Većina ljudi ne pije dovoljno vode, što uzrokuje različite vrste zdravstvenih problema. No to što većina ljudi ne pije dovoljno vode je samo jedan problem, a drugi je taj što je voda prilično toksična. U vodi iz slavine se nalaze hemijske tvari klor i flour. Razina toksičnosti hlora i floura je poprilično visoka, i konzumacija istih dovodi do oštećenja krvnih žila. Kada su krvne žile oštećene, kolesterol LDL prijanja uz njih i izaziva arteriosklerozu.

Velika je većina ljudi dehidrirala što uzrokuje priličan broj zdravstvenih problema - ukočenost, bolove, artritis, alergije, astmu, niski pritisak. Stanice im nemaju dovoljno tekućine i to utječe na sposobnost izbacivanja toksina i otpadnih tvari iz stanica i tijela. Kada stavite stanicu u tekućinu, ona izlučuje otpadne tvari i otrove,i sve dok čistite vodom njen okolinu i odstranjujete toksine ona ne stari. Fascinantno!

Flour štetno djeluje na štitnjaču, on između ostalog  usporava metabolizam i izaziva depresiju. Hlor je otrov i stavlja se u vodu da bi uništio žive organizme. Bakterije nisu štetne i njima smo izloženi svakodnevno. Tako se jača naš imunološki sistem, tj. što smo im izloženiji, to nam je zdraviji organizam.

Iz tih razloga sam voda koju pijemo mora zadovoljavati sve reference, što znači da prolazi filtraciju sistemom reversne ili obrnute osmoze. Tim načinom se iz vode odstranjuje i kamenac i štetan natrij, a potom se procesom mineralizacije dodaju soli kalcija i magnezija.

Što treba jesti kako bi se potaknulo sužavanje struka
Kako biste smanjili struk, osim redovnog vježbanja u jelovnik biste trebali uvrstiti hranu koja pomaže pri sagorijevanju masnoća. Namirnice koje su bogate bjelančevinama i vlaknima su najbolji odabir, želite li manji trbuh. Jeste li znali da je potrebno više energije za probavu proteina, nego za probavu masnoća? A što jedete više proteina, vaše tijelo sagorijeva više kalorija.

Zobene pahuljice
Iako im okus nije nešto posebno, zobene pahuljice definitivno imaju veliku nutricionističku vrijednost. Zobene pahuljice vam mogu pomoći sniziti  nivo kolesterola jer su pune topivih vlakana. Osim toga, korisne su  u borbi protiv raka crijeva i srčanih bolesti.
Najbolja vrsta zobenih pahuljica je ona nezaslađena i neobogaćena raznim okusima. Iako su primamljive one s okusom čokolade, imaju manju nutritivnu vrijednosti. Ako morate zasladiti svoju zdjelu zobenih pahuljica, učinite to dodavanjem voća ili dodajte žlicu meda (puno je bolji od šećera) i grožđice ili suhe brusnice.

Nemasni mliječni proizvodi
Prema članku u časopisu Obesity Research, žene koje su tri do četiri puta dnevno jele mliječne proizvode s malo ili bez masnoća, kao što su nemasni jogurt i mlijeko, izgubile su 70%  više masnog tkiva od onih koje su konzumirale znatno manje mliječnih proizvoda. U drugom istraživanju provedenom na fakultetu Purdue, osobe koje su konzumirale 3 šoljice malomasnog mlijeka, manje su se udebljale u dvije godine od onih koje su bile na dijetama s malo kalcija. Dakle, ne samo da vam mliječni proizvodi pomažu ojačati kosti, oni također mogu igrati ključnu ulogu pri rješavanju neželjenih masnih naslaga.

Grah
Iako se grah često povezuje s probavnim smetnjama, on je  jako dobar  izvor proteina, vlakana i željeza.  No nemojte pretjerivati s konzumiranjem prženog ili  zapečenog graha, jer sadrže  dosta  masnoća i šećera koji vam ne trebaju. No imajte nešto drugo na umu - grah dobro skuhajte, jer naš probavni  trakt nije prilagođen za probavljanje  nekih proteina koji se nalaze u određenim vrstama graha.

Maslinovo ulje
Određene masnoće su dobre za vas i potrebne su tijelu. Maslinovo ulje je jedna od "dobrih masnoća".  U stvari, ono je tako dobro da pomaže pri sagorijevanju masnoća, a nivo  kolesterola drži niskom. Maslinovo ulje je bogato mononezasićenim masnoćama, za koja su naučnici otkrili da imaju brojne pozitivne učinke na zdravlje.  

