Mikrovalnu pećnicu ne treba koristiti za spremanje hrane nego samo za podgrijavanje. U njoj se ne smije koristiti metalno posuđe - sve ostalo je dozvoljeno. Ipak, treba izbjegavati plastično suđe, zbog opasnosti od topljenja. Znači - porculan, keramika i staklo.

Posudu u kojoj je zagorjelo jelo najlakše ćete oprati ako u nju naspete slanu vodu i ostavite da odstoji nekoliko sati. Proces možete ubrzati ako slanu vodu u šerpi zagrijete i ostavite da ključa nekoliko minuta.

Talog sa posuđa uklonit ćete ako u posuđe sipate mješavinu sirćeta i soli i ostavite da stoji oko dva sata.

Tup nož naoštrit ćete ako sječivom nekoliko puta pređete preko ispupčenog oboda na dnu porculanskog tanjira.

Kada se čaše zaglave jedna u drugoj donju čašu spustite u toplu vodu, a u gornju naspite hladnu vodu i... To je to!

Da čaša ne bi pukla kada u nju sipate vruću tečnost čašu postavite na drvenu podlogu i vlažnu salvetu, a u nju stavite kašičicu. Prije sipanja možete takođe čašu zagrijati na pari.

Gotovo svaka biljka u sebi nosi hranjive i ljekovite vrijednosti. Koje točno, polako nam otkriva moderna znanost, koja je ovaj put dokazala da su šampinjoni antikancerogeni.

Naučnici odavno znaju da određene vrste gljiva imaju antitumorski učinak. Međutim, što je s lako dostupnim bijelim šampinjonima? Najnovije istraživanje pokazalo je i da bijeli šampinjoni potiču aktivnost kritičnih stanica u imunološkom sistemu organizma.

Šampinjoni potiču imunološki sistem povećavajući proizvodnju proteina koji se bore s uzročnicima bolesti. Spomenute gljive imaju pozitivan utjecaj na stanice imunološkog sistema klasificirane kao dendritičke stanice. A one mogu proizvesti bijele krvne stanice poznate kao T-stanice koje su odlučujuće za jak i zdrav imunološki sistem. Dendritičke stanice deaktiviraju i uništavaju mikroorganizme poput bakterija i virusa ili antigena. Štoviše, dendritičke stanice mogu igrati važnu ulogu u borbi protiv raka.

Efekt podizanja imuniteta zahvaljujući šampinjonima povezan je s njihovom količinom – dakle, više gljiva - izraženiji imunološki odgovor. Stručnjaci vjeruju kako je konzumacijom samo 100 grama šampinjona dnevno moguće suzbiti rast tumora dojke kod žena.

Na ono što pojedemo i koliko jedemo utječe mnogo više faktora nego što smo mislili - televizija, vrijeme, prijatelji ili obitelj, a  hoćemo li biti gladni u velikom je broju slučajeva stvar naše psihe. Tako tvrdi Brian Wansink, psiholog prehrane na fakultetu Cornell, a u svojoj knjizi 'Uzroci prejedanja' nabrojao je nekoliko stvari koje nas tjeraju da jedemo više nego što bismo trebali.

1. Prazan tanjir
Brian Wansink smatra da često ne možemo prestati jesti dok naš tanjur ne bude prazan. Na primjer, zamislite mali hamburger na velikom tanjiru - vjerojatno ćete odmah pomisliti da vam hamburger neće biti dovoljan. Upravo u toj činjenici leži razlog zašto bismo trebali upotrebljavati male tanjire. Kad onaj isti hamburger stavite na manji tanjir i oko njega poslažete paradajz i krastavce, osjećaj će biti potpuno drugačiji.

2. Bez hrane ispred TV-a
Kad sjedite ispred televizora, velika je vjerojatnost da ćete pojesti sve što je u vašem vidokrugu. Zbog toga jesti trebate isključivo za kuhinjskim stolom. Osim toga, odmah trebate odrediti što ćete pojesti, kao u kantini ili menzi, jer ćete tako imati pregled nad onime što jedete, a u vidokrugu vam neće biti više hrane koja će vas mamiti.

