Nekada se posebno suđe čuvalo za posebne prilike... Danas, kada na dohvat ruke imamo mnoštvo savršenog posuđa i različitih ukrasa za sto, ništa nas ne sprječava da naša trpeza svakodnevno izgleda kao blagdanska. Evo nekoliko savjeta kako uspješno dekorisati sto i zadiviti sve one koji se nađu u vašem domu za vrijeme objeda.

Elegantne dekoracije su divne, ali će izgubiti na ljepoti ako okruženje i sto nisu čisti. Kuhinja i trpezarija, kao i ostatak kuće, moraju biti izuzetno čisti i bez ikakvih mrlja. Čistoća je, dakle, prioritet.

Lijepo postavljen sto održava/ukazuje na nivo događaja, stvarajući savršenu mješavinu kolekcija porculana, staklenih predmeta i pribora za jelo. Svaki događaj možete obilježiti ili ukrasiti drugačijim postavljanjem stola. Samo imajte na umu da mora postojati poveznica svih elemenata na stolu: ukoliko kombinujete tanjire i pribor za jelo iz različitih razdoblja ili stilova, pobrinite se da dijele sličnu, ako ne istu proporciju i prateće linije.

Kupite lijep stolnjak
Nevjerovatno je šta lijep stolnjak može napraviti vašoj jednoličnoj, smeđoj kuhinji, odnosno stolu. Možete kupiti novi ili još bolje, zadužite nekoga u porodici ko zna šiti da napravi elegantan i neobičan stolnjak. Ako baš želite biti kreativni, možete napraviti posebne podmetače za svakog gosta, naročito ukoliko se radi o porodičnim ručkovima.

Koristite platnene, a ne papirne ubruse
Zašto ne biste koristili platnene ubruse umjesto papirnih? Ovo će dati formalan izgled jelu i sve što poslije trebate uraditi je oprati ih u mašini. Možete ih odložiti u ormarić do sljedeće svečane prilike. Učinite ih vašim posebnim ubrusima. Neka budu iste ili potpuno suprotne boje od stolnjaka, kako biste postigli lijep kontrast.

Čaše
Na svakom mjestu bi trebale biti postavljene čaše za sve vrsta pića koja ćete posluživati tokom jela (osim čaša za desertno vino, koje se postavljaju pri serviranju deserta). Čaša za vodu se stavlja na desnu stranu od tanjira, odmah iznad noža. Čaše za vino se postavljaju desno od čaše za vodu po redu korištenja.

Porcelan
Jedini dijelovi porcelana koji bi trebali biti deo postavljenog stola su tanjir za hljeb i tanjir za serviranje, ukoliko želite. Tanjir za serviranje je isključivo dekorativne namjene većeg promjera, a pridodaje teksturi, boji ili uzorku stola. Takvi tanjiri mogu biti od porcelana, kositra ili medi/lima, pa čak i od slame ili papira. Hrana se nikada ne servira direktno na njima, već se tanjiri s obrocima serviraju na njih (npr. supa ili salata kao predelo u zdjelici i sl.). Taj se tanjir odnosi zajedno sa zdjelicom ili tanjirom.

Pribor za jelo
Pravilno postavljanje pribora za jelo se prati jednostavnim pravilom, bez obzira da li se radi o formalnom ili opuštenom događaju: Postavite pribor za jelo na sto prema redu korištenja, spolja prema unutra. Viljuška za prvo jelo se nalazi na kraju lijeve strane; na kraju desne strane tanjira je nož za prvo jelo. Bilo koje kašike koje ćemo koristiti prije deserta (npr. kašika za supu) se postavljaju desno od noževa. Pribor za desert se uvijek stavlja horizontalno iznad tanjira ili se može donijeti kasnije zajedno s posluženim desertom.

