Ljudsko tijelo posjeduje odbrambeni mehanizam i načine
kojima se brani od uzročnika različitih bolesti i stanja koji ga mogu usporiti, oslabiti i ošetiti, što nazivamo imunitetom. Bilo da se radi o prirođenom, koji označava opću, potpunu ili djelomičnu otpornost organizma, ili aktivnom naknadno stečenom koji osigurava specifičnu zaštitu protiv određenih oboljenja, istina je kako smo zdravi onoliko koliko je zdrav naš imunitet. Uravnotežena prehrana bogata voćem i povrćem, cjelovitim žitaricama, kvalitetnim bjelančevinama i obiljem tekućine, recept je za jačanje imunološkog sustava čije je stanje osnovni pokazatelj zdravlja organizma kao cjeline.

Načela odgovarajuće prehrane
Na snagu imuniteta djeluje više faktora, od genetskog naslijeđa, fizičkog i psihičkog stanja organizma do namirnica koje svakodnevno konzumiramo, jer iako se radi o složenom sustavu odbrane protiv različitih oboljenja, način prehrane ključan je za njegovo jačanje. Ovdje probavni sustav predstavlja najvažniju granicu sa vanjskim svijetom, jer se čak 60 posto ćelija imunološkog sustava nalazi u njemu, a kako je hrana u interakciji sa probavnim sustavom, ona time jasno utječe i na funkciju imuniteta. Prehrana koja podupire zdrav imunološki sustav mora osigurati visokokvalitetne kompletne bjelančevine, poput onih koje se nalaze u ribi i plodovima mora, bijelom mesu i mliječnim proizvodima, a većim dijelom bi se trebala temeljiti na sirovim namirnicama, jer nekuhana hrana jača imunitet i manje opterećuje probavni sustav. Preporučuje se svježe voće, orašasti plodovi, voćni sokovi i voda, proizvodi sa probiotički poželjnim bakterijama poput jogurta, te čitav niz fermentiranih mliječnih proizvoda. Povrće i žitarice jednako tako dobar su izvor imunostimulirajućih aminokiselina, iznimno važan antioksidans je i vitamin C, dok vitamin A predstavlja temeljnu odbranu od štetnog djelovanja iz okoliša. Također, biljna vlakna, omega 3 masne kiseline i dovoljne količine cinka koji se krije u plodovima mora, školjkašima, crvenom mesu, jajima i grahu važan su faktor u očuvanju dobrog odbrambenog sustava.

Zanimljivost: Zapisi na papirusu iz razdoblja 1500. godina p.n.e. svjedoče kako su i drevni Egipćani poznavali povoljne učinke hrane na otpornost organizma, posebno propolisa.

Dobre namirnice za jači imunitet
Kruh i žitarice - integralno brašno i peciva, riža, proizvodi od cjelovitih žitarica, sjemenke, pšenične klice, kukuruzno brašno, sjemenke lana, kukuruzne i zobene pahuljice, tjestenina.
Mlijeko i mliječni proizvodi - fermentirani mliječni proizvodi, jogurt, kefir, nemasni sirevi, kiselo mlijeko, voćni jogurt, kiselo vrhnje, fermentirani sirevi.
Juhe - sve juhe i variva od povrća, naročito od kelja, kupusa, paradajza, gljiva Meso - bijelo i crveno meso, piletina, puretina, govedina, teletina.
Riba i plodovi mora - tuna, skuša, sardina, školjkaši,
kamenice, račići, losos
Masnoće i ulja - hladno prešano ulje koštica i sjemenki
bundeve, maslinovo ulje.
Povrće i mahunarke - zeleno povrće, brokula, špinat,
salata, grašak, mahune, kelj, bundeva, cvjetača, prokulica, paradajz, paprika, kupus, krastavci, crveni i bijeli luk, komorač, grah, mrkva, zelje, soja, slanutak, leća, poriluk.
Voće - zeleno voće, bobičasto voće, citrusi, jabuke, kruške, kivi, narandža, šljive, mandarine, ananas, borovnice, brusnice, ribizle, kupine, limun, grejp, lubenica, avokado, grožđe, brusnice, jagode, višnje.
Slastice - med, voćni i čokoladni kolači bez krema sa mastima životinjskog porijekla, keksi i kolači od integralnog brašna.
Napici - zeleni čaj, sok od svježeg voća, multivitaminski napici, posebno svježi smoothie.
Začini - cimet, đumbir, jabučni ocat, začinsko povrće,
bosiljak, peršun

