Vitamini su po definiciji materije koje su u malim količinama neophodne za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Da li su važni? Vitamini su od vitalne važnosti! Vitamine trebamo da bismo vidjeli svijet oko nas, da bismo rasli, da bismo izgradili kosti i vezivna tkiva, da bismo se borili protiv bolesti, da zacijelimo rane da ne iskrvarimo i da nam ne bi ispadali zubi. Ljudski organizam ne može proizvesti dovoljnu količinu vitamina, te se oni moraju unositi hranom. Prateći rast i razvoj svog djeteta, poznavajući njegove prehrambene navike, roditelji se često pitaju da li uzima dovoljno vitamina i minerala, da li mu treba dodataka u ishrani. Veoma često pitanje, koje roditelji postavljaju u pedijatrijskoj ordinaciji, pogotovo ako je dijete slabije uhranjeno, lošeg apetita i ako često obolijeva je – da li je djetetu potreban neki vitaminski preparat. Veliki izazov za roditelje predstavljaju vitaminski pripravci koji su rezultat savremenih nutricionističkih analiza, prisutni na tržištu, a koji su praćeni vrlo privlačnim reklamama. Brojne dileme koje iz toga proizilaze pokušat ćemo riješiti u ovom tekstu.

Kako obezbijediti dovoljan unos vitamina?
Između ljudskog organizma i prirodnog okruženja sa izvorima prirodne hrane postoji snažna veza, pa je najprirodniji i ljudskom organizmu biološki najbliskiji izvor esencijalnih materija upravo prirodna hrana. Ishranom koja sadrži svježe voće i povrće, cjelovite žitarice i druge vrste zdrave hrane, vaše će dijete dobiti neophodne vitamine na najzdraviji način. Vitamini su u hrani prisutni u formi koja se može najlakše iskoristiti i hemijski su vezani sa metabolički vrlo aktivnim supstancama. Veliki izazov za roditelje je naučiti dijete da jede zdravu hranu sa zadovoljstvom. Ne treba zaboraviti da živimo u vremenu visoko procesuirane hrane s jedne strane, a s druge strane da djeca često odbijaju neke namirnice (voće i povrće), dok bi neograničeno jeli i pili druge – slatkiše, grickalice, sokove sa kofeinom i fosfatima, pa je prirodni unos važnih nutritijenata upitan. Potrebe za vitaminima Potrebe za vitaminima kod djece su utvrđene od strane nadležnih organizacija – FDA, WHO, EU i unešene su u nacionalne propise svake od zemalja, tako da su razlike među njima minimalne. Ovisno o ishrani i načinu života uvijek je moguć deficit pojedinih vitamina i minerala, koji se nadomješta farmaceutskim preparatima. Istraživanja u USA su utvrdila da veliki broj djece čak i kad jedu dosta voća i povrća nemaju optimalan unos vitamina. To se objašnjava poljoprivrednim tehnikama za proizvodnju hrane koje smanjuju sadržaj vitamina i minerala.  također je objavljen podatak da 25 do 50 posto djece u USA prima razne multivitaminske preparate kako bi se izbjegao deficit. U našim uslovima, gdje se hrana najvećim dijelom proizvodi na konvencionalan način, ipak je zdravija i bogatija kvalitetnim nutritijentima.
VITAMIN A – karoten - dnevna potreba djece iznosi 4.000 do 7.000 IU (internacionalne jedinice) zavisno od starosti djeteta. Ovaj vitamin učestvuje u ćelijskoj reprodukciji, stimulira imunitet, neophodan je za dobar vid, razvoj kostiju, rast zuba, zdravu kožu, kosu i mukozne membrane. Deficit ovog vitamina uzrokuje noćno sljepilo, suhu kožu, lošu zubnu caklinu i hormonalne poremećaje.
IZVORI (poredano po količini): paradajz, lubenica, breskva, narandža, krompir, mrkva, špinat, brokule, grah, pistacije, sjeme tikve i suncokreta, bademi. VITAMIN B1 – tiamin – djeca trebaju 6 do 9 mg dnevno. Ovaj je vitamin važan za produkciju energije jer pomaže ćelijama da iz ugljikohidrata dobiju energiju. Također je neophodan za funkcioniranje srca, mišića i nervnog sistema. Nedovoljan unos vitamina B1 dovodi do opće slabosti i po život opasnih oboljenja.
IZVORI: većina voća i povrća nisu značajni izvori vitamina B1 izuzev lubenice, graška i avokada. Najveća količina se nalazi u mesu, jetri, mlijeku i riži (puno, neljušteno zrno).
VITAMIN B2 – riboflavin – je važan za rast i reprodukciju
kao i za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Djeci je potrebno 6 do 9 mg ovog vitamina dnevno.
IZVORI: mlijeko, sir, jetra i druge iznutrice, jaja, riba, zeleno povrće i žitarice.
VITAMIN B3 – niacin – je djeci potreban u količini 9 do 16 mg dnevno. Neophodan je za urednu funkciju probavnog sistema i nerava, a također učestvuje u konverziji hrane u energiju.
IZVORI: meso, jetra, riba, žitarice, paradajz, marelica, banana, krompir, grašak, mrkva.
VITAMIN B5 – pantotenska kiselina – je djeci potreban 2 do 4 mg dnevno. Ima esencijalnu funkciju u metaboliziranju hrane kao i za proizvodnju hormona.
IZVORI: narandža, banana, krompir, gljive i žitarice
VITAMIN B6 – piridoxin – u dječjem uzrastu je optimalni unos 0,6 – 1,3 mg dnevno. Ima značajnu ulogu u produkciji antitijela u imunološkom sistemu i podupire funkcije nervnog sistema. Nedovoljan unos uzrokuje vrtoglavicu, konfuziju, iritabilnost i grčeve.
IZVORI: meso, jetra, žitarice, banana, grašak, krompir imrkva
VITAMIN B9 – folna kiselina – za djecu je potrebna dnevna količina 150 - 300 mcg, trudnice i dojilje trebaju 600 mcg dnevno. Organizmu je potreban za produkciju crvenih krvnih zrnaca, za formiranje DNK, kao i za normalnu funkciju nervnog sistema.
IZVORI: jetra, žitarice, paradajz, narandža, banana, grašak, špinat, brokoli, krompir, mrkva, luk i orašasti plodovi.
VITAMIN B 12 – ciankobalamin - dnevna potreba za djecu je 2,4 mcg. Kao i ostali vitamini B grupe važan je za produkciju crvenih krvnih zrnaca i funkciju centralnog nervnog sistema.
IZVORI: meso, riba, mlijeko i mliječni produkti
VITAMIN C – je djeci potreban 45 – 50 mg dnevno. Jedan je od najsnažnijih vitamina za funkcioniranje organizma, štiti ćelije i tkiva od oštećenja slobodnim radikalima i također je u određenoj mjeri antivirusni agens. Hipovitaminoza C je danas rijetko oboljenje svugdje u svijetu, tako da ga sporadično susrećemo u dojenčadi koja su isključivo hranjena razrijeđenim kravljim mlijekom.
IZVORI: jagode, kivi, narandža, paradajz, breskva, limun, banana, jabuka, zeleno lisnato povrće, brokule, mrkva, krastavac, krompir i grašak.
VITAMIN D – se javlja u dva oblika: ERGOKALCIFEROL (vitamin D12) i HOLEKALCIFEROL (vitamin D3) koji se stvara u koži čovjeka nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti. Sinteza u koži je glavni izvor vitamina D. Mlijeko je obogaćeno sa oba oblika vitamina. Njegova uloga u apsorpciji kalcija i magnezija je esencijalna za mineralizaciju i sazrijevanje kostiju. Metabolička bolest kostiju koja nastaje kao posljedica manjka vitamina D naziva se rahitis kod djece, a osteomalacija kod odraslih. Zdravstvena edukacija uz savjete o zdravoj ishrani se mora provoditi u rizičnim populacijama. Majčino mlijeko ne sadrži dovoljne količine vitamina D, zbog čega se provodi kontinuirana prevencija rahitisa svakodnevnim davanjem 300 – 600 internacionalnih jedinica vitamina u dojenačkom periodu. U tome je također potrebna kvalitetna ishrana sa dovoljno kalcija (mlijeko i prerađevine) i dovoljno zraka i sunca.
IZVORI: ultravioletno zračenje kože, obogaćeno mlijeko,
riblje ulje, jetra, maslac, žumance.
VITAMIN E – tokoferol – kao i vitamin C štiti tkiva od oštećenja oksidacijom i funkcionira kao „čistač“ slobodnih radikala, također je važan u produkciji crvenih krvnih ćelija. Djeci je potreban u količini 6 – 11 mg na dan.
IZVORI: biljno sjeme, sjeme pšenice, lisnato povrće, mahunarke, jaja, margarin, banana, jabuka.
VITAMIN K – filokinon – je djeci potreban 30 do 40 mikrograma dnevno. Izuzetno je važan u funkciji zgrušavanja krvi. Sva novorođenčad neposredno nakon rođenja dobijaju vitamin K, kako bi se prevenirala krvarenja – hemoragična bolest novorođenčeta.
IZVORI: lisnato povrće, jetra, biljna ulja, crijevna flora nakon novorođenačkog perioda.
Vitamini se po svojim biohemijskim osobinama dijele u dvije grupe:
• topivi u mastima: A, D, E i K
• topivi u vodi: C, B grupa