Završni izgled stola za desert
Pri uređivanju stola za desert, sve čaše za vino (osim desertnih čaša), tanjiri za hljeb i posude za so i biber se moraju maknuti sa stola. Desertni pribor za jelo se može servirati ili iznad tanjira za jelo, odnosno ukrasnog podloška pri prvobitnom postavljanju stola ili se može donijeti kasnije pred posluživanje deserta zajedno s šoljicama za kafu i tanjirićima. Čaše za vodu ostaju na stolu tokom cijelog obroka.

Nemojte pretrpavati sto svim jelima koja bi trebala biti služena. Donosite ih po redoslijedu. Naprimjer, kada se bude trebalo služiti glavno jelo, tek tada ga donesite zajedno sa pratećim prilozima. Svi trebaju dovoljno prostora za sjedenje i jelo. Ukoliko trebate više prostora za prateća jela, naprimjer, stavite ih na manji sto koji bi trebao biti iste veličine kao i trpezarijski. Na ovaj način svi mogu vidjeti šta je na stolu i jesti bez guranja.

JAJA – da se kod pečenja „na oko“ ne bi razlila, na tavu prije pečenja prospite malo soli.

CRVENI LUK – da biste sačuvali prerezanu polovicu, premažite prerezanu stranu maslacem.

MASLAC ILI MARGARIN – naribajte na ribež, pa nećete morati čekati da omekšaju za pripremu kolača.

HRENOVKE – neće popucati ako ih prije kuhanja stavite u mlijeko.

OKRUGLICE (knedle) - se neće lijepiti ako ih pripremimo sat vremena prije kuhanja.

GRAH – tokom kuhanja mu dodajite samo vruću ili ključalu vodu jer će vam inače ostati dugo tvrd, a naravno da je već poznato da je grah potrebno dan prije kuhanja natopiti u hladnoj vodi da bi se skratilo vrijeme kuhanja, a ko se boji probavnih smetnji, morati će prvu vodu u kojoj se grah kuhao baciti, te ga nastaviti pripremati u novoj vodi.

RIŽA – će prilikom kuhanja ostati bijela ako joj dodate malo limunovog soka ili octa.

RIBA – riječnu ribu natrljajte kukuruznim brašnom da biste je lakše očistili od sluzi i ljuske.

ŠAMPINJONI – ako ih pripremate za salatu, jedan sat prije posluživanja začinite ih uljem, nasjeckanim peršunom, bosiljkom i malim češnjem bijelog luka, posolite , pobiberite i dobro izmiješajte.

PURETINA – da bi meso bilo ukusnije, pola sata prije pripremanja polijte ga uljem i sokom od limuna, te pospite ružmarinom i biberom, a možete dodati i neke druge začine na koje ste navikli.

SUPA – glavicu crvenog luka prerežite po pola, ako želite smeđkastu boju juhe ostavite što je moguće više crvene ljuske, položite prerezanu stranu na vruće kolo od peći, te ostavite da se tako peče desetak sekundi. Odvojite ih nožem od plotne, probodite ih čačkalicama da se ne bi raspale tokom kuhanja i dodajte u supu sa ostalim sastojcima. To će supi dati posebni „domaći“ miris i okus.
- U supu od kostiju dobro je dodati i lovorov list.
- Da iz kosti ne bi tokom kuhanja ispala moždina, otvore na kosti prije kuhanja namažite sa malo soli.