Zanimljivost: Indijski ayurvedski zapisi, nastali nekoliko hiljada godina p.n.e., navode da redovna konzumacija jogurta vodi ka zdravom i dugovječnom životu, a Zapadnoj Evropi jogurt je predstavljen tek u 16. stoljeću kada je armenski liječnik njime izliječio tadašnjeg francuskog kralja.

Važnost vitamina
Sve što putem hrane unosimo u organizam jača ga ili slabi, stoga je pravilna prehrana ključna pri zadovoljavanju potreba organizma za dnevnim unosom energije i dovoljne količine zaštitnih tvari. Pridržavanjem izbalansirane prehrane, bogate voćem i povrćem, cjelovitim žitaricama, te siromašne jednostavnim šećerima i zasićenim mastima, ojačat ćete svoje tjelesne imuno-funkcije. U svrhu očuvanja imuniteta važnu ulogu igraju i vitamini, posebno vitamin A koji jača otpornost organizma i povoljno djeluje na oporavak, čiji su prehrambeni izvori zeleno povrće, suho i uljasto voće, jetra i riblje ulje. Vitamin C posjeduje sva svojstva koja pospješuju imunitet, te je i snažan antioksidant, njegovi najvažniji izvori su svježe voće i povrće, ali kako se radi o nestabilnom vitaminu predugo parenje, rezanje ili kuhanje namirnica dovodi do smanjivanja njegove količine. Stoga bi se namirnice bogate ovim vitaminom trebale konzumirati po mogućnosti svježe, lagano skuhane u vodi ili na pari, uz brzo posluživanje. Imunološki sustav podiže i cink koji je sastavni dio enzima, a nalazimo ga i u proizvodima od cjelovitih žitarica, jajima, soji, tuni i govedini. Kako je snažan imunitet osnova dobrog zdravlja, zadatak je hrane potaknuti imune-faktore na prirodan način. Na drugoj strani, pored štetnih namirnica svakako izbjegavajte loše navike:
• svaku vrstu pretjerivanja u kofeinu, alkoholu, slatkim jelima i masnoj hrani
• višesatna gladovanja, preskakanje obroka i jedan veliki obrok dnevno
• tjelesnu neaktivnost, neodržavanje higijene usne šupljine i zubnog mesa (njihove bolesti slabe imunitet), te uzročnike tjeskobe i stresa

Porijeklo
Najstariji spomen o tom balzamskom-miomirisnom sirćetnom začinu potječe iz prve polovine XI vijeka i vezan je uz talijansku vinorodnu pokrajinu Emilia Romagna. Tačnije, aceto balsamico potječe iz Reggio Emilia i Modena, dvije od ukupno osam vinorodnih provincija ove regije. Priprema se isključivo od vrste grožđa trebbiano. Ova vrsta grožđa odlikuje se jedinstvenim sadržajem šećera, bogatstvom mikronutrijenata, a uspijeva tačno na dodirnoj tački mediteranske i kontinentalne klime. Mošt od grožđa trebbiano svojim sastavom je adekvatan za aktivnost enzima i rast bakterija tokom sirćetnog vrenja.
O važnosti tog cijenjenog začina u prošlosti govori i podatak da je još davne 1394. godine utemeljena zajednica Aceto balsamico da bi tek 1971. bila osnovana zadruga proizvođača u Spilambertu, mjestu nedaleko od Modene.