3. Okanite se opasnih dijeta
Brian Wansink odlučno se protivi bilo kakvim rigoroznim dijetama. Smatra kako je za mršavljenje idealno samo ograničiti količinu jela, a omiljena slatka i masna jela ne treba u potpunosti izbjegavati. Dnevno je dovoljno ukinuti tek 200 kalorija, čime u godinu dana možete smršati i do 14 kilograma.

4. Promijenite scenarij
Svatko od nas ima navike i scenarije jedenja - na primjer, više jedete kad ste u društvu. Zato takve ustaljene navike treba mijenjati. Dobar trik na večeri s društvom je da počnete jesti kasnije od svih i da jedete sporije. Nešto od hrane dobro je ostaviti na tanjiru i zamoliti da vam se spremi za van.

5. Daleko od očiju...
U frižideru i zamrzivaču nije dobro ostavljati ostatke hrane jer ćete je onda i pojesti kad vas uhvati želja. Ako želju nikako ne možete odagnati, pojedite barem nešto zdravo, naprimjer mrkvu ili voćku.

Krofne, čokolada i kolači imaju supermoći. Doručkovali ste, puni ste, ali njihov primamljiv miris, zavodljiv izgled, čaroban okus jednostavno vas savladavaju i nemate izbora nego uzeti griz, dva, tri... Niste se ni okrenuli a slastice više nema i sad možete samo oblizati prste. I sad se vraćate svojim poslovima puni grižnje savjesti. I punog želudca. Hrana koja je najukusnija često je i ona koja najbrže deblja, ali ona nije jedini krivac za nakupljanje kilograma ni za to što ste po ko zna koji put prekršili pravila dijete. Njen partner u zločinu je nitko drugi do li vaš vlastiti mozak!

Upravo tako, vaš mozak, ne vaš trbuh. Mozak je kriv za to što vam rastu zazubice pri samoj pomisli na slatko, slasno, na čokoladne preljeve ili pak na pržene krompiriće, hot dog, hamburger i tako dalje. I igrom slučaja baš su istraživači u posljednje vrijeme počeli više pažnje davati toj vezi između mozga i hrane, sve kako bi otkrili načine za odolijevanje iskušenjima i održavanju vitke linije.

Ukratko, okrivite kompleksni mrežni sistem neurona, takozvani "put nagrađivanja", koji se razvijao milionima godina i koji je našim prapovijesnim verzijama davao mogućnost da čine sve što je potrebno kako bi preživjele - dan se hrane, na primjer. Visokokalorična hrana bila je rijetkost nekada davno i ujedno krucijalna za preživljavanje pa je naš mozak sam sebe naviknuo na 'drogiranje'  ugodnim hemikalijama poput dopamina i serotonina, sve u vidu reakcije na okus, miris pa čak i ljude i mjesta koje je asocirao s bogatim prehrambenim nalazištima. Taj je učinak imao za posljedicu prežderavanje kadgod i gdjegod je to bilo moguće. Voda uz zelenjavu i ostalu biljnu hranu bila je laka za pronaći pa stoga danas i nemate pretjeranu želju za njima. Barem tako smatra Nora Volkow, istraživačica sa zanimanjem za ovisnosti i direktorica Nacionalnog instituta za zloupotrebu droga iz Bethsede u Marylandu koja je obavila niz istraživanja na temu odnosa hrane i droga s dopaminom. Taj je sistem funkcionisao u skladu s okolnostima sve do savremenog doba kad su masne, kalorične, nezdrave delikatese postale dostupne 24 sata na dan.

Zato je najbolje slušati vlastiti trbuh: signal za pravu glad, odnosno biološku potrebu vašeg tijela za energijom, dolazi iz trbuha, a mozak ga obrađuje. Kad vam je potrebna energija trbuh ispušta grelin hormon gladi i šalje ga u hipotalamus, zapovjedni centar u mozgu koji upravlja metabolizmom. Rezultat toga je vaše kopanje po frižideru i traženje hrane. Zatim, kad ste puni, vaše masne stanice ispuštaju leptin koji signalizira kako je vrijeme da se maknete od tanjira. Ali svi mi vrlo dobro znamo kakvu moć imaju čokolada i kolači - želja koju bude u nama je prejaka i s lakoćom ćemo ih početi jesti bez obzira koliko bili puni, naročito ako smo pod stresom ili smo umorni. Pa kako onda prevariti same sebe? Teško, ali vrijedi pokušati, možda je najbolje mijenjanjem navika, tvrdi istraživačica.