Bjelance - Da bi se od bjelanceta napravio dovoljno čvrst snijeg, dodaje se malo gustina i nekoliko kapi limuna.
Aluminijska folija - Tupe kuhinjske ili vrtne makaze naoštrit će aluminijska folija. Deset slojeva malih komada folije naslažite jedan na drugi i prođite makazama nekoliko puta.
Ćevapi - Da masnoća ne bi prskala pri pečenju, pospite je s malo soli.
Čokolada - Ukoliko otapate čokoladu, stavite je u suhu posudu jer se u suprotnom može zgusnuti i postati žilava..
Deglaziranje - Dodavanjem vina u posudu u kojoj se peklo meso ili riba dobija se podloga za umak.
Đumbir - Oguljen koren đumbira u frižideru će duže trajati potopljen u vino.
Džem - Jak miris mesa, posebno divljači u umacima, ublažava džem od brusnica i ribizla ili kompot uz dodavanje kiselog vrhnja.
Glazura - Glazura će biti sjajna ako se kolač premaže prokuhanim pekmezom od kajsija.
Frižider - Protiv neprijatnih mirisa stavite posudu sa sodom bikarbonom.
Inćuni - Za "finger food" marinirane filete omotajte oko maslina, probodite čačkalicom, ukrasite koprom i prelijte limunom.
Feferoni - Ulje od feferona je odličan začin za salate. Odrežite peteljke i složite u staklenu teglu, zalijte maslinovim uljem i dodajte začine.
Kokice - Ako držite kukuruz u zamrzivaču, više će se raspucati i biće odličnog ukusa.
Ljuske - Voda s ljuskama jaja i korom banane odlično je đubrivo za sobne biljke. Kad voda potamni, zalijte saksije.
Mikser - Ako izmiksate malo soli u mikseru nekoliko puta mjesečno, noževi će duže ostati oštri.

Dijeta ne mora biti strašna i ne mora nužno značiti veliko odricanje. Problem mnogih dijeta je što su previše rigorozne i ljudi nakon određenog vremena nadomjeste izgubljene kilograme. Kako se to ne bi dogodilo i vama, uvedite blage promjene i trajno održite vitku liniju. To je itekako moguće uz pametnu prehranu i redovitu tjelovježbu.

Doručak
Najvažniji obrok u danu je doručak. To su potvrdila mnoga istraživanja, a dobra je stvar što doručak smije biti obilan i kaloričan jer to je energija koju ćete potrošiti do kraja dana. Možete slobodno jesti jaja, slaninu, kobasicu, žitarice, voće, jogurte i sve ostalo što ulazi u obilan doručak. Kvalitetan doručak dobra je i potrebna podloga za ostatak dana. Uzmite sebi vremena koliko vam treba i doručkujte u miru jer to je vrlo važno.

Međuobroci
Tijelo čovjeka koji radi i obavlja niz potreba ne može izdržati sa samo tri obroka dnevno. Prema savjetima stručnjaka, međuobroci su dobra i potrebna stvari, ali pripazite na izbor. Umjesto čokoladica i slanih grickalica, birajte voće, povrće, orašaste plodove i jogurte. Riječ je o ukusnim namirnicama koje ne debljaju previše, a i vrlo su zdrave. Na taj način zasitit ćete se do glavnih obroka.

Ručak
Nakon obilnog doručka, priredite sebi nešto manje obilan ručak. Stručnjaci kažu da možete jesti zapravo sve, ali u umjerenim količinama. Dakle, nema potrebe da izbacujete omiljeno meso ili neku drugu namirnicu. Uživajte u onome što volite, ali činite to umjereno. Ako jedete, primjerice, meso i krumpir, ne biste trebali uz to jesti kruh. Tajna je u tomu da prestanete jeste kada osjetite da ste siti. Ljudi često griješe jer jedu dok imaju hrane u tanjiru, ali svaki zalogaj koji unesete nakon osjećaja sitosti je zalog koji deblja. Sitost ne znači prejedenost, nego onaj osjećaj kada više niste gladni.

Večera
Katkad si možete priuštiti raskošnu večeru, ali ona bi u pravilu trebala biti skromna. Nastojte ne večerati iza 19 sati. Birajte što više voća i povrća te ostalu laganu hranu. Budući da će tijelo tokom noći odmarati, nemojte ga opteretiti masnom i teškom hranom. Naravno, nije dobro ni količinski puno jesti prije spavanja. Ako ste se tokom dana pridržavali svega dosad navedenog, onda neće biti problem da vaša večera bude lagana i zdrava.

Voda
Voda je iznimno važna. To je alfa i omega svega. Ljudi se često nesvjesno dovode do dehidracije koju onda zamijene za glad pa jedu. Svaki dan pijte što veće količine vode. Voda čisti organizam, zdrava je i pridonosi održavanju zdrave tjelesne mase. O vodi je zapravo sve rečeno, pa nemojte zaboravljati tu dragocjenu tekućinu.