Proizvodnja Aceto balsamico
Mnoge talijanske porodice su tokom historije njegovale običaje i čuvale svoj specijalni recept za proizvodnju ovog sirćeta. Period zrenja ili odležavanja kod ove vrste sirćeta je vrlo važan, a često iznosi 25 godina ili duže. Aceto balsamico dobiva se od kuhanog mošta koji se dugotrajnim postupkom pretvara u sirće tokom prirodnog vrenja. Iako je trebbiano vrsta bijelog grožđa, konačni proizvod je veoma taman jer kuhanjem mošta pigmenti leukoantocijani prelaze u antocijane, što upravo daje onu poznatu tamnu boju. Zrenjem ili odležavanjem sirće se koncentrira, a konačnu boju i aromu dobiva pretakanjem u bačve načinjene od različitih vrsta drveta. Svake godine sirće se miješa s mladim sirćetom i premiješta u sve manje i manje bačve. Bačve su načinjene od hrastovine, kestena, jasena, duda i trešnje. Serija bačvi sastoji se od minimalno 3 do najviše 12 bačvi u nizu. Prve bačve velikih su dimenzija i načinjene su od mekšeg drveta, kako bi se omogućilo vrenje, olakšalo isparavanje i transformacija mošta u sirće. Zatim slijede bačve srednjih veličina u kojima sirće zrije, a na kraju se sirće pretače u bačve malih dimenzija, načinjene od tvrđeg drveta u kojima se sirće čuva. Svaka sljedeća bačva prosječno je 20 – 30 posto manja od prethodne. Primjerice, 5 bačvi u nizu sastoji se od bačvi zapremine 60, 50, 40, 30 i 20 litara. Taj niz naziva se „batteria“, a bačve se zovu „vaselli“. Smatra se da se najbolje sirće dobiva u starim bačvama koje se koriste već desetljećima.

Vrste Aceto balsamico
Postoje dvije osnovne vrste ovog sirćeta -”Tradizionale vecchio” (staro tradicionalno sirće), koje je staro barem 12 godina i “Tradizionale extra vecchio” (ekstra staro tradicionalno), koje je staro barem 25 godina. Obje vrste su izvanredne, ali je „extra vecchio“ gušći i ima vrlo specifičan okus.

Svojstva
Aceto balsamico sadrži minerale i vitamine B skupine,  posebice kalcij, željezo, kalij i vitamine B1, B2 i B3. Zanimljivo je da se ovoj vrsti sirćeta pripisuju terapijska i afrodizijačka svojstva. Neupitna je njegova primjena kao sredstva u kozmetici jer čisti i dezinficira kožu, a oproban je i u domaćoj kozmetici jer se preporučuje kao dodatak prilikom njege kose jer kosi daje poseban sjaj.

Kako odabrati pravi
U primjercima koji se mogu naći u prodavicama na deklaraciji je navedeno da se stavlja konzervans i dodaje boja pa prilikom kupovine potrebno je tražiti onaj sa najmanje dodataka. Najbolje je da se, ako ste u mogućnosti, uputite u smjeru Modene, gdje za nekih 32 eura za 2 dcl možete kupiti originalno sirće.

Francuski genetičari otkrili su nedavno tajnu najskuplje delicije na svijetu, tartufa, a to je da ova vrsta gljiva ima spol.

Ove, najteže uhvatljive i najcjenjenije gljive na svijetu, postat će ubuduće manje tajanstvene nakon što su znanstvenici prvi put otkrili put strukturu njihova genoma.

Nakon pet godina istraživanja, francusko-talijanski stručni tim dešifrirao je genetski kod crnog tartufa Perigord te zaključio kako on ima spol i razmnožava se parenjem. Riječ je o vrsti tartufa koja po zimi na tržištu dostiže cijenu i od 1000 eura za kilogram u francuskoj oblasti Perigord, po kojoj je ova vrsta skupe gljive i nazvana. Ovaj uspjeh bi, smatraju istraživači, mogao smanjiti spomenutu cijenu delikatesnih gljiva i riješiti zagonetku začinjenog okusa 'crnog dijamanta', kako ove tartufe često znaju zvati.