Cjelovite žitarice
Iako danas možete čuti mnogo savjeta koji kažu: „Izbjegavajte ugljikohidrate!",  istina je da ih vaše tijelo treba. Ako ih u potpunosti prestanete jesti, vaše će tijelo patiti zbog  nedostatka.  Stoga nije dobra ideja da se isključe svi ugljikohidrati iz prehrane jer su prave vrste ugljikohidrata zapravo dobre za organizam. Prerađeni ugljikohidrati  poput bijelog hljeba, peciva, obične tjestenine ili bijele riže su loši. Navedena hrana je prerađena,  uklanjaju joj se sve hranjive tvari, a ostaje samo mnogo  škroba. Treba jesti hranu od cjelovitih žitarica, jer ona nije obrađena i sadrži vlakna i minerale koje vaše tijelo treba.

Meso i riba
Puretina  i junetina su dobre za izgradnju mišića i jačanje imunološkog sistema. Junetina sadrži zasićene masnoće, pa svakako odaberite dio koji  ima malo masnoća.  Tuna i losos su također dobar izvor proteina. Sadrže omega-3 masne kiseline, a to su zapravo zdrave masnoće. Ove namirnice također djeluju dobro na vaš imunološki sistem i bilo bi ih dobro  konzumirati najmanje tri puta sedmično.

Jaja
Jaja su bogata bjelančevinama i mogu vam pomoći da smanjite neželjene naslage sala s  trbuha. Sadrže vitamin B12 - odličan dodatak za  rastvaranje masnoća.

Prije tačno 20 godina, 1989. godine, uz kobasice, pivo i vino otvorene su granice zapada i istoka Evrope. Pao je Berlinski zid. Nijemci su ostali vjerni svojoj tradiciji i sve proslavili uz svoje famozne kobasice.

Međutim, ne samo Nijemci već i drugi narodi prepoznaju blagodeti kobasica. Razne vrste kobasica i suhomesnatih proizvoda predstavljaju praktične obroke bilo da je riječ o zabavama na kojima želimo poslužiti nešto jednostavno, svečanim večerama gdje čine neizostavni dio hladnog predjela ili gablecu odnosno ručku gdje poslovni čovjek u nedostatku vremena posegne za hranom koja će mu osigurati energiju tokom dana. Slasne, ljute, hrskave, sočne, mirisne, reš pečene, kuhane, sjajne... Sve su to upravo kobasice od kojih nam često teče voda na usta dok se one prže na vrelom ulju i rumene te kao da nas pozivaju da se ugostimo njihovim čarima. Međutim, ako se vratimo u realnost, kobasica je tradicionalni naziv za prerađevinu mljevenog mesa s dodatkom začina koje se stavlja u tanko prirodno životinjsko ili sintetičko crijevo.
U prošlosti, kad nije bilo frižidera i zamrzivača koji bi očuvali kvalitet mesa, ljudi su se dosjetili jednostavnog konzerviranja mesa - počeli su izrađivati kobasice. Smatra se da su ih prvi osmislili Sumerani, koji su živjeli na prostoru današnjeg Iraka oko 3000 godina prije Krista , a značajnu su popularnost dostigle za vrijeme Antičke Grčke i Rima. Usavršavanjem tehnološkog procesa proizvodnje kobasice su postale cijenjen proizvod kako okusom tako i kvalitetom. Tokom historije, u brojnim su se zemljama i gradovima proizvodile kobasice karakteristične za određeni kraj i to ovisno o dostupnosti sastojaka te klimi. Trajne kobasice su „rođene“ otkrićem novih začina koji su pomogli ne samo u intenziviranju okusa, već i konzerviranju mesa. Zbog tople klime trajne su kobasice najviše zaživjele u južnoj Evropi pa stoga i ne čudi duga tradicija njihove proizvodnje i u Bosni i Hercegovini.
Osnovni sastojci kobasice su većinom svinjsko, goveđe, pileće meso, začini, so, bijeli luk i biber koji daju okus kobasicama i sprečavaju razvoj mikroorganizama. Dodaje se odabrana mljevena slatka ili ljuta paprika ili oba začina. Razlike postoje u okusu i dodatku omjera začina i dodavanju više začina i vrsta mesa. Kobasica je mesna smjesa koja se, za razliku od salame, ne obrađuje termički, nego ili se konzumira svježa i tada se peče ili kuha, ili se suši u dimu i zraku da bi izgubila na tekućini i tako postala trajni proizvod. Dužina sušenja i dimljenja je uvijek dovoljna da se kobasica može jesti bez dodatne termičke obrade (sirova), ili se suši toliko dugo da bi se mogla rezati. U promjeru kobasica je manja od salame.