Još malo o vitaminima
Nedovoljan unos vitamina uzrokuje bolesti HIPOVITAMINOZE, koje su kod osoba na zdravoj i kvalitetnoj ishrani rijetkost. Vitamini su također odličan primjer da „više nije bolje“. Kao i većina drugih prirodnih materija, mogu biti toksični ako se uzimaju u velikim količinama, te može doći do ozbiljnih poremećaja zdravlja. Veoma je važno da roditelji imaju u vidu da su dječja hrana i napici obogaćeni vitaminima, te da ne posežu za vitaminskim preparatima bez konsultacije sa dječijim ljekarom. Sa tri obroka voća i povrća te dva mliječna obroka, djeca mogu podmiriti dnevne potrebe za vitaminima i mineralima.

Lavanda (lat. Lavandula) je autohtona mediteranska biljka koja se danas uzgaja u različitim regijama svijeta, a raste na dobro ocjeditom tlu, u toplim, sunčanim klimama. Stari Rimljani lavandu su koristili u svojim kupkama, a sama riječ nastala je od latinske „lava“, što znači „oprati“. Englezi, kojima su stari Rimljani prenijeli lavandu, koristili su je za postelje jer je tjerala gamad, te za maskiranje neugodnih mirisa. Iako su mnogi narodi uočili njezin ugodan miris, Francuzi su bili prvi koji su počeli koristiti lavandu za proizvodnju parfema još u 17. vijeku. Njihova tradicija uzgajanja čitavih polja lavande za tu svrhu održala se do danas.

Male, srednje i velike lavande
Male lavande (narastu do 45-50 cm): Folgate, Hidcote, Lodden Blue ružičasta, Lodden blue plava, Twickel Purple, patuljasta lavanda Munstead, te patuljasta bijela lavanda. Srednje lavande (narastu do 60 cm): Bowles, tj. popularno zvana „stara engleska lavanda“. Velike lavande (narastu 70 cm i više): Grappenhall, bijela lavanda i lavanda Seal.

Kupovina i sadnja
Najbolje je u proljeće kupiti zelene reznice od stabljika bez cvjetova. Posadite u mješavinu kore, treseta i šljunka. Poludrvenaste reznice kupujte u ljeto ili ranu jesen, i to one sa snažnim novim rastom. Kada reznice puste korijenje, najbolje ih je presaditi u lonce i ostaviti da prvu zimu prezime u hladnom stakleniku. Zimi ih zalijevajte neznatno. Presadite ih na otvoreno u proljeće, na dobro ocjedito, plodno tlo, na udaljenost od 45-60 cm ili 30 cm ukoliko ih sadite uz ogradu.

Uzgoj u vrtu
Lavanda je jedna od najpopularnijih biljaka u vrtovima sa začinskim biljem, te je posebno korisna uz granice, rubove i na vrhu suhih zidova. Sve vrste lavande trebaju otvoreno sunčano stanište i dobro ocjedito, plodno tlo, a mogu se prilagoditi i u polu-sjeni dokle god je tlo povoljno. U našim zimskim uvjetima, poželjno ju je unijeti u zatvoreno i držati na hladnom mjestu. Lavandu možete šišati u željenom obliku u proljeće, ali pazite da ne zarežete staro drvo jer će prestati izbacivati mladice. Nakon cvatnja, odrežite do listova. U ranu jesen, ponovo orežite, i to prije prvih mrazeva. Ovakvim orezivanjem grm će biti uredan i potaknut na izbacivanje novih mladica. Ako je uzgajate u saksijama, najbolje su one od terakote.