Dijetalna prehrana i primjerena tjelesna aktivnost smatraju se ključnim čimbenicima u liječenju šećerne bolesti, a da dijetalno ne znači kako se treba odreći svih slastica koje poznajemo potvrđuje i naša lista recepata koju smo kreirali s puno zdravih namirnica. Tu se neće naći slatkiši koji obiluju šećerom, palete sirupa u koje su
skriveni šećeri, a niti smrznute slastice koje nepovoljno djeluju na razinu šećera u krvi. Cilj naših odabranih recepata je smanjenje glikemijskog indeksa koji označava sposobnost hrane da povisi razinu šećera u krvi, a s druge strane promocija svih pozitivnih učinaka koje osiguravaju zdrave namirnice.

Bez šećera, molim
Temelj uspjeha pravilne i zdrave prehrane kod dijabetesa nalazi se u nastojanju da se nastavi uživati u hrani, svakako uz određen izbor među dosad omiljenim jelima, odnosno uz istraživanje i pronalazak novih ukusnih obroka koji se mogu jesti. Takav pozitivni pristup svakako je učinkovitiji od onog koji se sastoji samo od zabrana i izbjegavanja. Dijabetičarima se zapravo savjetuje zdrava prehrana koja bi isto tako bila optimalna svima koji žele unaprijediti svoje zdravlje. Ovdje nalazimo preporuke da se svakodnevno konzumira što više žitarica, svježeg voća i povrća, a što manje masnoća, soli i šećera. Potrebno je koristiti zamjenska sladila za rafinirani šećer pomoću kojih će slastice biti jednako primamljive i ukusne, jer su to jedini artikli koji su dozvoljeni za korekciju slatkog okusa. Njihova upotreba je označena na pakiranju, a mogu se dodavati napicima (kafa, čaj, frape, svježi sok) i slasticama (kolači, komopti, džemovi i kreme). Iako umjetna sladila imaju kaloričnu vrijednost manju od šećera i nju treba uračunati u ukupnu dnevnu količinu ugljikohidrata. Fruktoza (voćni šećer) ima jednaku hranjivu vrijednost kao obični šećer, samo je nešto slađa, pa je treba dodavati u manjim količinama. Osnovna prednost zamjenskih sladila nad običnim šećerom je ta da se radi o slatkim dodacima bez mnogo kalorija, dodaju se u malim količinama i sadrže simboličnu energetsku vrijednost. Dok je šećer namirnica, sladila su aditivi za popravljanje okusa, ali bitno je naglasiti kako je dnevni unos tvari za zaslađivanje ipak ograničen. Zaslađivači mogu biti u obliku praha, tableta i tekućine, a većina ih je otporna na visoke temperature, pa se očuvaju tokom kuhanja ili pečenja.

Sladak život
Industrija organske hrane često koristi sladove žitarica, kao što su kukuruzni slad, ječmeni slad, rižin slad i pšenični slad za kuhanje, za pripremu kolača i slatkiša. Oni se također prodaju kao zaslađivači i koriste se kao zamjena za rafinirani šećer, ali se dobivaju na potpuno prirodan način. Budući kako je slatko prirodna potreba ni osobe koje boluju od dijabetesa ne bi trebale biti lišene uživanja u desertima, njih jednostavno treba znati pripremiti s priprodnim sastojcima koji su zdraviji i ne stvaraju ovisnost, a šećer treba zamijeniti poželjnijim alternativama. Kod pripreme slastica za dijabetičare dozvoljeno je koristiti sve dijetetske proizvode bez šećera poput čokolada, keksa, krekera, žitnih pahuljica, prašaka za kreme, pekmeza i drugih namaza. Svi proizvodi provjerenih prozvođača na svom pakiranju imaju označenu preporučenu dnevnu dozu i energetsku vrijednost:
• Voćni šećer (fruktoza) koji ima iste energetske vrijednosti kao i obični slađi je od njega 40%, pa ga je potrebno dodavati u 40% manjim količinama. Na pakiranju od 500 g energetska vrijednost na 100 g iznosi 1685 kJ/ 400 kcal, a preporučena dnevna doza je 50 g.
• Mliječna čokolada bez šećera zaslađena je fruktozom, a u pakiranju od 100 g energetska vrijednost na istu količinu iznosi 2338 kJ/ 561 kcal.
• Dijetni pekmez od jagoda je također zaslađen fruktozom, a u pakiranju od 330 g energetska vrijednost na 100 g iznosi 710 kJ/ 170 kcal.
• Čokoladni keksi bez šećera u pakiranju od 125 g imaju
energetsku vrijednost na 100 g 2100 kJ/ 500 kcal.