Vrste
Kobasica ima na desetke vrsta, ali najprihvaćenija je podjela na trajne, polutrajne, obarene kobasice, zatim kobasice za pečenje ili za kuhanje. Kobasice se prema trajnosti mogu podijeliti na: dugotrajne - one su sušene i dimljene, rok trajanja 120 dana; polutrajne - kobasice raznih naziva (tirolska, parizer, šunkarica), rok trajanja do 45 dana, i hrenovke, kratkog trajanja. Trajne kobasice proizvode se od fino do grubo usitnjenog svinjskog i goveđeg mesa najbolje kategorije, uz dodatak čvrstog masnog tkiva te biranih začina. Ove se kobasice ne podvrgavaju toplinskoj obradi već sušenju, hladnom dimljenju te zrenju u tačno propisanim uslovima temperature i vlažnosti. Ukoliko su trajne kobasice punjene u crijeva promjera najmanje 50 mm i podvrgnute dužem procesu fermentacije, riječ je o salamama. Najpoznatiji predstavnici trajnih kobasica su zimska salama, milanska salama, sremska kobasica i kulen. Trajne se kobasice međusobno razlikuju po vrsti mesa, razini njegove usitnjenosti, dodacima te vrsti ovitka u koje se pune. Tako se, primjerice, sremska kobasica i kulen prave od grubo usitnjenog svinjskog mesa I kategorije i čvrstog masnog tkiva, kojemu se može dodati do 10 posto goveđeg mesa I i II kategorije, a u proizvodnji se dodaju dodatni sastojci, osobito bijeli luk i paprika. Za razliku od trajnih kobasica, polutrajne kobasice proizvode se od usitnjenog mesa različitih kategorija, masnog tkiva, mesnog tijesta (mesna masa dobivena usitnjavanjem toplog, ohlađenog ili smrznutog goveđeg ili svinjskog mesa uz dodatak kuhinjske soli ili soli za salamurenje),
iznutrica, kožica, ostataka vezivnoga i masnoga tkiva te dopuštenih dodatnih sastojaka i biranih začina te se podvrgavaju toplinskoj obradi. U skupinu polutrajnih kobasica se ubrajaju šunkarica, tirolska kobasica, kranjska kobasica, lovačka kobasica, mortadela i sl. Obarene kobasice proizvode se od mesnog tijesta, masnih tkiva, usitnjenog mesa različitih kategorija i dodatnih sastojaka. Obarene kobasice su jedre i sočne, a krasi ih i ujednačena ružičasta boja. Vjerovatno najpoznatiji predstavnik su hrenovke, a tu se ubraja i safalada, pariška i ekstra kobasica. Karakterističan okus
i boju hrenovke ne duguju samo specifičnoj recepturi, već i toplinskoj obradi pečenjem, dimljenjem te kuhanjem. Inače, poput svih mesnih prerađevina, i hrenovke predstavljaju dobar izvor punovrijednih proteina i vitamina B skupine. Važno je imati na umu da su obarene kobasice, pa tako i hrenovke, proizvodi relativno kratkog vijeka trajanja pa je tako važno pripaziti na njihovo pravilno čuvanje.

Neki od najpoznatijih predstavnika
Neke od poznatih kobasica su: sremska kobasica, kulen, sudžuka, tirolska kobasica, kranjska kobasica, lovačka kobasica, švargla, krvavica, kavurma, rolada. Sudžuk ili sudžuka je suha začinjena kobasica porijeklom sa Balkana, Bliskog Istoka i Srednje Azije. Pravi se od mljevenog mesa, najčešće govedine (u Kazahstanu konjetine), sa raznim začinima uključujući kim, sumak, bijeli luk, so i crvenu papriku koji se stavljaju u kobasicu. Kobasica se nakon spravljanja suši nekoliko sedmica. Kulen je sušeni dugotrajni proizvod iz porodice kobasica. Slijepo crijevo svinje, takozvana kulenica ili želudac, nadijeva se odabranim najboljim dijelovima mesa svinje. Za kulen se odabiru prvenstveno leđni dijelovi mesa, zatim but, plećka ili vrat. Mesu se dodaje i malo slanine. Meso i slanina se krupno melju ili sitno nasjeckaju nožem i dodaju začini. Kulen se suši duže zbog svoje debljine; kvalitet ovisi o umijeću sušenja i dozrijevanju mesa. Krvavica je naziv za kuhanu kobasicu napravljenu od krvi, iznutrica i ostalih dodataka. Nadjev se puni u svinjska tanka ili debela crijeva, odnosno umjetne ovitke.