Ljekovitost
Lavanda se oduvijek koristila za umirivanje i opuštanje, a za te svrhe najviše se i danas koriste njezina eterična ulja. Ulje se pak tradicionalno udisalo za prevenciju vrtoglavice i nesvjestice. Odličan je lijek za opekline i ubode, a njeno snažno antibakterijsko djelovanje pomaže u zaliječenju posjekotina. Ulje također ubija bacile difterije, tifusa, streptokoke i pneumokoke.

U kulinarstvu
Lavanda se baš i ne koristi u kulinarstvu, izuzev među modernim kuharima koji vole eksperimentirati. Njeni cvjetovi znaju se koristiti za aromatiziranje želea ili sirćeta, a mogu se i kristalizirati.

 

Šta je to alergija i kako nastaje?
Pojavni oblici kliničke slike koje se danas prepoznaju kao alergijske bolesti opisane su prije više stotina godina, međutim tek u dvadesetom vijeku je uočena povezanost  imunološkog poremećaja u organizmu i pojave alergije. Kako alergija nije bolest isključivo organskog sistema, već posljedica imunološkog poremećaja, može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Kod odraslih osoba česte su alergije na školjke, račiće, kikiriki, grahovice, a kod djece alergija se manifestuje i na „uobičajene“ naminice – jaje i mlijeko. Odrasle osobe mogu dugo nositi alergije, a kod djece one mogu trajati nekoliko godina da bi se potom potpuno ili djelomično izgubile. Naš odbrambeni (imunološki) sistem se bori protiv neželjenih, stranih materija stvaranjem antitijela. Alergije nastaju kad organizam određene bezopasne materije prepozna kao „napadače“ – alergene. Tada imunološki sistem producira antitijela – imunoglobine E/IgE/ koji se vežu na posebne odbrambene ćelije mastocite. U toj reakciji antigen (alergen) - antitijelo, mastociti otpuštaju materiju histamin koja je odgovorna za pojavu simptoma alergije. Prema tome, alergija se može smatrati neodgovarajućim ili izmijenjenim odgovorom/reakcijom preosjetljivosti/ na materije iz okoline. Alergeni su, shodno tome, materije koje će imunološki sistem kod osoba sklonih alergijama prepoznati kao strane i štetne. U pojavi alergija kod djece, veliku ulogu ima naslijeđe, pa ako je jedan od roditelja bio alergičan, vjerovatnoća pojave alergije kod djeteta je 25 posto, a ako su oba roditelja, vjerovatnoća se penje na 75 posto. Zapravo, radi se o genetskoj predispoziciji za stvaranje povećanih količina alergološkog imunoglobina – IgE.

Kolika je učestalost alergija?
Broj osoba koje imaju alergijske manifestacije raste. Računa se da jedna petina ukupne populacije ima povišene količine IgE, pa prema tome i sklonost organizma da reaguje alergijski. Posebno zabrinjavajuće su alergijske bolesti djece, a sve se može donekle dovesti u vezu sa urbanizacijom, aerozagađenjem, procesuiranjem hrane, koja sve više postaje tehnološko dostignuće, a sve manje dar prirode. U zadnjih 20 godina pojavljivanje alergije se udesetostručilo. Okolnosti u kojima djeca rastu i razvijaju se u ranom djetinjstvu, uključujući ishranu, igraju važnu ulogu u razvoju alergijskih bolesti.

Najčešće alergije na hranu
Reakcija probavnog sistema:
povraćanje, mučnina, proliv, grčevi, zatvor, slabiji napredak na težini.
Kožne reakcije: atopijski dermatitis, crvenilo, osip, svrbež, urtikarije, jako bljedilo kože. Reakcije disajnih organa: kihanje, kašalj, curenje nosa, svrbež i crvenilo vrška nosa, otežano disanje, astma.
Oralni alergijski sindrom: pečenje i svrbež jezika, otok jezika, usnica, nepca.
Reakcije na očima: crvenilo, otok očnih kapaka, suzenje.
Reakcije na centralnom nervnom sistemu: nemir, razdražljivost, pospanost.

Alergeni iz hrane
Nutritivni alergeni su po hemijskom sastavu najčešće bjelančevine. Gotovo 90 posto svih alergijskih reakcija izazivaju bjelančevine kravljeg mlijeka, jaja, kikiriki, pšenica, soja, riba, školjke, te orašasti plodovi. Najčešće alergije dojenčadi i male djece su izazvane proteinima mlijeka i javljaju se u oko 25 % dojenčadi i djece do druge godine života. To je posljedica činjenice da su bjelančevine kravljeg mlijeka obično prve strane bjelančevine s kojima dijete dolazi u kontakt. Ova preosjetljivost na kravlje mlijeko najčešće nije trajnog karaktera, pa oko 85 posto djece kod kojih je dokazana alergija na kravlje mlijeko prestaje manifestovati alergiju do treće godine života i može kasnije konzumirati kravlje mlijeko i mliječne proizvode. Kod djece je također češća alergija na jaje nego kod odraslih, prije svega na bjelance. Među čestim alergenima nalaze se ribe i školjke. U našem podneblju rijetko je alergija na kikiriki, ali se može javiti kao unakrsna alergija uz preosjetljivost na mahunarke (grašak, grah, leća,soja). Kada je u pitanju povrće, pored mahunarki dosta su zastupljene alergije na celer, mrkvu, paradajz, rijetko na krompir. Među voćem, najučestalija je alergija na agrume i jagode, rjeđe na breskve i mandarine. Alergijske reakcije na orašaste plodove najčešće se javljaju na lješnike, orahe, bademe i sjemenke suncokreta. Rijetka je alergija na meso, ali se najčešće javlja na teletinu i piletinu. Ove se životinje češće liječe penicilinima i drugim lijekovima, zbog čega je to ustvari alergija ne lijek, prije nego na proteine mesa.
Aditivi u hrani: Pored uobičajenih alergija na hranu, tj. pojedine vrste namirnica, postoje i alergije na aditive u hrani – konzervansi i boje. Tako su poznate alergije na žutu boju (tartrazin) koja je povučena iz upotrebe, a inače je korištena za bombone i lizalice. Konzervansi – sulfiti su također povučeni iz upotrebe radi izazivanja snažnih alergija na disajnom sistemu, a korišteni su u slatkim pićima, džemovima i kolačima.