NAPOMENA: Cimet ima moć regulacije šećera u krvi nakon obroka. Jabuke, žitarice i sjemenke, zahvaljujući vlaknima, pomažu da se regulira nivo šećera u krvi, tako što čiste kolesterol i smanjuju trigliceride. Vitamin B6, kog sadrže banane regulira također nivo šećera. Dokazano je da azijska bundeva (velika, okrugla, tamnozelene prošarane kore) može usporiti tijek šećerne bolesti tipa 1. Jagoda, narandža i kruška imaju nizak glikemički indeks, stoga predstavljaju poželjne namirnice.

Zelene laži i obmane!

Nutricionisti, mediji, lokalni vračari i ostale sveznalice nikako da se odluče koja su pravila po povrću. Da li je bolje kuhano, sirovo, smrznuto ili kako. Evo sedam mitova o povrću koje vrijedi razbiti.

1. mit - Svježe povrće je zdravije od smrznutog
Istraživanja pokazuju kako ponekad smrznuto povrće može biti hranjivije od svježeg, ovisno koliko dugo je stajalo u škrinjama vaše trgovine. To je zbog toga što povrće gubi nutrijente u trenutku kad je ubrano. Ako je povrće smrznuto u trenutku kad je ubrano, led pomaže da se svi hranjivi sastojci bolje očuvaju.

2. mit - Skuhano povrće nije hranjivo koliko svježe
Kuhanje uništava pojedine sastojke u povrću, ali neki novi se proizvode. Iskuhavanjem nestaje vitamin C i Folna kiselina, pa zato baš i ne kuhamo naranče jer nisu ukusne niti korisne. Ali kuhanjem se oslobađa vitamin A i vlakna omekšavaju pa je hrana lakše probavljiva. Primjerice, tijelo puno lakše apsorbira prirodni antioksidans lycopene, koji služi u borbi protiv raka, iz skuhanih nego iz svježeg paradajza.

3. mit - Salata nije hranjiva
Iako je manje hranjiva od ostalih, salata ipak sadrži proteine, vlakna, minerale i vitamine. U svakom slučaju je zdrava, pa navalite!

4. mit - Domaća povrće je jeftinije
Iako u jeku berbe ili žetve povrće zna biti jeftinije na tržnici, kad nije sezona, većinom je skuplje nego u trgovinama. Mali poljoprivrednici nisu toliko subvencionirani pa moraju staviti veću cijenu  za npr. svoj krompir, kako bi preživjeli. Ako baš želite domaći proizvod, ali po manjoj cijeni, svratite na pijacu pri kraju dana jer prodavači tada daju povrće ispod cijene.

5. mit - Krompir deblja
Krompir je bez masnoća i niskokaloričan. Sadrži velike količine vlakana koji vas čine sretnim. Deblja ovisno o proizvodima s kojima se kombinira te načinu na koji se priprema. Ako ga uvalite u 3 dcl ulja, on će pokupiti masnoću i naravno da ćete se debljati.

6. mit - Zapakovana salata je čista
Iako se čini uredno složena, zapakovna i čista, salata koju kupujete u trgovini zna biti onečišćena bakterijama koje su posljedica loše higijena mjesta gdje je pakiovna. Ko zna na koji način je pripremana, pa zato ju dobro operite.