Kobasice u svijetu
Francuzi, Talijani, Mađari, Hrvati, Srbi, Poljaci ili pojedine regije ovih zemalja se tradicionalno povezuju sa dugogodišnjom tradicijom i poznavanjem umijeća kobasičarstva. Hrenovke, švedski korv, prodaju se na ulici u malim kioscima ili kampprikolicama. To je bila jedina brza hrana do 1990-ih godina na švedskim ulicama. Većinom su to hrenovke brzo kuhane ili pečene na roštilju, prodaju se u kiflici sa senfom i kečapom. Šveđani imaju i svoju tradicionalnu kobasicu falukorv - naziv je dobila prema mjestu proizvodnje Falunu, koja industrijskom proizvodnjom liči na parizer. Prinskorv je mala hrenovka, do 5 cm dužine, koja se tradicionalno služi za božićnih blagdana. Kod Danaca je poznata hrenovka u crvenom ovitku, danski pølse. Međutim, na svijetu vjerojatno nema naroda koji toliko cijeni kobasice
kao Nijemci. U njihovu čast otvorili su im i muzej. Prvi njemački muzej kobasica otvoren je u Holzhausenu, blizu Erfurta, regionalnog glavnog grada Thueringena koji su otvorili članovi udruženja “Prijatelji kobasice Thueringena”. U muzeju se predstavljaju pečene kobasicu iz Thueringena, lokalni proizvod koji je dio njemačke kulture. Posjetitelji mogu vidjeti originalne dokumente o “Thuringer Bratwurstu” - tirinškoj pečenici, najpoznatijem specijalitetu iz bogatog tradicionalnog asortimana mesnih prerađevina u tom dijelu Njemačke, ali i mašine za mljevenje mesa i drugi pribor za proizvodnju kobasica. Stari službeni dokument o “Bratwurstu” iz Thueringena pronađen 2000.g. potaknuo je ideju o muzeju. Radi se o računu iz 1404. kojeg je Thomas Mauer pronašao u Arnstadtu, gradu nedaleko od Holzhausena. Koliko Nijemci vole kobasice svjedoči i informacija da su uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine lansirali kobasice u obliku kopački.

Otvaranje kokosovog oraha

Ovaj ukusni plod je prilično nezgodan za otvaranje. Najprije je potrebno pronaći tri mala udubljenja s gornje strane kokosa - izgledaju kao tri tamne mrlje. U njima se naprave dvije rupe pomoću šarafcigera ili nekog većeg i jačeg eksera. Potom se orah nakrene i iz njega se sipa sok. Kokosov orah se, nakon što ste iz njega sipali sok, stavi na jaču kuhinjsku dasku, može i prethodno da se stavi u čistu platnenu vreću, da se dijelovi ne bi razletjeli. Zatim se razbije uz pomoć kućne satare ili manje sjekire. Nakon razbijanja oraha, nije nikakav problem doći do bijelih djelova ploda, koji se mogu isjeckati i grickati ili se mogu samljeti u kokosovo brašno pa da se od njih prave poslastice.

Šta trudnice trebaju jesti, a što izbjegavati
Mnoge buduće mame vrlo brzo otkriju da je potreban silan trud da bi se osmislio hranjiv jelovnik sa svim potrebnim namirnicama. Osim toga, šta treba jesti? A šta treba izbjegavati pod svaku cijenu? Evo liste namirnica prema kojima možete krojiti svoje dnevne obroke. 

Prva grupa - meso i proteini
Iz ove grupe treba jesti - i to u tri porcije dnevno:

• crveno meso
• perad (ali svakako ukloniti kožu)
• jaja
• grahorice (kuhane)
• orašasto voće
• maslac od kikirikija

Maslac od kikirikija je dobar izbor glede proteina, ali nemojte pretjerivati s količinom. Isto vrijedi i za jaja.

Druga grupa - žitarice
Iz ove grupe treba jesti šest porcija dnevno:

• hljeb od integralnih žitarica
• žitarice bogate vlaknima
• zob
• krekeri od integralnih žitarica
• smeđa riža
  Jedna porcija označava jednu šoljicu kuhanih žitarica.