Kako djetetu smanjiti rizik od alergija?
Dojenje na majčinim prsima štiti dojenče od alergija, smanjujući rizik od reakcija preosjetljivosti. Djeca koja isključivo doje u prvim mjesecima života manje su izložena potencijalnim alergenima. Prerano uvođenje dohrane drugim vrstama namirnica uvećava rizik za alergiju upravo na tu namirnicu. S druge strane, majčino mlijeko u prvim danima sadrži imunoglobuline koji naseljavaju bebin probavni sistem, formirajući snažnu zaštitu od dejstva alergena.

Važno!
Ishrana majčinim mlijekom pored svih drugih značajnih prednosti je najbolji način izbjegavanja alergija na kravlje mlijeko. Ukoliko dijete ne doji, dobar izbor za ishranu predstavlja hipoalergena mliječna dojenačka formula koja omogućava pravilan rast i razvoj. Prilikom dohrane dojenčeta sa rizikom ili manifestnom alergijom treba koristiti isključivo slabo alergene namirnice, u dogovoru sa pedijatrom. Sedmično uvoditi samo jednu novu namirnicu i postepeno proširivati jelovnik.

Napomena za trudnice i dojilje:
Nema čvrstih dokaza da posebna ishrana u trudnoći i dojenju utiče na alergije kod djece, ali neka istraživanja ukazuju da određene prehrambene navike majke imaju veze sa učestalošću alergije kod djece. Npr. jedna je studija utvrdila da su djeca čije su majke svakodnevno jele orašaste plodove imale za 50 posto veći rizik za alergije od djece majki koje nisu imale tu naviku. U svakom slučaju zdrava, uravnotežena ishrana majki, bez pretjerivanja u bilo čemu, povoljno djeluje na zdravlje djeteta.

Liječenje alergija
Najefikasniji način liječenja je izbjegavanje hrane koja izaziva alergiju, odnosno eliminaciona dijeta koja služi za dijagnozu i za terapiju. Pri tome se vodi dnevnik ishrane i pojave simptoma alergije. Kod većine beba stanje se popravlja već za 5-7 dana. Da bi se u potpunosti odstranili tragovi hrane koja izaziva alergiju potrebno je i do dvije sedmice. Nakon što se identificira namirnica koja izaziva alergiju, djetetu se daju namirnice koje najrjeđe izazivaju alergiju. Eliminaciona dijeta mora biti ograničena na 10-14 dana, jer bilo kakva dijeta kod djece može izazvati poremećaj zdravlja.

Dragi roditelji!
Kako biste izbjegli rizike od alergijskih poremećaja kod vaše djece, posebno
ako u porodici ima alergičara, zapamtite:
• temeljno pravilo za prevenciju alergija je dojenje na majčinim prsima
• postepeno uvođenje kvalitetnih namirnica u dohranu djeteta

Ishrana koju označavamo kao fast food (brza hrana ) u savremenom je načinu života postala jako raširena i veoma čest izbor za obrok izvan kuće. Socioekonomski trendovi kao što je sve duže radno vrijeme, sve više zaposlenih žena, puno samohranih roditelja i slično, izmijenili su porodičnu tradiciju ishrane. Kako roditelji imaju sve ubrzaniji način života, to zahtijeva promjene u brzini pripreme obroka, pa je okupljanje porodice za stolom i zajednički obrok postao pravo malo dostignuće. Nekoliko decenija unazad sva hrana se pripremala kod kuće, a često je i povrće bilo „iz bašte“, meso se nabavljalo kod mesara, voće i povrće na pijaci, hljeb u pekari ili se također pekao kod kuće. Izlazak u restoran je uglavnom bio rezervisan za specijalne prilike. Sve češće u savremenom načinu života, uz pristupačne cijene fast food porodice naručuju dostavu ove hrane ili idu u fast food restorane.

Šta treba da znate o fast food hrani
• fabrički proizvedena hrana se djelimično razlikuje od one koju spremamo kod kuće
• često je siromašna vlaknima
• ima viši sadržaj zasićenih masti, što joj daje dobar okus, ali je sa zdravstvenog aspekta poželjna konzumacija nezasićenih masti i biljnih ulja
• obično je fast food bogat kalorijama
• veći je sadržaj šećera i soli

Fast food se sprema vrlo brzo i često je veoma ukusan, privlačan po izgledu, boji i pakovanju. Školarci koji dobiju novac za užinu sa velikim uživanjem, često u grupama vršnjaka, imaju samostalan (često nepravilan) izbor šta će užina biti.

Fast food statistike
Fast food restorani ili servisi sa brzom uslugom Amerikancima su čest izbor za ishranu izvan kuće, pa prosječan Amerikanac jede izvan kuće 4 puta sedmično. Malo više od 30% djece i adolescenata svaki dan konzumira fast food, a zastupljenost ove vrste hrane raste što je dijete starije. U TV reklamama za hranu dominiraju grickalice, fast food i slatka pića. Takav marketing djeluje na djecu koja inače provode puno vremena pred televizijom, na način da povećava konzumaciju ovih proizvoda u dječijoj populaciji. Djeca starosti 4-12 godina potroše 8 biliona dolara sopstvenog novca na hranu i pića, često slijedeći primjer svojih roditelja. Naravno, naši uslovi i način života su znatno drugačiji i ne možemo se svrstati uz bok Amerikancima, ali savremeni svjetski trendovi na velika vrata ulaze i u naše živote, pa i u način ishrane. Zbog toga treba da našu djecu naučimo šta je pravilan izbor u ishrani jer je to temelj dobrog zdravlja.