7. mit - Na pijaci je sve organsko
To što je povrće na štandu tržnice i prodaje ga simpatična teta ne znači da je organsko. Dosta povrća je špricano pesticidima jer na taj način poljoprivrednici štite svoje usjeve.

Što ljuće to bolje!

Novo istraživanje objavljeno u 'Journal of Proteome Research' pokazalo je da čili papričice sadrže sastojak koji potiče gubitak kilograma i pomaže u borbi protiv masnoća.

Naučnici tvrde da je za to odgovoran kapsaicin, tvar koja se nalazi u čili papričicama. Kapsaicin, naime, potiče određene korisne proteinske promjene u tijelu i tako može pomoći u mršavljenju i gubitku masnoća.

Kako bi saznali kako kapsaicin djeluje, naučnici su laboratorijske štakore hranili vrlo masnom hranom sa ili bez kapsaicina. Štakori kojima je davan kapsaicin izgubili su osam posto svoje tjelesne težine i pokazali su promjene u razini barem 20 ključnih proteina koji se nalaze u masti. Takvi promijenjeni proteini djelovali su tako da su smanjivali masnoću.

Naučnici kažu da ova saznanja daju vrijedne nove informacije o pozitivnom djelovanju kapsaicina na gubitak težine i razine masnoće.

Kako i kada je tačno nastao puding, teško je sa sigurnošću utvrditi. Poznato je samo da je u pitanju Srednji vijek ali se ne zna tačan datum i izumitelj. Francuzi su, naime, slično nazivali sve kuhano, dok su Englezi ime “pudding” davali samo slasticama kuhanim u kalupu na pari. Nekadašnji nabujci i kohovi od riže, prezle, sira i drugih sastojaka, koji bi nastajali zahvaljujući jajima bili su vrlo omiljeni, posebice u građanskim kućama. Puding u današnjem smislu, napravljen industrijskom proizvodnjom u obliku praškastih mješavina, nastao je tek poslije Drugog svjetskog rata. Dr. August Oetker je nekoliko godina nakon izuma praška za pecivo (1891. godine) izumio i Origina puding koji se do tada spravljao onako kako je koja domaćica znala. No, nakon ovog izuma puding je postao gotovo omiljena slastica na svijetu, koja jednostavno ne izlazi iz mode. Tome svakako pridonosi i bogata ponuda gotovih pudinga raznovrsnih aroma.

Zanimljivost: U Americi je krajem 19. vijeka puding promoviran kao zdrava hrana za djecu i nemoćne, pa čak i puding od čokolade s tada modernom i posebno zdravom tapiokom.

Priprema
Kuhanje pudinga traje svega par minuta, a ovisno o daljnjoj primjeni kuhanog pudinga ovisi vrijeme, način hlađenja, dodaci i ukrašavanje. U puding se može umiješati slatko vrhnje, nasjeckani orasi, lješnici ili bademi, te svježe voće ili voće iz kompota. Ova slastica se još poslužuje sa piškotama ili puslicama od bjelanaca. Također, stavljanjem komadića biskvita na puding u dekorativnim čašama ili zdjelicama, dobit ćete vrlo ukusan i nesvakidašnji desert. Danas je ovu omiljenu poslasticu moguće kupiti i već pripremljenu za jelo, u finim čašicama.

Zanimljivost: Hasty puding je prestižno filmsko priznanje koje dodjeljuje dramska grupa Hasty Pudding Theatricals sa univerziteta Harvard pojedincima koji su svojim radom ostvarili trajan doprinos svijetu zabave. Na prilično neobičnoj svečanoj paradi, kao nagrada uručuje se zdjela s pudingom!

Slatkiše vole i djeca i odrasli, oni su prijatni, privlačni, donose ugodu i dobro raspoloženje. Proslava rođendana i razne svečane prilike se ne mogu ni zamisliti bez torte i kolača. Slatkiši svakako imaju svoje mjesto na jelovniku djeteta, ali pri tome treba obratiti pažnju na kvalitet i umjerenost.