Napravili ste veću količinu keksa i želite da vam duže stoji? Stavite ga u limenu kutiju koja se dobro zatvara, a pored keksa ubacite i koru narandže ili limuna. Čuvajte na prohladnom mjestu.

Sok od pečenja je malo pregorio, pa ima gorak okus? Izvadite meso iz posude, sok prospite, umjesto njega ulijte malo supe od kocke, dodajte nekoliko kašika vina, vratite meso u ovu tečnost i nastavite pečenje koliko je potrebno da meso omekša.

Kolač se zalijepio i ne možete da ga istresete iz tepsije? Obavijte ga ovlaženom krpom, ostavite da odstoji desetak minuta, a zatim pokušajte da ga istresete na tacnu. Ukoliko i dalje neće da izađe, ponovite postupak.

Zagorio vam je pasulj. Odmah ga prerucčte u drugu posudu i prekrijte vlažnom krpom. Poslije deset minuta promijenite krpu, upit će najveći doo mirisa zagorjelog.

Ukoliko vam je za pripremu nekog kuhanog jela potrebna kisela pavlaka, a nemate je, zamijenite je mješavinom malo mlijeka sa pola kašičice brašna i kašikom limunovog soka.

Ništa nije tako važno za naše zdravlje kao imunološki sistem koji dobro funkcioniše. Treba naglasiti da naš genetički spoj snažno utječe na otpornost organizma, ali to čine i drugi faktori iz okoline. Značajan činilac je i naša prehrana. Sve je više naučnih dokaza da putem hrane možemo praktično upravljati otpornošću tijela. Kad je imuni sistem uredu, on uništi svaki patogen, bez obzira da li je to virus, gljivica ili izmijenjena ćelija koja je na putu da postane kancerogena. Hrana sadrži vitamine, minerale i druge spojeve za koje se zna da u širokim razmjerama potiču odbrambene funkcije tijela povećavajući njegovu otpornost na različite virusne i bakterijske infekcije, kao i na kancerogene izrasline koje bujaju ili umiru u skladu s djelovanjem imunog mehanizma.

Pojedine namirnice jačaju imunitet više od ostalih. Sasvim je sigurno da je najbolja prehrana na povećanju otpornosti - puno svježeg voća i povrća, integralnih žitarica, proizvoda od soje kao i nerafiniranih ulja.

Posebno treba paziti na potrošnju mesa, naročito masnog, kao i na potrošnju šećera jer postoje dokazi da on smanjuje otpornost tijela. Potrebno je izbjegavati ili potpuno eliminirati hranu koja je konzervirana solju, dimljenjem i nitritima. Za svoje zdravlje učinit ćete mnogo ako odbacite upotrebu alkoholnih pića ili ih svedete na minimum uz potpuni prestanak pušenja.

Ako ne učinite ništa drugo za svoj imunitet, barem pijte jogurt. Dugo se već poznaje, priznaje i cijeni činjenica da jogurt može uništiti i onesposobiti bakterije.

Naš imuno-sistem ne može najbolje funkcionirati ako nedostaje cinka. Pobrinite se da jedete hranu koja sadrži puno cinka, jer odrasli i djeca kojima nedostaje cinka često više pate od prehlada i infekcija disajnih organa. Jedan od najboljih izvora cinka je meso, naravno birati nemasno i jesti u umjerenim količinama.

Voće i povrće je krcato antioksidansima, ali crni i zeleni čaj je bogatiji antioksidansima od bilo kog voća.

Vijekovima su ljudi širom svijeta gljivama jačali imunitet. Savremeni istraživači znaju i zašto: gljive povećavaju proizvodnju i aktivnost bijelih krvnih zrnaca, čine ih agresivnim, što je dobro kad imate infekciju.