Kakve su posljedice neumjerene upotrebe fast fooda?
Učestala konzumacija brze hrane ima negativan uticaj na organizam s obzirom na visoki energetski unos i sadržaj masnoća, a nisku nutritivnu vrijednost. Brza hrana (eng.  fast food) je vrsta hrane koja se vrlo brzo priprema i servira, ponekad se naziva i junk food, što bi značilo hrana-smeće. U svijetu su posebno popularni hamburgeri, te pomfrit, tj. prženi krompirići, hot-dog, brzo pripremljena piletina, uz što veoma često ide Cola ili druga gazirana slatka pića. Brza hrana je jedan od simbola savremenog Zapada i brzog načina života. Veliki izazov koji stoji pred roditeljima je naučiti djecu i adolescente da „pametno jedu“, tj. da njihov izbor kad god je to moguće bude zdrava hrana, uz umjerenu konzumaciju fast fooda. Zdrave navike u ishrani koje dijete usvoji rano, u porodici, u direktnoj vezi su sa smanjenim oboljenjima od hroničnih bolesti kao što je pretilost, srčana oboljenja, povišen krvni pritisak, dijabetes tip 2, osteoporoza i oboljenja vezana za način ishrane, kasnije u životu. Statistike govore da će do 2050. godine dvije trećine djece na planeti biti preteško ili pretilo. Tri četvrtine djece starosti 8-15 godina ne zna kakve negativne uticaje ima brza hrana. Zbog toga se u svijetu svakodnevno promoviraju pokreti čiji je cilj borba protiv dječije pretilosti fizičkom aktivnošću i zdravom ishranom. Istraživanje koje je provedeno na 5.500 djece u osnovnim školama u Velikoj Britaniji utvrdilo je da djeca koja češće konzumiraju brzu hranu imaju do 15% lošije rezultate na testovima od djece koja ju konzumiraju rjeđe. Također se ističe da loši rezultati u školi mogu potaknuti djecu na češću konzumaciju brze hrane da bi se utješili. Povremena konzumacija brze hrane nije štetna, ako je dijete naviknuto na inače uravnoteženu ishranu. Period između 6-12 godina je vrijeme stabilnog, stalnog rasta djeteta, pa je dobra ishrana visoki prioritet za zdravlje. Djeca moraju znati da ono što jedu utiče na to kako rastu, kako se osjećaju i ponašaju. Promjene u društvu intenzivirale su potrebu za što zdravijom i raznovrsnijom hranom do te mjere da način prehrane treba da postane dio dječijeg osnovnog obrazovanja. Način života je doveo do toga da roditelji sa djecom, pogotovo onom školske dobi, provode vrlo ograničeno vrijeme.

Tradicionalne vještine i način ishrane se ne prenose automatski sa roditelja na dijete. U ne tako dalekoj prošlosti, hrana je bila tretirana s poštovanjem zbog svojih uticaja na održavanje kvaliteta života, a zajednički obrok – dijeljenje tog posebnog iskustva sa drugima. Savremena kultura je na mnogo načina struktuirana tako da njeguje loše navike u ishrani – od privlačnih reklama do primamljivih opcija – kako biti „IN“. Zbog svega toga, za našu djecu treba da izgrađujemo sredinu u kojoj će naučiti šta je zdravo i dobro, i znati pravilno konzumirati industrijske proizvode. Roditelji imaju velikih poteškoća u formiranju zdravih navika ishrane kod svoje djece. Zbog hrane se između roditelja i djece gotovo svakodnevno vode pravi mali ratovi. Jednostavno, djeca vole procesuiranu hranu i slatkiše, pa se već pri pogledu na zdjelicu supe ili kuhano povrće bune i rone suze.

Dragi roditelji!
Uz uvjet da ste dobro informirani i naoružani strpljenjem, pokazujući sopstvenim primjerom, polako ali sigurno vaše dijete može prihvatiti i zavoljeti zdravu hranu. U saradnji sa vrtićima i školama možete iz jelovnika isključiti paštete, hrenovke, hamburgere, riblje štapiće, pizze, sendviče, grickalice, slatka pića ili barem dovesti ove namirnice na mali udio u ishrani vašeg djeteta. Svom djetetu umjesto tri obilna obroka servirajte 5 manjih, laganih i što raznovrsnijih obroka koji sadrže integralne žitarice, voće, povrće i mlijeko – mliječne proizvode, ribu, krto meso ili kvalitetne masnoće, kako bi imalo dovoljno energije za svoje brojne psihofizičke aktivnosti. Kada je u pitanju unos tečnosti, osigurajte mu dovoljno zdravih napitaka – vode, biljnih i voćnih čajeva i prirodnih nezašećerenih voćnih sokova. Potrebu za slatkim djetetu možete zadovoljiti sa svježim ili sušenim voćem, voćnim salatama, laganim kolačima od kvalitetnih sastojaka. Povremeno možete djetetu ponuditi nešto iz palete fast fooda ili čak omiljeni hamburger ili pizzu napravite sami od zdravih i isto tako ukusnih sastojaka i na zdrav način.

Naučite dijete da jede pametno!
Izgradite kod svog djeteta naviku da jelu posveti pažnju i razmišlja kod samostalnog izbora. Naučite ga da hranu dobro žvaće i da izbjegava jedenje u žurbi. Jesti pametno također znači prestati jesti na vrijeme - ne prejedati se. Našem tijelu treba vremena da „shvati“ da je upravo nahranjeno. Pametno hranjenje je opuštajuće, donosi zadovoljstvo, varenje hrane je bolje. Umjerenost u svemu, pa i u ishrani je uvijek ključ uspjeha. Ako želite da vaše dijete jede zdravo, to morate prvenstveno pokazati svojim primjerom - zapamtite da dijete oponaša roditelje!

Korijander ili korijandar potiče iz južne Evrope i sa Srednjeg istoka, ali se odomaćio širom svijeta. Uzgajan je još prije više hiljada godina u Indiji, Kini i Egiptu. Jedna je od najstarijih začinskih biljaka u kulinarskoj primjeni. Nazivaju ga još i kineski peršun, jer izgledom podsjeća na peršun. Ime biljke potiče od grčke riječi korianon, što znači stjenica, a vezano je za neugodan miris listova i nezrelog sjemena. Još je Hipokrat preporučivao njegovu upotrebu u medicini, a Plinije Stariji ga je pominjao uz opasku da najbolje raste u Egiptu. Tokom Srednjeg vijeka i Renesanse korišten je u medicini, kulinarstvu te za spravljanje ljubavnih napitaka. Španski konkvistadori su ga prenijeli u Peru i Meksiko, gdje je postao obavezni pratilac čilija, a doseljenici su ga kasnije donijeli i u Sjevernu Ameriku.