Treća grupa - povrće
Treba jesti tri do pet porcija povrća dnevno, i to odabrati sa sljedećeg popisa:

• zeleno lisnato povrće (špinat, salata (endivija i kristaka), kelj
• žarko žuto povrće (tikva, mrkva, bundeva)
• drugo povrće - paradajz, kelj, paprika, grašak, zelene/žute mahune, brokula

Četvrta grupa - voće
S ovog popisa odaberite dvije do četiri porcije dnevno:

• citrusno voće - naranče, mandarine, grejp
• jagode
• lubenice
• mango
• jabuke
• banane
• breskve

Peta grupa - mlijeko
Dnevno bi trudnice trebale konzumirati tri ili više porcije mlijeka:

• nemasni jogurt
• tvrdi sir
• mlijeko

Još neki savjeti o prehrani u trudnoći

• tokom vikenda napravite dvostruke ili trostruke porcije povrća i voća da tokom sedmice ne biste došli u iskušenje jesti nezdravu hranu. Primjerice, ostatak pečenog pileta može se tokom sedmice iskoristiti u sendvičima
• narežite povrće u plastične vrećice ili posude, stavite u frižider i koristite ga kao grickalice
• možete sami izraditi svoje muslije: spremite u frižider nasjeckanu smjesu oraha, lješnjaka i suhog voća. Zalijte miks mlijekom ili jogurtom
• držite se jednog pravila: nećete biti u iskušenju jesti lošu hranu ako je jednostavno - nemate u kući

Jeste li ikad pomislili da bi rješavanjem sudoku-a mogli trošiti kalorije? Prema riječima naučnika, rješavanjem zagonetke sat vremena moguće je sagorjeti više kalorija nego što ih ima u najpopularnijim keksima.

Slagalice, zagonetke, kvizovi... sve to vam u prosjeku "prži" oko 90 kalorija na sat, tvrde stručnjaci za mentalnu agilnost, dok prosječni keksi sadrže od 56 do 85 kalorija. Istraživač Tim Forrester sa stranice candymind.com kaže da naš mozak treba oko 0,1 kaloriju svake minute da bi uopće preživio. Stoga, kad radimo nešto mentalno izazovno poput kvizova i igara možemo sagorjeti i do 1,5 kalorija u minuti.

Milioni neurona proizvode, radi međusobne komunikacije, hemikalije poznate kao neurotransmiteri. U tom procesu izdvajaju oko tri četvrtine glukoze, dostupne kalorije i jednu petinu kisika iz krvi. Rješavanjem sudokua naprimjer znači da će vaš mozak tražiti više glukoze i više kalorija tvrdi Forrester.

Logika je jasna - mozak je kao bilo koji drugi organ i ako naporno radi, trebat će više kalorija.

Ipak, to ne znači da ćete smršati razmišljanjem. Mozak troši energiju, ali ne iz sala jer, za razliku od šećera, masnoća ne može biti razbijena u glukozu. Stoga, ako želite smršati, morate vježbati i hraniti se zdravo.

Svako dijete treba dovoljne količine kalorije, proteina, minerala i vitamina da bi moglo pravilno rasti. Piramida prehrane pokazuje koje količine žitarica, povrća, voća, mliječnih proizovoda, mesa i grahorica čovjek treba dnevno konzumirati.
Djeca stara između četiri i šest godina mogu jesti iste količine hrane koje se preporučaju odraslima, dok mlađa djeca, koja imaju manje trbuščiće i manje prehrambene potrebe, trebaju manje količine hrane. Ali osim konzumiranja prave količine, roditelji bi trebali misliti na to da izlaganje djece u ranoj fazi zdravoj hrani utječe na njegove kasnije prehrambene navike. Kako su djeca često opiru isprobavanju nove hrane i mogli bi svaki dan jesti isto, uloga roditelja je ih vodi prema zdravom i hranjivom prehrambenom životnom stilu.

Prije svega, važno je da djeca koja rastu konzumiraju cijeli raspon važnih nutrijenata, osobito proteina, željeza, kalcija i vitamina A. Iako su prema stručnjacima varijacije apetita normalne i mogu se povećati u vrijeme brzog rasta ili smanjiti u vrijeme sporog rasta, općenito pravilo je da trogodišnjak ne treba više od 1300 kalorija dnevno, desetogodišnjak treba oko 2000 kalorija, a adolescent može zatrebati i do 2800 kalorija, ovisno o visini, težini i razini dnevnih aktivnosti.

- Voće i povrće: Imajte uvijek u frižideru dovoljno svježeg voća i povrća koje vaša djeca mogu jesti u slučaju da naglo ogladne ili za međuobroke. Zapamtite da voćne sokove poslužujete samo jednom dnevno, jer ta pića sadrže mnogo “sakrivenih” kalorija. Brokola, mrkva i ostalo povrće jarkih boja obično privlači dječju pažnju i pomaže im da se najedu nečeg zdravog umjesto velike vrećice čipsa.