Sudeći prema zabilješkama drevnih putopisaca koji su pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti (jelovnici)  su se obično sastojali od 12 do 24 jela. U musafirhanama ( Javne kuhinje- restorani  iz prošlih vremena u kojima su besplatno dobivali hranu siromašni putnici namjernici, najduže 3 dana dok se ne snađu u novoj sredini) u ono vrijeme svojim gostima se nudilo dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

Hljeb/kruh,  pogače, peciva
Nema ljepšeg mirisa u bosanskoj kuhinji od mirisa koji se širi dok se u kuhinji peče hljeb, pogače i različita peciva. Gotovo sve seoske i gradske sredine u BiH imale su svoje vlastite recepture i naprosto su se takmičile u postizanju ljepšeg okusa, ugodnijeg mirisa, mehkoći, izgledu... Ipak, prema onome što nam je ostalo zabilježeno iz prohujalog vremena, izgleda da se travnička čaršija posebno isticala, a travnički pekari, kaže jedan izvor, bili su toliko vješti i maštoviti da su pravili čak četrdesetak vrsta hljeba i peciva. u drugim gradovima izbor je bio znatno manji i kretao se oko brojke 15. Nabrojat ću samo neke: čurek, somun, bosman, kaplama, paklama, česnica, simit, pogače, čahije, lepinje, fodule, pituljice, peksimeti, pereci, đevreci, slani lokumi, kifle, paprnjaci, dvetice, elifi, kovrtanji, zemičke, maslenice, puh-pecivo...

Čimburi
Gotovo da nijedna nacionalna kuhinja u svijetu u svom jelovniku nema toliko različitih vrsta čimbura kao bošnjačka. To, kako je svojevremeno zapisao jedan austrijski putopisac, prevazilazi svaku maštu: čimbur sa mladim lukom, sa crvenim lukom, sa bijelim lukom, sa prasom, sa mljevenim mesom, sa suhim mesom, aščiski čimbur, pekarski čimbur, čimbur od koprive/žare, od špinata, čimbur sa rižom (joširluk), sa zelenom paprikom, tišak-čimbur,  i još desetine različitih čimbura spravljali su se u bošnjačkim domovima. sa čimburom se započinjao svaki obrok, a u mnogim gradskim i seoskim sredinama prethodio je čorbama.

Čorbe
U svakodnevnoj tradicionalnoj ishrani Bosanaca i Hercegovaca, čorbe zauzimaju značajno mjesto. Za razliku od blagih juha/supa, obično se prave jače začinjene, s više masnoće, guste i hranjive, najčešće sa mesom ili sa jačim dodacima, kao što su povrće, tjestenina, jaja i slično. Iako se obavezno jedu uz glavno jelo, prije ili poslije čimbura, čorbe egzistiraju i kao samostalna jela, koja se uzimaju za doručak. tada se, po pravilu, spravljaju nagusto, od komadića mesa, priređene na mnogobrojne načine: s telećim, goveđim, janjećim ili kokošijim iskosanim mesom, te u obliku ćufteta, flekica, izmiješanim s bamijom i povrćem, tjesteninom i rižom i obavezno začinjenim raznim mirođijama i uzavrelim (ucvrkanim) mladim maslom. Nakon dugih akšamluka, u sitnim jutarnjim satima, jedu se kisele čorbe, kojima se po volji dodaje limunov sok ili prirodno sirće. One imaju funkciju da "reguliraju" stomak i, kako kažu akšamlije, da "vrate snagi i osvježe dušu."

Pite i buredžici
U bošnjačkoj kuhinji pite se smatraju prijelaznim jelima i prave se na 1001 način. Pite se smjenjuju s dolmama, ćevapima i sličnim jelima i neizostavne su u svakodnevnoj ishrani. Mogu biti slane, poluslane, kisele i slatke, a italijanski putopisci  i dobronamjernici ih porede sa svojim pizzama. Inače, kako je zabilježio Alija Lakišić, pojam pite u BiH je veoma širok. U nekim krajevima, kao u Gradačcu, pitama nazivaju sve ono što se peče ili samo dopeče u tepsiji, pa tako i rešediju ubrajaju u pite.  Iako su najpoznatije burek-pite, sirnice, zeljanice, tikvenice, krompiruše...pite se prave, takoreći, od svega. čak u nekim krajevima u dolini rijeke Bosne, domaćice prave pitu i od cvijeta bagrema.

