loša prehrana. Uzimate li dovoljno namirnica bogatih željezom? Primjerice meso ili grah i druge mahunarke bogate ovim mineralom.

Prezaposleni ste da bi planirali uravnoteženu prehranu? Zbog toga bi se mogli osjećati umorni, neraspoloženi i bezvoljni. Posebno ako vam zbog loše prehrane nedostaje željeza.

Željeza trebamo vrlo malo, no ovaj element u tragovima posebno je važan za žene. Željezo je nužno za prijenos kisika iz pluća u stanice. Ključan je i za mnoge enzime, proteine koji ubrzavaju kemijske reakcije u tijelu i stvaraju energiju. Nužan je i za dobar rad mozga.

Žene s jačim menstrualnim krvarenjem i trudnice posebno trebaju paziti na razinu željeza u krvi. Niža razina željeza isprva može proći gotovo neprimjetno no s razvojem anemije osjećat ćete se umornije i slabije, a moglo bi doći i do povremenih gubitaka svijesti.

Zbog anemije možete postati osjetljiviji na hladnoću ili čangrizavi i općenito lošijeg raspoloženja nego ste to inače. trudnice s niskom razinom željeza sklonije su prijevremenim porodima, a bebe su im često manje kilaže nego je to poželjno.

Umjesto da patite od anemije spriječite je svakodnevnim unosom hrane bogate željezom. Uzimate li željezo iz namirnica biljnog porijekla, zbog lakše apsorpcije jedite ih uz hranu bogatu vitaminom C. S druge strane, kalcij ometa i umanjuje apsorpciju željeza, pa hranu bogatu kalcijem ne treba uzimati u isto vrijeme kad i namirnice bogate željezom. Ovo vrijedi i za kavu i čaj, jer i oni smanjuju apsorpciju željeza.

Žene u dobi od 19 do 50 dnevno trebaju 18 mg željeza, trudnice 27 mg, a žene starije od 50 8 mg. Mislite li da potrebnu količinu željeza ne možete unijeti samo hranom zatražite od liječnika da vam propiše dodatke prehrani. Ne uzimajte ih na vlastitu ruku.

Trećina čovječanstva je posebno osetljivo na gorki okus povrća, pokazala je jedna studija. Problem počinje još u djetinjstvu kada majke moraju da mole svoju djecu da probaju nešto zeleno. Ova odbojnost kod nekih ljudi postaje trajna navika. Ali nije sve tako crno.

Malim trikovima povrće možete učiniti ukusnijim. Strah od svega što u sebi sadrži masnoću dovelo je do potpunog izbjegavanja masti, putera i sira. Ali, baš masnoća daje povrću bolji okus. Zato koristite ga, ali umjereno.

Kinezi su otkrili da sa jednim jednostavnim postupkom potpuno možete odstraniti gorki okus povrća. Kuhajte ga na pari od 30 do 60 sekundi, a zatim ga ostavite u hladnoj vodi. Povrće će izgubiti gorčinu, a sačuvat će vitamine i minerale.

Djeca izbjegavaju sve sto je gorko. Zato ne bi bilo loše da počnete slatkastim povrćem kao što je mrkva, grašak ili tikvica.
Okus povrća postaje sve neprijatniji što duže stoji na štandovima. Povrće kupljeno ujutru će biti drugačije od onog kojeg ćete kupiti popodne. Ranobudnici se bolje i kvalitetnije hrane jer sunce i zrak uništavaju povrće.
Neko povrće starenjem postaje gorčije. Osim toga potrebno je malo vremena da se skuha mlađe nego starije povrće.