- Mliječni proizvodi: Hrana koja je bogata kalcijem bitna je za djecu i odrasle, jer gradi i održava kosti snažnima. Mlijeko sa malo masnoća i mliječni proizvodi bez masnoća trebali bi se posluživati dnevno, a djeca trebaju jesti sireve sa 6-20%  masnoća. Potreban kalcij može ući u djetetov organizam ako konzumira sok od naranče i jede jogurt. Slatkiši napravljeni od smrznutog jogurta i voća ili milkshake napravljen sa mlijekom uvijek su dobro došli, a pružaju i potreban sladak okus za kojim djeca obično žude.

- Žitarice: Zapravo prehrana vašeg djeteta bi trebala biti osnovana na žitaricama i škrobu. Proizvodi od cjelovitog brašna sadrže i željezo koje djeca trebaju, a integralni hljeb ili tjestenina im može pružiti neophodne žitarice da im tijela pravilno funkcioniraju.

- Tekućine: Zapamtite da djeci morate servirati dovoljno vode i miljeka. Izbjegavajte slatka gazirana pića ili sladoledne milkshake pune masnoća.

- Porcije: Uvijek servirajte dovoljne porcije i često vagajte djecu. Slatka hrana i ona koja sadrži sastojke pune masnoća generalno treba izbjegavati.
Ponudite im zdrave zalogaje, kao što je voće, povrće ili zdjela integralnih žitarica, a dopustite im da jedu krekere sa sirom i čokoladnim mlijekom sa malo masnoća.

Konačno, provjeravajte dobiva li vaše dijete normalno na težini kako raste i da li dovoljno često vježba. Vanjske aktivnosti i zdravi plan prehrane dovoljni su da osigurate djeci dovoljnu količinu energije koja im treba, te tako izgrade snažna tijela.

Kupovne grickalice i slatkiše zamijenite domaćim zdravim grickalicama od sušenog voća

U današnje vrijeme okruženi smo različitim grickalicama, u kojima uživamo, iako smo svjesni da to nije najbolje rješenje za naš organizam, odnosno, znamo da obiluju šećerom, soli i masnoćama, te da ne rade ništa dobro za naš organizam.

Svi volimo grickati nešto, pogotovo uz film ili na kafi s prijateljicama, a da naš organizam ne bismo opterećivali dodatnim nezdravim sastojcima, možemo sami napraviti ukusne domaće grickalice. Najbolje su one od sušenog voća, koje su zdrave, ali i vrlo jeftine. Sve što vam je potrebno je voće i pećnica gdje ćete voće osušiti.

Koje voće sušiti?
Prvo što morate učiniti je izabrati tip voća koji želite osušiti, a najbolje voće za sušenje su banane, jabuke, marelice, breskve, višnje, grožđe, šljive i kruške. Vrlo je važno da voće bude zrelo, ali ne prezrelo. Naime, ukoliko nećete koristiti voće koje ima dobar okus, niti krajnji proizvod neće biti dobar. Drugo, što je vrlo važno je znati koliko sušenog voća će vam ispasti od svježeg voća.
Ukoliko uzmete 12 kilograma svježeg voća, dobit ćete po prilici 2,5 kilograma suhog voća.  

Priprema i savjeti
Ako je ikako moguće izaberite voće iz organskog uzgoja. Voće dobro operite. Od voća koje smo spomenuli, morate oguliti bananu, breskve i kruške, dok jabuke možete oguliti ili ne morate. Odluka je na vama. Voće trebate pripremiti za sušenje, ovisno o njegovom tipu, pa evo nekoliko korisnih savjeta:

1. Svijetlo voće, kao što su jabuke, marelice, banane i breskve trebate namočiti u limunov sok, prije nego što ih osušite u pećnici. Limunska kiselina će spriječiti voće da potamni.
2. Voće narežite na komadiće ili kriške, naprimjer debljine pet-šest milimetara, nije toliko niti bitno, no važno je da budu svi komadi podjednake veličine i debljine, kako bi se mogli ujednačeno sušiti. 
3. Ukoliko želite voće kao što su višnje i grožđe osušiti u jednom komadu, morate im na jednom dijelu probušiti kožicu, kako bi para mogla izlaziti iz voća. Učinite to s malenim oštrim nožićem. 
4. Jabuke – uklonite peteljku, narežite na kriške ili ringove i uklonite koštice
   Marelice – prerežite na pola i uklonite košpicu
   Banane – ogulite i narežite na kolutiće
   Višnje – Uklonite peteljke i košpice, prerežite na pola ili ostavite neka budu cijele s košpicom
   Grožđe – Bobice skinite s peteljke, prerežite na pola ili ostavite cijele
   Breskve – Ogulite ih, peteljku i koštpcu uklonite, izrežite na četvrtine ili osmine
   Kruške – Ogulite, prerežite na pola, izvadite košpice i izrežite je na kriške ili ringove.