Tartuf nije cijenjen zbog svoje teške dostupnosti, već i zbog specifičnog, izuzetno jakog i prodornog mirisa koji podsjeća na češnjak i stari sir. Iako botanički spadaju u red gljiva gomoljača, rijetko bi ih tko po okusu i mirisu povezao s gljivama.

Iako na prvi pogled djeluje kao patlidžan, izgled vas je zavarao. Ipak se radi o paradajzu...

Istraživači s američkog fakultetaOregone State odlučili su isprobati novu mješavinu boja i hranjivih sastojaka, te tako proizveli paradajz tamne kore kao kod patlidžana.

I ne samo da izgleda neobično i zanimljivo, već bi mogla biti i mnogo bolji od običnog paradajza za naš organizam. Novi pigment sadrži iste fitohemijske komponente koje možemo naći kod borovnica, a za koje se smatra da umanjuju rizik od raka i srčanih bolesti. Iako je ovaj eksperiment trajao punih šest godina, ljubičasti hibrid bi se mogao uskoro naći na našim tanjirima.

Genetičko porijeklo nije upitno, budući da ljubičasti paradajz potiče iz divljih vrsta Južne Amerike. Jim Myers, profesor sa Oregone Statea, koji nadgleda ovaj zanimljivi projekt, izjavio je kako se ovdje ne radi o revolucionarnoj svjetskoj promjeni, ali će njihov rad svakako potaknuti vlasnike povrtnjaka i komercijalne uzgajivače da pokušaju isto.

Iako lokalno stanovništvo još uvijek ne može kupiti hibride, nekolicina ih je ljetos dobila priliku predstaviti među farmerima Mid Valleyja. Lokalni kušači su imali različito mišljenje, pa istraživači sada rade na križanju s popularnim Sungold paradajzom kako bi poboljšali okus. Naučnici se nadaju da će tako ljudi promijeniti mišljenje o genetski modificiranoj hrani kad vide da ovaj paradajz može liječiti razne bolesti.

Nema onoga ko bar jednom u životu nije imao blizak susret s koprivom i na mjestu spoznao koliko ona pali i žari! Mnogi će utvrditi da i liječi iako nisu svjesni svih njezinih ljekovitih svojstava.

Kopriva se koristi za čišćenje organizma, jačanje imuniteta, pomaže u liječenju gotovo svih bolesti ili tegoba koje imaju veze s riječju - krvnost, i na kraju pomaže cijelom tijelu… i još puno, puno toga!

Upravo je sada pravo vrijeme da naberete dovoljno mladih izdanaka koprive za svoju malu prirodnu kućnu apoteku.

Kopriva cvate od ljuna pa sve do septembra, a bere se za vrijeme cvatnje, ili tik prije. Znalci kažu da je zrela kopriva ljekovitija od mlade, jer list svoju punu ljekovitost dostiže upravo u vrijeme pred samu cvatnju ili početkom cvjetanja. Tokom ljeta beru se samo listovi, a čitava biljka u rano proljeće, te čitava biljka sa sjemenom u kasnu jesen.

Mnogi koprivu doslovno smatraju korovom jer je to biljka koja raste gotovo pa posvuda, (po livadama, uz ograde, uz šumu, najviše na bogatim tlima) savjet je da ne berete izdanke koji rastu tik uz prometnicu, jer poput mnogih biljaka tako i kopriva upija mnoge štetne tvari. Ako ju pak berete uz prašnjav šumski put, tada ju svakako dobro namočite i isperite od suvišne prašine.

Bez obzira na sva njezina ljekovita svojstva kopriva se ne konzumira svježa jer kod osjetljivih osoba može naštetiti bubrezima. Mnogi ju najčešće pripremaju na načine kao što to čine sa špinatom ili blitvom, no blagotvorno djeluje i u juhama ili kao čaj. Naravno koprivu možemo i sušiti, a prema nekim istraživanjima kopriva sušenjem ne gubi svoja ljekovita svojstva.