Ćevapi
Jelo ćevap (ćevab, čebap) moglo bi se reći, osnova je bošnjačke nacionalne kuhinje kao što su čorbe, čimburi, pite i dolme, i bez njih se ne bi mogao zamisliti nijedan glavni obrok. Spominju se u mnogim ljetopisima (Mula Mustafa Bašeskija pominje ćevap sa vrućom kukuruzom!), hronikama, putopisima domaćih i stranih dobronamjernika, koji su prohujalih stoljeća putovali Bosnom i Hercegovinom.

Šta je zapravo ćevap?
Iako nema preciznije definicije, moglo bi se reći da se radi o jelima od mesa ili, tačnije, radi se o "na komade isječenom kuhanom ili dinstanom mesu sa dosta začina i umaka.

U BiH pravi se i veliki broj slatkih ćevapa. Moglo bi se, zapravo, reći da kulinarskoj mašti tu i nema  kraja. Koristi se gotovo svo voće i najrazličitije kombinacije (šareni ćevap, ćevap sa dunjama, slatki vrat, čantrin slatki ćevap... samo su neki od naziva ovih jela).

Krzatme
Ljudima koji dovoljno ne poznaju bošnjačku tradicionalnu kuhinju, zasigurno je ponekad teško razlikovati ćevap od krzatme. Uostalom, i sama riječ- krzatma, turskog porijekla, označava "ćevap od janjetine ili bravetine dinstan sa graškom", a prema vrsti mesa: janjeće, teleće, ovčije, juneće, pileće...; te vrsti povrća i žitarica, koji se koriste za pripremanje ovog ukusnog jela, u BiH je poznato više od desetak različitih krzatmi.

Dolme i sarme
Dovoljno je reći "dolma" i svako ko poznaje bošnjačku tradicionalnu kuhinju sjetit će se mnogih ukusnih jela u kojima su povrće i mljeveno meso glavni sastojci. Istraživači kuharskih tradicija BiH došli su do zaključka da su dolme u naše krajeve pristigle  sa Orijenta, a među prvima spominju se punjene tikvice, punjeni paradajz, punjeni luk...

Mostarski sahan predstavlja jednu vrstu šarene dolme, s tim što se dodaje japrak i uvalak (mesni kolačić). U tanjir se servira nešto safta iz uvalaka (kolačića; malih mesnih kuglica), nekoliko kolačića sa strane, nekoliko japrak-sarmica, te punjenih malih paprika, paradajz-dolmi i nekoliko sogan-dolmi. Sve se to prelije saftom i zacvrče maslom. servira se sa povlakom (P.S.povlaka se povlači s površine ukiseljenog mlijeka, otuda i pravilnije povlaka, a ne pavlaka jer se ne pavlači) ili kiselim mlijekom.

Pilavi i ćufteta
Tradicionalna bošnjačka kuhinja ne može se ni zamisliti bez pilava, jela od gusto kuhane riže, koje se priprema u stotinu varijanti i koje je neizostavno u svečanim i blagdanskim prilikama. Nekada se "veliki pilav" obavezno pravio poslije uspješnih polaganja esnafskih (zanatskih) ispita, za svadbene večere ili za neka druga porodična slavlja.

Prema Aliji Lakšiću, najstariji pisani dokumenti, koji govore o pilavu u Sarajevu, datiraju još iz daleke 1462. godine i spominju se kao jedno od mnogobrojnih jela koja su se služila u poznatoj musafirhani (restoranu) Isa-bega Ishakovića. Tri stoljeća kasnije, 1770. Bašeskija bilježi da su se za slavlje (teferić-kušanmi) sarajevskih čizmedžija, između mnogih jela, servirale i tri vrste pilava- crveni, žuti i bijeli pilav.

Iako ćufte na perzijskom ne znači ništa drugo do "kolačić od mesa sa saftom", u tradicionalnoj bošnjačkoj kuhinji se razlikuje ćufte od kolačića, ali se razlikuje i ćufte od raznih vrsta ćufteta.