Karakteristike korijandera
Korijander je sjeme jednogodišnje biljke Coriandrum sativum, a izgleda kao sitna kuglica smeđe do crvenožute boje, izbrazdane površine. Ime je izvedenica od grčkih riječi coris (stjenica) i amon (anis). Ima veoma nježan, specifičan slatkasti okus koji podsjeća na mješavinu limuna i kadulje. Lišće miriše na stjenice (to je mješavina mirisa koja može podsjećati na trešnju, vaniliju, cimet, ružu ili narandžu), a plodovi mirišu na anis. Od korijandera se kao začin koriste i list i plod. List i plod imaju različite arome tako da ih se ne preporučuje koristiti zajedno.

Korijander u kuhinji
Dok se u Evropi uglavnom koristi sjeme, u Južnoj Americi, Aziji i južnom Portugalu koristi se većinom list korijandera. Na okus lista se zbog njegovog specifičnog oštro-gorkog okusa treba priviknuti. Lišće starijih biljaka se koristi za salatu ili uz jela od sira. Svježe lišće korijandera koristi se još i u namazima, umacima, uz crveni kupus, kelj, cveklu i gljive. Veoma je zastupljen u indijskoj i meksičkoj kuhinji, u kojoj se kombinira s čilijem i dodaje salsama, guacamoleu i jelima od riže. U kuhinji se upotrebljavaju i sjemenke korijandera koje se stavljaju u slatki kruh, medenjake, kolače, likere te u jela od povrća i gljiva. Sjeme se koristi po mogućnosti kratko prženo i malo prije upotrebe samljeveno, inače bude mirisa po sumporu i gorko. Usitnjeno sjeme se koristi i u pripremi tijesta, peciva, u jelima sa zeljem, koštuničavim voćem i tikvama. Korijander je osnovni sastojak raznih začinskih mješavina, kao npr. Currypaste, a koristi se i za proizvodnju likera. Osim što se koristi za pripremu slanih jela s mesom, kobasicama, umacima i povrćem, korijander se koristi i za kompote, kolače te u vodi u kojoj se kuha sipa ili hobotnica. Često se kombinira sa kumilom, a poznata je i sorta piva Gose u koju se također dodaje korijander. Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema. Ima i ljekovita svojstva te budi apetit, poboljšava probavu i ublažava grčeve i želučane tegobe.

Korijander je u današnje vrijeme poznat po tome što potpomaže da se iz živaca i ćelija izluči nagomilana živa i otrovi.

Čarolije i mitovi
Ruzmarin se spominje u raznim mitovima, posebno kršćanskim, pa tako jedan iz Španije kazuje sljedeće: u početku su cvjetovi ruzmarina bili bijeli, a kada je Sveta familija pobjegla u Egipat, Djevica Marija morala se sakriti od nekih vojnika, pa je prostrla svoj ogrtač preko grma ruzmarina i kleknula iza njega. Kada su vojnici otišli, ona je ustala i maknula svoj ogrtač, a cvjetovi su postali plavi njoj u čast. Druga priča povezana sa kršćanstvom veli da će ruzmarin rasti 33 godine, koliko je živio Krist. Ruzmarin se inače palio u bolesničkim sobama da osvježi i pročisti zrak. Grančice su se vješale i u sudnicama. Za vrijeme kuge, ljudi su ga nosili oko vrata radi mirisanja, a u viktorijansko doba nosio se u šupljini štapova za pomoć pri hodanju, iz istog razloga.

Ruzmarin i svadbeni običaji
U elizabetansko doba, mladenci su nosili grančicu ruzmarina kao znak vjernosti. Kitice ruzmarina povezane šarenim vrpcama sa zlatnim rubovima davale su se gostima na vjenčanju, kao simboli ljubavi i odanosti. I danas se svatovi i mladenci često kite ruzmarinom, vjerovatno iz istih razloga.

Sadnja i uzgoj u vrtu
Ruzmarin traži slične uvjete i tretman sadnje kao i lavanda, jedino što je on malo otporniji na mrazeve. Ipak, i u hladnim predjelima voli rasti uz zidove koji gledaju na jug ili jugozapad. Mlade biljke pak poželjno je zimi unijeti u zatvoreno. Ako nakon mraza djeluje pomalo spaljeno, podrežite ga u proljeće sve do zdravih dijelova. Ruzmarin nikada ne režite najesen niti dok traju mrazevi. Unatoč priči da živi 33 godine, biljku je najbolje zamijeniti svakih 5-6 godina.

Živice
Ova mirisna, vazdazelena biljka izvrstan je izbor za živice, a naročito lijepo izgleda kad je u cvatu. Jedino je bitno da je tlo povoljno, koje, više nego obično, mora biti dobro ocjedito, čak naginjati ka lužnatosti. Najbolje sorte za živice su „Primely Blue“ i uspravni ruzmarin. Obje ove biljke su grmolike i otporne. „Primely Blue“ je možda malo ljepši, sa njegovim tamnijim plavim cvjetovima. Sadite na udaljenost do 45 cm, a živicu podrežite nakon proljetne cvatnje.

Ljekovitost
Ruzmarinovo esencijalno ulje ima antibakterijska i antigljivična svojstva, te pomaže slaboj cirkulaciji ako se utrlja u zglobove. Naneseno na kožu, ulje će rastjerivati komarce. Slično kao i lavandino ulje, kap ulja na sljepoočnici pomoći će kod glavobolje. Ruzmarinov čaj odličan je za ispiranje usta, te kao antiseptična voda za grgljanje. Za zdraviju kožu, u kupku dodajte šaku ruzmarina koji ste 10 minuta kuhali u 500 ml vode.

U kulinarstvu
Ovo je jedna od najkorisnijih kulinarskih biljaka, dobra u kombinaciji sa mesom, pogotovo janjetinom, u složencima, umacima od paradajza, sa pečenom ribom, rižom, salatama, jelima od jaja, jabukama, uljima i sirćetima.
Savjeti: Stavite grančicu ruzmarina na roštilj – daje izvrsnu aromu! Ako imate tamnu kosu, isperite je otopinom od ruzmarina i dobit će sjaj. (Za svijetlu kosu koristite kamilicu.)