Sada slijede sve one zdrave stvari zbog kojih koprivu nikako ne bi smjeli izbjeći ovog proljeća:

Kopriva liječi: jača otpornost organizma, slabokrvnost, kamence mokraćnog mjehura, giht, išijas, reumu, zaustavlja nutarnja i vanjska krvarenja, kopriva pročišćuje krv pa je korisna kod kožnih bolesti, bubuljica i akni hemeroida, otvorenih rana na koži, pomaže kod bolesti pluća, želudca, žuči, jetre, astme, žutice, dokazano snižava sadržaj šećera u krvi, regulira niski krvni tlak, olakšava iskašljavanje, sprječava ispadanje kose, zaustavlja krvarenje,čistio krv, pomaže pri glavoboljama, pospješuje probavu, (zbog velikog udjela kalija u svome sastavu djeluje diuretski) zastoj mokraće, virusna i bakterijska oboljenja, anemiju, teške bolesti krvi, suženje krvnih sudova, fistule, gljivična oboljenja noktiju,ekceme, umor, kancerozne izrasline u želucu, preporučuje se kod infekcija u ustima, afti ili upala desni.... Nije li to dovoljno?!

'Neće grom u koprive'

Prema starom germanskom vjerovanju bila je simbol boga munje čiji bljesak također pali i žari. Narod vjeruje kako munja tako dobro poznaje koprivu i čovjeka, pa ih izbjegava.
Još se u staroj Grčkoj koristila za masažu protiv reumatskih bolova, a danas je sve više dokaza kako «opekline od koprive» smanjuju reumatske bolove. Stari su je Egipćani kultivirali kao povrće, a i danas se smatra samoniklom povrtnicom.

Evo jednostavnog načina za pripremu čaja od koprive koji možete piti ili koristiti kao oblog.

Ako pripremate čaj od svježe ubrane koprive tada usitnite oko 50grama listova i kuhajte ih 15-ak minuta u 1 litri vode. Ostavite da odstoji najmanje 8 sati, nakon toga slobodno konzumirajte zdravlje koje ste sami ubrali. Ako pak sušite koprivu pripremajte ju kao i svaki drugi prirodni čaj, u uzavrelu vodu stavite čaj od koprive i ostavite 10 do 15 minuta da odstoji.

I dok se nama čini da za svakodnevnu užinu za vrijeme radnog vremena trošimo 'puno previše' novaca, a da ništa konkretno nismo pojeli, Amerikanci nemaju tih problema.

Ili, barem neki od njih, ako je suditi prema posljednjem kulinarskom kriku. Naime, poslovna mašta Amerikanaca otišla je tako daleko da su smislili pecivo od 1000 dolara.

Kuhar u New Yorku, Franck Tujague osmislio je luksuznu verziju peciva od bijelih tartufa, prelivenog sa sirom i nekoliko listova zlata. Tujagua je zaposlen u hotelu Westin u New Yorku, a pecivo je osmislio kako bi dao svoj doprinos fondaciji koja studentima slabijeg imovnog stanja omogućava da se školuju za kuhare. Ta činjenica opravdava Tujaguinu rastrošnost, ali i onih koji kušaju njegove proizvode, budući da kupnjom sudjeluju u humanitarnom projektu.

Dobro opravdanje za ljubitelje kulinarskih delicija poput bijelog tartufa, poznatog i kao 'bijelo zlato' i 'kralj stola', inače druge najskuplje namirnice na svijetu poslije kavijara.

Svijet bi uskoro mogao ostati bez sigurno najpopularnijeg i najhranjivijeg voća- banana! Procjene su da bi mogle nestati u roku od 10 do 30 godina.

Uzrok nestanka banana je nedostatak raznolikosti. Naime sve uzgajane sorte temelje se na vrsti cavendish čiji su korijeni u Indiji. Zbog sječe šuma, pandemije gljivica crne sigatoke i nestanka divljih i autohtonih vrsta nestaje i genetička baza koja bi omogućila bananama borbu za opstanak.

Zamislite sad ovo, na svijetu je sačuvana tek samo jedna jedina biljka sorte koja sadrži gen otpornosti na tu gljivičnu infekciju i nalazi se u botaničkom vrtu u Calcuti. Zlobnici bi rekli - možda jedemo posljednje primjerke te ukusne vrste voća.