Vrste šećera
Najsnažniji izvor energije za naš organizam su ugljikohidrati (šećeri). Prema građi se dijele na jednostavne i složene šećere, a u svakoj od ovih grupa postoji niz podjela. Ono što je interesantno za našu temu je podjela na slatke, tj. jednostavne i neslatke, tj. složene ugljikohidrate. S obzirom na to da se šećeri brzo razgrađuju (razlaganje počinje već u usnoj šupljini) isto tako brzo daju organizmu energiju. Djeca vrlo rado posežu za slatkim, pogotovo nakon fizičke aktivnosti. Slatkiši se nađu između igre, učenja, između obroka, slatke grickalice su gotovo obavezne uz gledanje televizije, u kinu, prilikom putovanja ili su ponekad izlaz iz lošeg raspoloženja. Ponekad i roditelji misleći da dijete nije dovoljno pojelo „dopunjavaju“ obrok nečim slatkim. Ponekad slatkiši služe kao sredstvo za nagrađivanje djeteta. Grickanje slatkiša u raznim prilikama i pretjerano konzumiranje, naravno može postati loša navika i voditi do pretjeranog debljanja djeteta, što se u starijoj dobi može odraziti povećanjem krvnog pritiska, masnoćom u krvi i ubrzanom starenju krvnih sudova (arteroskleroza).
Savjet za roditelje: Kontrolirajte šta vaše dijete jede u slobodno vrijeme i koliki je unos slatkiša, kontrolirajte količine.

Slatki napici
Slatki napici uključuju sve voćne sokove, slatka pića i sirupe iz domaće ili industrijske proizvodnje. Ova pića sadrže šećere koji se nalaze u voću, ali kod izrade sokova ili sirupa dolazi do koncentracije šećera. Da bi dječija ishrana bila balansirana i zdrava, u velikom broju slučajeva voćni sok i druga slatka pića nisu neophodna. S druge strane, pretjerani unos slatkih pića kod djece dovodi do oštećenja zubića, proliva i smanjenog apetita. Gusto savjet: Ukoliko želite da u ishranu djeteta uvedete slatko piće, ograničite na jednu čašu dnevno. Mlijeko iz dojenja, mliječne formule i kravlje mlijeko sadržavaju mliječni šećer – laktozu i ne posmatraju se kao slatko piće. Mlijeko je u dječijoj ishrani veoma važno, o čemu smo već pisali u prethodnim brojevima. Za malu djecu je također važno da nauče da je voda najzdravije piće. Pretjerana konzumacija mlijeka kod djeteta starijeg od 1-2 godine može smanjiti apetit za druge vrste hrane. Također se ne preporučuju zaslađeni mliječni napici. Svježe voće sadrži prirodne sokove koji su odličan izvor vitamina i minerala. Pola narandže ili pola čaše svježe iscijeđenog soka zadovoljavaju dnevnu potrebu djeteta za vitaminom C. Zbog toga, učite vaše dijete da jede svježe voće, što će mu omogućiti susret sa različitim okusima, bojama i teksturama, te snabdijevati njegov organizam vlaknima važnim za probavu. Prevelik unos slatkih pića dovodi do kvarenja dječijih zubića. Problem počinje sa sisanjem bočice soka kod uspavljivanja ili u toku dana. Šećer se zadržava na zubićima i desnima, te uzrokuje oštećenja zubića, čak i prije nego uopće izbiju. Radi toga, učite dijete da pije iz šoljice. Slatka pića ne sadrže bjelančevine, masnoće, željezo ili kalcij koji su potrebni za rast djeteta, ali snabdijevaju dijete energijom smanjujući njegovu potrebu za drugim vrstama hrane. Smanjenje unosa drugih nutritijenata može oštetiti dječije zdravlje. Zbog toga kontrolirani ograničeni unos slatkih pića može pomoći da dijete jede više i bolje. Mala djeca također mogu imati i problem sa varenjem šećera iz slatkih pića, što može uzrokovati poremećaj funkcije crijeva i prolive. U toj situaciji, uklanjanje slatkih pića iz dječije ishrane dovodi do regulacije varenja.
Savjet za roditelje: Nemojte dozvoliti da vaše dijete stekne nezdravu naviku pijenja soka ili sirupa kada je žedno ili gladno.
- Naučite dijete da jede svježe voće umjesto da pije sokove
- Unos slatkih pića ograničiti na jednu čašu dnevno