Loša krvna slika i anemija mogu biti posljedica manjka željeza u organizmu.

Manjak željeza znači da u organizmu nemate dovoljne količine željeza. Željezo je bitan sastojak hemoglobina – krvni pigment koji prenosi kisik u krvi. Osobe koje pate od manjka željeza se brzo umaraju jer im u organizmu nedostaje kisika. Bez dovoljno željeza, tjelesno gorivo se ne može pravilno sintetizirati.
Nedostatak željeza je najčešći uzrok malog broja crvenih krvnih stanica ili anemije. Žene su podložnije manjku željeza od muškaraca. Općenito ovo zahvaća oko 10% žena u premenopauzi, 6% žena u postmenopauzi i manje od 2% muškaraca.

Simptomi pomanjkanja željeza:
Ako je osoba općenito zdrava, simptomi se samo javljaju nakon što nivo hemoglobina padne ispod 10g/dl.
- inicijalni simptomi su umor, vrtoglavica i lupanje srca (tahikardija).
- nedostatak kisika čak i kod najmanjeg napora
- bljedilo
- nesvjestica
- kod težeg oblika nedostatka željeza: angina (bolest u prsima), glavobolja i bol u nogama (teškoće sa hodanjem).

U navedenim slučajevima manjka željeza, javljaju se simptomi na jeziku i u grlu, a uključuju:

- osjećaj peckanja na jeziku
- suho grlo i usta
- ranice na rubovima ustiju
- nokti postaju lomljivi
- neodoljiva želja za određenom hranom (često ne bogatom željezom)
- lomljive vlasi kose
- poteškoće sa gutanjem

Koji su uzroci manjka željeza?
Koštana srž treba željezo, zajedno sa vitaminima kako bi proizvodila hemoglobin i crvene krvne stanice. Naše tijelo dobiva vitamine i željezo iz hrane koju jedemo, te reciklira željezo iz starih crvenih krvnih stanica. Pomanjkanje željeza može dovesti do anemije – kad tijelu nedostaje dovoljno željeza za proizvodnju hemoglobina.

Uzroci manjka željeza mogu biti i :
- Trudnoća – manjak željeza može se javiti kod trudnica jer njihove rezerve željeza trebaju poslužiti njihovom povećanom obimu krvi, te trebaju biti izvor hemoglobina za rastući fetus.
- Gubitak krvi – žene sa obilnim menstruacijama spadaju u rizičnu grupu ljudi izloženih manjku željeza jer gube velike količine krvi za vrijeme menstruacije. Drugi uzroci mogu biti peptički ulkus, hernija, tumor na bubregu ili mjehuru, polip ili fibroidi na maternici. Gastrointestinalna krvarenja koja su rezultat redovne upotrebe aspirina ili nesteroidnih protuupalnih lijekova mogu biti uzrok manjka željeza.
- Nedostatak željeza u prehrani -  hrana bogata željezom uključuje meso, jaja, zeleno lisnato povrće poput špinata, klice i dr.
- Nemogućnost apsorpcije željeza – može se pojaviti zbog nekog crijevnog poremećaja poput Crohnove bolesti ili celijakije, koja utječe na sposobnost crijeva da apsorbiraju nutrijente iz hrane.
- Bolesti poput leukemije, hemeroida, rak želuca

Ko spada u rizičku grupu?
- Stariji ljudi – možda zbog hroničnih i unutrašnjih krvarenja obično uzrokovanih čirom, polipima ili tumorima
- Žene, posebno one sa jačim menstruacijama
- Trudnice – one moraju svakodnevno uzimati dodatke prehrani sa željezom kako bi opskrbile organizam sa dodatnim željezom, potrebnim za rast i razvoj fetusa

Kako se manjak željeza liječi?
Liječenje svakako ovisi o uzroku manjka željeza. Ako se manjak željeza ne liječi, simptomi će se postepeno pogoršavati. Osoba će se početi osjećati vrlo umorno i slabo, te će se s vremenom javiti angina ili bol u nogama. Uzrok manjka željeza treba rano identificirati, osobito kod starijih pacijenata koji su najpodložniji pojavi raka crijeva.
Neke dodatke prehrani možete dobiti u apoteci bez recepta. Željezo se najbolje apsorbira na prazan želudac, no mnogi to ne mogu podnijeti i trebaju ga uzeti sa hranom. Bitno je znati da mlijeko (posebno ono bogato kalcijem) i antacidi ometaju apsorpciju željeza i ne bi se trebali istovremeno uzimati. Vitamin C pomaže u povećanju apsorpcije željeza i bitan je za proizvodnju hemoglobina.
Dodatak željeza je također potreban za vrijeme trudnoće i dojenja, jer normalan unos željeza redovnom prehranom ne može zadovoljiti potrebe organizma. Osobama koje ne podnose uzimanje željeza oralnim putem, može se dati intravenozno ili intramuskularno.