UN-ova Organizacija za hranu i agrikulturu, FAO još je 2006.godine upozorila da su banane pred izumiranjem i kako je velika vjerojatnost da naši praunuci više neće znati kakvog su okusa.

Časopis 'New Scientist' donosi članak u kojem znanstvenici tvrde da banane mogu spasiti jedino biotehnologija i genetska manipulacija. Gotovo sve postojeće jestive sorte banana podložne su gljivičnim bolestima, a hibridi proizvedeni nakon mukotrpnih pokušaja genetskoga poboljšanja okusom su sličniji jabukama nego bananama, zbog toga što su banane tzv. 'sterilni mutanti' inače nejestivih biljaka pa je teško stvoriti varijantu koja bi bila otporna na bolesti.

Istraživanja za spas banana i dalje traju, a već su najavljeni planovi izrade genetskoga nacrta banane. No, tu nije kraj problemima jer veliki proizvođači ne slažu se sa znanstvenicima koji smatraju da je jedino rješenje genetski inženjering. Proizvođači smatraju da potrošači neće prihvatiti genetski modificirane banane.

Zdravlje iz banane
Ako ste se zbog onoga što ste pročitali pali u depresiju-posegnite za bananom!

Naime prema nedavnom istraživanju provedenom među ljudima koji pate od depresije, mnogi od njih osjećali su se znatno bolje nakon što su pojeli bananu. Banana sadrži tryptophan, vrstu bjelančevine koju tijelo pretvara u serotonin, a koji je poznat po tome da nas opušta, poboljšava nam raspoloženje i općenito se osjećamo sretnijima.

Zdravlje sastojka tryptophan iz banana mogu osjetiti i oni koji su osjetljivi na velike vremenske promjene. Gotovo svi sportaši dobro su upoznati sa istraživanjem koje je pokazalo da jedna banana osigurava dovoljno energije za naporni rad u trajanju od 45 minuta.

Banane sadrže tri prirodna šećera - saharozu, fruktozu i glukozu koji u kombinaciji s vlaknima organizmu daju trenutnu, krepku i hranjivu količinu energije. One sadrže visoke količine vitamina B koji je nužan za normalno funkcioniranje živčanog sustava.

Banane su bogate kalijem, mineralom koji pomaže u normaliziranju otkucaja srca, šalje kisik u mozak i regulira količinu vode u tijelu. Kada smo pod stresom, naš se metabolizam ubrzava i tako se smanjuje nivo kalija koju možemo povećati upravo bananom.

Zbog svog mekog sastava i glatkoće banana se koristi kao hrana kod poremaćaja rada crijeva.

Izvana bijel, a unutra crn. No to nije sve! Ovaj luk ne stvara neugodan zadah.

Nakon čokolade s tartufima i bijelih jagoda s okusom ananasa, više nas ništa ne može iznenaditi, pa tako ni bijeli luk crne boje. Usto, ‘bijeli crni luk’ ne ostavlja neugodan zadah nakon što ga konzumiramo, što je vjerojatno najdragocjenija osobina ove kulinarske novotarije. Jer, većinu ljubitelja bijelog luka uživanje u njemu sprečava upravo neugodan zadah.

No, nažalost na konzumiranje ćemo morati malo pričekati, jer se zasada može naći samo u trgovinama u Tajlandu i Koreji. No, bijeli luk je privatnim kanalima prešao Pacifik, a onda i Atlantik, te su za njim poludjeli američki i britanski kuhari te ga čuvaju kao suho zlato, dok ne dođe na police trgovina. Crni bijeli luk plod je eksperimenta, no ne genetskog, nego fermentacije standarnih glavica luka na visokoj temperaturi u toku mjesec dana. Rezultat takvog procesa je luk koji je izvana bijel, na kakav smo i navikli, no kada ogulimo koru, pokaže se crni plod.