Riječ curry vuče porijeklo iz riječi ariveppilai, što je na tamilskom naziv za varivo od povrća. Supe i sosovi u Indiji se začinjavaju i listovima curry drveta (naziv duguje listovima koji imaju okus po curryju – lat. Murraya koenigi). Britancima, kolonijalistima Indije u XIX stoljeću začin se veoma svidio, a budući da biljka ne raste u Britaniji, oni su nakon dugog isprobavanja jednostavno tako nazvali čitavu grupu začina koja je imala najsličniji okus lišću curry drveta. Curry je od tada omiljena praškasta mješavina začina, samo proizvod za izvoz i u tom obliku uopće ne postoji u originalnoj indijskoj kuhinji. Riječ curry može se pronaći u jezicima čitavog pacifičko-azijskog bazena. Postoji mnogo vrsta, a najpoznatije su indijski i tajlandski. Najčešće se koristi kao dodatak piletini, riži, morskim plodovima, grašku, salatama od svježeg povrća itd.

Indijski curry
U Indiji je riječ curry sinonim za bilo koje jelo od mesa, ribe ili jela od povrća u sosu, koje se jede zajedno sa rižom ili pecivom (chapati, naan ili puri). Različite kombinacije začina za ta jela u Indiji se zovu masala (tandoori-masala ili garam masala). Ovisno o regiji, mjestu, pa čak i domaćinstvu, kombinacije su različitog sastava. Raspon okusa je od slatkog, preko pikantnog do krajnje ljutog (na jugu Indije curry je znatno ljući nego u drugim oblastima zemlje). Začini koji se upotrebljavaju za curry se prvo lagano prže, da bi razvili punu aromu, a zatim se ručno usitne u avanu. Curry je mješavina tamnožute boje karakterističnog mirisa, malo do izraženo pikantan. To je mješavina više začina i sastoji se od 10 do 20 komponenti. Najvažniji sastojci su korijen kurkume (ona mu daje tamnožutu boju), biber, chili, kardamon, sjeme korijandera, đumbir, kim, muškatni oraščić, cimet, piment, klinčić, bockshorklee sjeme, macis (sjeme drveta muškatnog oraščića), zvjezdasti anis, makovo sjeme, lovorov list i komorač. Najviše se upotrebljava za jela od riže, zatim u raguima, mesnim jelima, kao i za proizvodnju senfa i worchester sosa.

Tajlandski curry
Čuvena su tajlandska jela iz grupe Gaeng koja se također zovu curry. To su jela sa puno tekućine, te skoro da se mogu nazvati i juhama, npr. kaeng dschuet (blaga juha), Kaeng Phet (ljuta juha) na zapadu poznata i kao crveni curry. Na Tajlandu je curry prašak također poznat, ali u obliku paste.

Curry i zdravlje
Najnovija istraživanja pokazuju da ishrana bogata curryjem može zaštititi mozak od starenja i poboljšati kognitivne funkcije. Curry ima protivupalna svojstva i svojstva antioksidansa, a dobar je i u sprečavanju Alzheimerove bolesti. Čak i mala količina pozitivno utječe na poboljšanje kognitivnih sposobnosti. U tradicionalnoj indijskoj medicini koristi se kao pomoć kod problema sa probavom, jer podstiče rad crijeva i jetre. Osnovni začin, kurkuma, preventivno djeluje protiv raka želuca i debelog crijeva, pomaže kod artritisa i ubrzava zacjeljivanje čira. Kumin ublažava grčeve u stomaku, a đumbir ojačava imunitet. Curry poboljšava rad srca i krvnih sudova, štiti od prehlade i gripa, a nutricionisti ga prepopručuju kao dodatak dijetalnim jelima.
Savjet: Curry čuvajte u staklenoj posudi na tamnom mjestu, jer kurkuma u njemu gubi boju i oštrinu kada se izloži svjetlu.

Salata je jedna od najstarijih povrtlarskih kultura, a gajila se još 4.500 godina prije nove ere. Pijace i marketi su u proljeće preplavljeni salatama raznih boja, pa je pravi trenutak za pripremu slasnih gurmanskih zadovoljstava koje nudi ova biljka.

Vrste salata

Endivija je malo gorkasta salata bogata željezom, kalijem i kalcijem. Salata od endivije posebno je ukusna ako se miješa s kuhanim krompirom ili servira s dressingom u koji su umiješani mljeveni orasi ili ako se samo pospe sjeckanim orasima.

Kristalka/ledena (iceberg) salata je salata s debljim, čvrstim listovima, pa je stoga posebno sočna i hrskava. Kristalka se naziva još i ledena salata zato što se iz SAD-a izvozila posložena na ledenim blokovima kako bi zadržala svoju svježinu. Listovi kristalke izvrsni su u različitim sendvičima. Zbog svog hrskavog i svježeg okusa naglo osvaja naše prostore i sve je više na jelovniku ekskluzivnih restorana.

Puterica je izuzetno rasprostranjena u Evropi kao najviše gajen tip salata. Ova salata je vrlo laganog okusa. Glavica je svijetlo zelena, okružena sočnim zelenim listovima koji su osnova za razne kombinacije jela od mesa i krompira do sendviča, pasta i sosova. Zbog krtih i nježnih listova prilično je nezahvalna za pranje i pakovanje i ne može dugo izdržati spakovana.

Romana salata - Gaje se razni tipovi ove vrste salate, od
malih salata veličine 10 cm, preko patuljastih veličina oko 15 cm do srednjih veličina oko 20 cm. Ova salata se proizvodi i u raznim bojama listova čija je osnovna zelena boja u više nijansi. Najpoznatija salata koja se radi od ove vrste je Cezar salata.

Hrastov list je salata proizvedena sedamdesetih godina prošlog vijeka u varijanti zelene i tamno crvene do bordo
boje. Ima jako lijep okus i boje koje su izuzetno atraktivne, pa su vrlo popularne u raznim mix salatama. Koristi se i za dekoraciju tanjira.

Matilovac se uzgaja u vrtovima, a raste i samoniklo na čistim, nezagađenim poljima i livadama. Danas ga je sve manje, a oni koji su ga iskušali znaju koliko je ukusniji i aromatičniji od uzgojenog. Po sadržaju vitamina ovo je mnogo vrednija namirnica od ostalih salata. Sadrži mnogo željeza, provitamina A i vitamina C.