Koja je hrana bogata željezom?
Iako se željezo može pronaći u raznoj hrani, njegova dostupnost organizmu značajno varira. Općenito tijelo ne apsorbira lako željezo -  ovisno o tome nalazi li se željezo u heme ili ne-heme obliku.
Heme željezo se može naći samo u mesu, ribi i peradi, i mnogo se lakše apsorbira od ne-heme željeza, koje se prvenstveno nalazi na voću, povrću, grahu, orasima i žitaricama (biljni izvori).

Kako možete povećati apsorpciju željeza iz ne-heme hrane:
Ako uz ne-heme jedete hranu bogatu C vitaminom, poput citrusa, naranči, maslina ili jagoda. Ako se ne-heme hrana kuha u željeznoj posudi. Među hranu bogatu željezom ubrajamo grožđice, lisnato zeleno povrće poput špinata, brokule, crvenog mesa (jetrica imaju najviše željeza), riba, perad, jaja (žumanjak), mahunarke (grašak i grah), slanutak, bademi, marelice, cikla, šipak, datulje, smokve i kruh od integralnih žitarica.

Neke mjere predostrožnosti kod pomanjkanja željeza:
Izbjegavajte kavu, čaj i druga pića sa kofeinom jer smanjuju apsorpciju željeza. Pretjeran unos hrane bogate vlaknima (fitati u takvoj hrani) ograničavaju apsorpciju željeza. Ograničite unos kalcija – dodatak prehrani sa kalcijem uzimajte u različito vrijeme od uzimanja dodatka željeza. Ne jedite hranu koja ima mnogo oksalne kiseline – supstance koja smanjuje tjelesnu sposobnost apsorpcije željeza. Među hranu koja smanjuje sposobnost apsorpcije željeza spadaju  mineralna voda, paradajz, mliječni proizvodi, kafa i crni čaj.

Naša koža sačinjena je od milijarda stanica i za njihovo održavanje nužna je mikrohrana koja ima presudnu ulogu u starenju kože.
Ako hranom ne unosimo dovoljno minerala, vitamina i oligoelemenata možemo posegnuti za čarobnim tableticama i kapsulama koje potiču stvaranje kolagena i tako pomladiti kožu.
Cijeli niz tih dijetetskih pripravaka i prehrambenih dodataka u borbi protiv starenja kože objedinjen je pod nazivom nutrikozmetika.

Tablete – prijatelji kože
Farmaceuti su se udružili s nutricionistima i doveli do najnovijih dermatoloških spoznaja. Rezultat su tablete i kapsule koje su ubrzo postale najbolji prijatelj žena diljem svijeta.
Tablete protiv starenja kože? Zvuči zanimljivo, ali ono što nas muči je djeluju li?
Vanjska njega uravnotežuje procese na gornjim slojevima kože, dok nutrikozmetički proizvodi svojim osnovnim sastojcima prihranjuju dublje slojeve kože. Ondje je zapravo stožer procesa starenja, kojemu sada možemo podastrijeti zadovoljavajući plijen – prve prave tablete ljepote.

Pripravci za lice, kosu, nokte i tijelo
One najtraženije, u koje gledamo i nestrpljivi smo u iščekivanju rezultata, trebale bi nam omogućiti bolji tonus kože, manje bora i zdravu i ljepšu kožu. To je njihov borbeni zadatak.
Vrlo su popularni i oni pripravci koji bi nas trebali riješiti suvišnih kilograma i ostvariti naš san: jedem što i koliko hoću, progutam magičnu pilulu, i gle čuda, kilogrami nestaju. Bolje ne može!
No, svi rituali za njegu padaju u vodu ako koža nije dovoljno vlažna. Voda je ključna u otkrivanju tajna njegovane kože.
To je sve što tražimo od nutrikozmetike: Zasad nutrikozmetika predstavlja novi pristup ljepoti. Pođite joj u susret i osluškujte nova saznanja o njezinoj moći.