Azijci ga koriste kao dodatak raznolikim jelima, u koje se inače stavlja i običan češnjak, budući da su istog, jakog i intenzivnog okusa. Usto, često ga upotrebaljavaju za neka pića i koktele. Britanski i američki kulinarski virtuozi tek su u fazi isprobavanja crnog bijelog luka, koji zbog svoje boje doprinosi vizualnom dojmu djela, što u restoranima nije nebitna činjenica.

Hrana, lijek i afrodizijak
Energetska vrijednost stotinu grama šparoga iznosi samo 35 kalorija budući da najveći dio čini voda (93 posto), a 1,7 posto otpada na bjelančevine, 2,6 posto ugljikohidrate i 0,7 posto masti. Šparoge su, osim vitaminima i mineralima, osobito kalijem i kalcijem, bogate još mnogim vrijednim tvarima. Odličan su izvor vitamina B6, kalcija, magnezija i cinka i vrlo dobar izvor vlakana, proteina, vitamina A, C, K i E, tiamina, riboflavina, rutina, nijacina, folične kiseline, željeza, fosfora, kalija, bakra, mangana i selena. Aminokiselina asparagin dobila je ime po šparogama, jer je biljka šparoge bogata tim sastojkom.

Divlje su šparoge pomalo gorke, a za tu su gorčinu 'zaslužni' njihovi sastojci asparagin, vanilin i spargaurin. No oni također ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre i žuči, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma. Bogate su i luteinom, biljnim pigmentom koji ima blagotvoran utjecaj na krvne žile.

Čuvari zdravlja
Istraživanja koja su se bavila nutritivnim vrijednostima šparoga pokazala su da su siromašne kalorijama, ali i da su sjajan izvor folata i kalija te antioksidansa. To je čini idealnom namirnicom za zdravlje srca, a budući da je bogata kalijem čuva i zdravlje kostiju, jer smanjuje gubitak kalcija iz kostiju.
Vjeruje se da blagotvorno djeluju protiv zatvora, jer su bogate vlaknima, upotrebljavaju se kao oblog protiv ekcema, a preporučuje se dijabetičarima i rekonvalescentima. Djeluju i kao diuretik i pomažu pri otežanom mokrenju, kao i kod ublažavanja menstrualnih tegoba. Neutraliziraju amonijak koji nas čini umornima i štiti male krvne žilice od pucanja. Šparoge su jedan od najbogatijih izvora rutina, flavonoida koji reducira kolesterol, snižava krvni pritisak i ojačava oslabljene kapilare.
Nova studija pokazuje kako aminokiseline i minerali u ekstraktu šparoge mogu olakšati mamurluk i zaštititi stanice jetre od otrova iz alkohola. Tokom vremena, hronična upotrba alkohola uzrokuje oksidativni stres koji dovodi do oštećenja jetre, a prekomjerno upijanje alkohola kao posljedica može uzrokovati glavobolju, mučninu, proljev i žeđ.
Osobito se preporučuju trudnicama zbog folne kiseline kojom obiluju, a samo pet vrhova šparoge sadrže 110 miligrama folne kiseline (preporučena dnevna doza je 400 miligrama, a 600 miligrama za trudnicu). Folna kiselina pomaže tijelu da se zaštiti od raka pluća, debelog crijeva i uterusa. U šparogama se nalazi i jak antioksidans glutatin koji štiti organizam od slobodnih radikala koji uzrokuju rak. Također su bogate inulinom, probiotikom koji potiče razvoj probiotičkih bakterija i neutralizira patogene bakterije koje se nalaze u crijevima.