Šta je to tako slatko u čokoladi?
Čokolada je biljnog porijekla, što znači da ima određen pozitivan učinak na zdravlje poput zelenog povrća. To proizlazi iz sadržaja flavonoida koji se ponašaju antioksidativno. Antioksidansi štite organizam od starenja, koje uzrokuju slobodni radikali i također imaju uticaja na jačanje imunološkog sistema. Brojna istraživanja su potvrdila da je čokolada u ograničenim količinama čak poželjna namirnica. Studije su pokazale da mala crna čokoladica dnevno utiče na snižavanje pritiska. Također je potvrđeno da ne povećava nivo lošeg kolesterola /LDL/ ili da ga čak može sniziti. Ovi efekti se pojačavaju sa tamnom čokoladom koja ima veću koncentraciju kakaa. Mliječne čokolade u kojima veći dio masnoće dolazi iz mliječnih masti, nemaju nabrojane efekte. Zrna kakaa iz kojih se dobija čokolada sadrže dosta ugljikohidrata koji su manjim dijelom jednostavni šećeri. Međutim, u toku proizvodnje raznih slatkiša od čokolade, šećer se dodaje radi privlačnijeg okusa. U zrnevlju kakaovaca također se nalazi materija teobromin koja ima umjereno stimulativno dejstvo. Sadržaj kofeina u čokoladi je vrlo mali, mnogo manji nego u kafi ili čaju, a mala koncentracija feniletilamina ima blago antidepresivno i stimulativno dejstvo na organizam, poput adrenalina. Kakao i čokolada mogu povećati nivo neuromedijatora – serotonina u mozgu, što također izaziva ugodu. Zrna kakaovaca sadrže minerale: magnezij, kalcij, cink, željezo i mangan te male količine vitamina A i B grupe. Sve prethodno nabrojano saržano u ukusnoj, slatkoj čokoladi koja miluje nepce čini je privlačnom i za djecu i za odrasle. Problem nastupa onda kada se ona u ishrani nađe u pretjeranim količinama i kada reducira unos drugih vrsta hrane.

VAŽNO! Pretjerani unos bilo koje vrste hrane (ma koliko ona bila zdrava) može uzrokovati zdravstvene probleme.
Zanimljivost: Čokolada je optužena i za izazivanje oštećenja zuba kao i za pogoršanja akni na koži, međutim, novija istraživanja su opovrgla ta uvjerenja.

Preporuke za djecu
Prije svega, važna je umjerenost u unosu svih vrsta namirnica, pa i onih slatkih. Djeca ne bi trebala dnevne potrebe za energijom osiguravati iz slatkih ugljikohidrata, jer između ostalog time se troše zalihe vitamina B grupe, upravo metabolizmom slatkih komponenti. Manjak vitamina B grupe dovodi do pospanosti i slabije koncentracije. Zbog toga, kada je slatko u pitanju, prednost treba dati suhom voću, džemovima i marmeladama. Preradom zrelog i zdravog voća dobijaju se kvalitetni džemovi, pekmezi sa komadićima voća i sa visokim sadržajem dijetalnih vlakana. Marmelade su dobar izvor pojedinih vitamina, minerala i fitohemikalija, kao i med koji sadrži niz korisnih komponenti. Ove namirnice sa visokim sadržajem prirodnih, voćnih šećera su poželjne u dječjoj ishrani. U dječjoj ishrani slatkiši su naravno nezaobilazni, ali to trebaju biti umjerene količine koje neće ugroziti prehrambene navike.

Mirisno, ukrasno, ali i korisno mediteransko začinsko bilje može se uzgajati na prozoru ili balkonu.