Tave i bamije
Osnovni sastojak ovih jela jeste krompir, ali se u nekim slučajevima dodaje i meso. Za tave se koristi mnogo različitog povrća, bijelog mrsa,  i dosta začina. a da se radi o veoma ukusnim jelima , govori i slijedeća receptura za "klasičnu tavu":

RECEPT:
80 dkg mlađeg mesa (najbolje janjećeg od rebara)
50 dkg mladog krompira
25 dkg zelene paprike
25 dkg svježeg paradajza
15 dkg crvenog luka
10 dkg mrkve
Malo peršunovog lista i lista celera
Nekoliko čehni bijelog luka
1dcl janjeće supe
Janjeća košuljica ili pergament papir
2 dkg masnoće
Aleva paprika i so.

Priprema:
Očistite, operite i izrežite povrće. Ako su glavice crvenog luka sitnije, samo ih ogulite ili prerežite ukoliko su krupnije. Bijeli luk ostavite u čehnama. Povrće stavite u pomašćenu tepsiju, to jest tavu. Operite i izrežite meso na komade, te poredajte ravnomjerno po povrću. Tavu prekrijte janjećom košuljicom ili pergament papirom (može i papirom od fišeka) i pecite u pećnici. Poslije dodajte alevu papriku. Ukoliko meso nije mlado, prethodno ga skuhajte. Tada u tavu dodajte i malo supe.

Bamije
Pripisuju joj mnoge kvalitete. Između ostalog i da je jedan od najubjedljivijih afrodizijaka  što je majka priroda ponudila u svojoj raskošnoj riznici ljekovitog bilja. No, bilo kako bilo, bamija (bamya, turski - biljka) je nezamjenljivo jelo na svečanim gozbama, a njen specifični  okus ne može zamijeniti niti jedna druga biljka što se koristi u tradicionalnoj kuhinji Bošnjaka.  Bamja je povrće juga i na Orijentu se uzgaja više vrsta, a jedna vrsta uspijeva i kod nas.

Musake i pirjani
Arapska riječ musaqqa (skvašen, napojen) najbolje govori o jelima koja se kriju iza ovog imena. Nema sumnje da je u BiH, kao i mnoga druga jela, musaka došla sa Orijenta, ali je ovdje doživjela različite izmjene i dopune, tako da je u pravom smislu dobila kuharske specifičnosti i kvalitete ovog podneblja.

Ako pirjan pomenete u Bosni, lokalni sagovornik će odmah pomisliti na ukusno jelo spravljeno od pirjane (kuhane, dinstane) bijele i crvene džigerice, a ako o njemu započnete razgovor u Hercegovini, lokalni sladokusac će pomisliti na jela od svježeg ili suhog mesa, koja se pirjaju u vreloj masnoći, zajedno s lukom. I jedni i drugi su u paravu, a riječ je perzijskog porijekla "biryan"- označava nešto što se zajedno kuha (meso i povrće) i to je suština naziva.

Tiriti i pečenja
Jedan austrijski putopisac s početka prošlog stoljeća  je rekao:"Niko ne zna koliko  sevdalinki u Bosni ima, ali ih svi znaju pjevati!" Tako je i sa bošnjačkim jemecima (jelovnik). Niko ne zna koliko ih ima, ali ih u BiH svi znaju spravljati. Zahvaljujući tome bošnjačka kuhinja se i održala do danas.
Neki nazivi jela tirita i pečenja: masni tirit, ičija, kuhana plećka, nadolmljeni tukac, kokoš na bunguru, Fatimin but, Kadun- butići, mostarska dolma, koljenica lešo, travničko punjeno janje, jelandži piletina, janjetina pod sačem, pileće pečenje ispod sača, lešo meso s prilogom, pile u pogači, vezirske mahmudije, bosanski lonac, teleći mišići u mirođijama,  janjeća janija, papazjanija, podveleško janje...

Slatka jela
Dovoljno je nabrojati neka:  baklava sa orasima, kajmak baklava, džunlar-baklava, baklava sa bademima, sarajevska sevdidžan-baklava, stambo-baklava, đul-pita od badema, kadaif, ružice, Đuline ružice, krajiški pupak, tulumbe,  torta sultanija, hurmašice, tufahije, halva, srneća leđa, đunlari, gurabije, tropska bomba, varenac s narom, kolač s limunom, kocke od kokosa, palačinke s jabikama...