Priprema šparoga
Šparoge se u prehrani koriste od davnih vremena, a cijenjene su zbog svog delikatnog okusa. Kultivirali su je stari Egipćani, Grci i Rimljani koji su ih u sezoni jeli svježu, a sušili je da bi je mogli koristiti i preko zime. U srednjem vijeku izgubila je na popularnosti, ali se ponovno u 17. stoljeću vratila na jelovnike.
Šparoge se pripremaju na razne načine širom svijeta. U azijskoj kuhinji najčešće se prže i jedu u kombinaciji s mesom. U francuskoj kuhinji najčešće se kuhaju u vodi ili na pari i poslužuju s umakom hollandais, maslinovim uljem, rastopljenim maslacem ili parmezanom. Najčešće se jedu pečene na žaru, a koriste se u juhama i umacima.
Šparoge se kuhaju u slanoj vodi petnaestak minuta te se dobro ocijede, ohlade i začine maslinovim uljem i limunovim sokom. Prije kuhanja drvenasti, tvrdi dio izdanka šparoge treba baciti, a jestivi su samo mekani, vršni dijelovi. Sezona je divljih šparoga u razdoblju od marta do juna, a kultivirane se na policama većih trgovačkih centara mogu naći tokom cijele godine s tim da berba u našim krajevima kreće od aprila i traje negdje do jula.
Divlje šparoge treba rezati ili još bolje lomiti do dijela na kojem postaju tvrđe i gdje prestaju 'pucati'. Kod pitomih treba odrezati drvenasti donji dio koji nije jestiv, a donju polovicu oguliti nožićem. Divlje šparoge stave se u kipuću zasoljenu vodu i kuhaju desetak minuta s tim da se tek nekoliko minuta prije kraja dodaju vrhovi, a pripremaju se i fritaje - šparoge s jajima. Pitome šparoge odlične su na žaru začinjene s malo maslinova ulja, a mogu se kuhati u vodi s tim da se lonac do pola napuni vodom da se vrhovi kuhaju na pari.

Ananas - indijska riječ u prevod "sočno voće"

Ananas pripada porodici bromelija. U sredini jake zeljaste biljke razvijaju se do tri kilograma teški plodovi s tipičnom ljuskastom površinom, nepravilnog oblika i hrapave kore. Sočno meso ananasa žute je boje, slatkog i aromatičnog okusa.
Ananas potiče s Kariba, a otkrio ga je Kolumbo 1493. g. U Evropi je bio veoma cijenjen, skup i rezerviran za kraljevske dvore, naročito jer se nije mogao uzgojiti. Naime, otkrilo se da je za uzgoj potrebna isključivo tropska klima. U Afriku, Aziju i južni Pacifik biljku su odnijeli portugalski i španski istraživači te se u tim krajevima ananas uzgaja i danas.
Iako siromašnog nutritivnog sastava, ananas ima odlična ljekovita svojstva, poznata vijekovima u narodnoj medicini.

Liječenje ananasom
• pomaže procesu probave
• ublažava upale i smanjuju otekline kod akutnih bolesti sinusa, upale grla, artritisa i gihta
• sprečava bolesti srca povezane sa dijabetesom
• ubrzava oporavak nakon povreda i operacija

Kupovina i priprema
Za razliku od banana, ananas nakon berbe više ne dozrijeva. Odabrani ananas mora biti svježeg izgleda sa zelenim listovima, kora mora biti neoštećena, bez mekanih i tamnijih dijelova. Kada se uzme u ruku, ananas težinom mora odgovarati veličini. Ananas se može čuvati na sobnoj temperaturi do dva dana ili u hladnjaku, zamotan u plastičnu vrećicu, tri do pet dana. Za specijalne prilike možete ananas prepoloviti, nožem izvaditi mesnati dio i narezati ga na kockice ili oblikovati u kuglice. Zatim ga pomiješajte u voćnu salatu s ostalim egzotičnim voćem, poput papaje, kivija i banane te poslužite u izdubljenoj polovici ananasa.
U svjetskim kuhinjama ananas se upotrebljava i za pripremu glavnih jela poput glazirane šunke s kolutovima i sokom ananasa, ražnjića s narezanom i mariniranom svinjetinom ili pirjanom piletinom u umaku od ananasa.

SAVJET: Maska protiv umorne i beživotne kože lica
U električnoj sjeckalici izmiješajte meso 5 kriški ananasa i 3 kašičice hladno presanog maslinovog ulja. Masku nanesite na lice širokim kuhinjskim kistom i držite 15 minuta, a potom je isperite mlakom vodom.