Radič je posebno bogat kalcijem, koji mu daje izrazit gorkasti okus. Osim za salatu, radič se može spremati s tjesteninom i rižom. Listovi radiča mogu se jesti na kruhu namazanom sirom ili maslacem.

Život je nastao u vodi i voda je životno važna. Bez hrane čovjek može živjeti sedmicama, a bez vode ne više od tri dana. Voda je temelj života i ništa je ne može zamijeniti. Voda je najzastupljeniji sastojak ljudskog organizma, pa joj to daje i veliki značaj u ukupnoj građi i zdravlju čovjekovog tijela. Ostale komponente ljudskog organizma su bjelančevine, minerali, masti i mala količina ugljenih hidrata. Voda regulira tjelesnu temperaturu i sprečava pojavu pregrijanosti, ispire i otklanja nusprodukte metabolizma i tjelesni otpad (toksine); voda u tkivu donosi kisik, glukozu, vitamine, daje koži i ostalim tkivima vlagu, podmazuje zglobove i tetivne ovojnice, regulira tjelesnu temperaturu, te predstavlja otapalo za elektrolite. Dakle, voda je uključena u gotovo sve tjelesne funkcije i ima brojne uloge u organizmu.

Sadržaj vode u dječijem organizmu – gdje je smještena? Ukupna tjelesna tečnost je izražena kao procent tjelesne mase i u zavisnosti je od starosti. Kod novorođenčeta ukupni volumen vode iznosi oko 80% tjelesne mase. Do kraja prve godine taj postotak pada na 60 – 65% i zadržava se u tom omjeru sve do puberteta. Tokom puberteta sadržaj masti u organizmu se više uvećava kod djevojčica, nego kod dječaka koji imaju više mišićne mase. S obzirom na to da masno tkivo sadrži manje vode u odnosu na mišićno, koje ima visok sadržaj vode, dječacima na kraju puberteta ostaje 60%, dok se kod djevojčica smanjuje na oko 50% tjelesne mase. Ukupni volumen tečnosti u organizmu generalno je podijeljen na dva dijela, koje možemo posmatrati kao dvije velike cjeline, međusobno odvojene ćelijskim membranama nekoliko desetina biliona ćelija: intracelularna (unutar ćelija) i ekstracelularna (izvan ćelija) tečnost. Smanjenje količine vode u organizmu tokom odrastanja djeteta odnosi se na smanjenje volumena izvanćelijske tečnosti, dok volumen vode unutar ćelije ostaje uglavnom konstantan.
Kako se volumen tjelesnih tečnosti mijenja u toku odrastanja, njihov hemijski sastav, međutim, gotovo se ne razlikuje između novorođenčeta i odrasle osobe. U tom hemijskom sastavu veoma je važna koncentracija elektrolita: natrij, kalij, kalcij, magnezij, klor, hidrokarbonati, fosfati i dr.

Unos i gubici vode
Protok vode i elektrolita u organizmu reguliran je brojnim mehanizmima i uravnotežan je u zdravom tijelu u kojem su unos i gubici balansirani. Voda se iz tijela gubi znojenjem, stolicom, urinom, ali i na način koji ne možemo vidjeti – isparavanjem iz disajnih puteva i difuzijom kroz kožu. Sa vodom se iz organizma gube i elektroliti. Zavisno od tjelesne aktivnosti, vremenskih uslova i stanja organizma, promet vode se može višestruko promijeniti. U dječijem organizmu u odnosu na površinu tijela promet vode je veći nego kod odrasle osobe. Dječija koža je tanja pa lakše gube vodu. Djeca se mnogo kreću, igraju se, aktivni su, trče, pa se tijelo zagrijava, pojačano se znoje i potrebna je veća količina vode za termoregulaciju. Također treba misliti na to da razigrano dijete često potiskuje osjećaj žeđi i nije raspoloženo da napušta igru da bi se napilo. Nikada ne treba zaboraviti činjenicu da i mala beba može biti žedna, čak i ona koju majka doji, naročito ako su dani vrući - inače dojenčetu na prsima nije potrebno davati vodu, jer mu prirodna ishrana sve osigurava.

Koliko je vode djetetu potrebno?
S obzirom na veliku važnost vode u organizmu postavlja se pitanje dovoljnog unosa. Ne postoji precizna količina vode koju malo dijete treba popiti svaki dan. Obično djeca vole popiti nešto uz jelo ili poslije jela i svakako će piti kada su žedna. Kada je toplo ili kada je dijete veoma aktivno, potrebno mu je više vode. Radi toga, kada ste vani pri toplom vremenu, posebno ako dijete trenira neki sport, osigurajte mu dodatnu količinu vode. Nedostatak vode u organizmu se označava kao dehidracija, koja narušava tjelesne funkcije i opasna je po zdravlje, s obzirom da u dječijem organizmu može izazvati akutna, ali i trajna oštećenja. Djeca, kao i odrasli uostalom, često piju premalo tečnosti. Gubitkom 10% tjelesne tečnosti smanjuje se učinkovitost organizma za 50%.

Najzdravije piće – voda
Najbolji izvor tečnosti je svakako obična voda. Djeca su veoma sklona pijenju slatkih i gaziranih pića, čiji neumjereni unos svakako ne donosi ništa dobro. Ova grupa pića su izrazito visoke energetske vrijednosti, te brzo smanjuju osjećaj gladi, a s druge strane su siromašna djeci toliko potrebnim mineralima i vitaminima. Zbog toga, djeca od najranijeg uzrasta trebaju učiti da je najzdravije piće voda i da voda otapa hranjive materije u probavnom sistemu i služi kao transportno sredstvo do krajnjih ćelija našeg tijela.

Voda za učenike
Standardna preporuka za stariju djecu za unos vode je 6-8 čaša dnevno koje treba ravnomjerno rasporediti u toku dana, uz povećanje unosa u toplim danima kod povećane aktivnosti. Posebnu kategoriju čine dječaci, tinejdžeri starosti 14 godina i stariji koji zahtijevaju veći unos tečnosti – do 10 čaša dnevno. Učenici koji provode veći dio dana u školi trebali bi pola dnevnog unosa imati u tom periodu, tako da se unos ravnomjerno rasporedi u toku dana. Dehidrirani učenik može postati iritabilan, umoran ili imati pad koncentracije. Pred izlazak iz škole, djeca mogu biti umorna, neraspoložena, imati glavobolju, što je barem djelimično uzrokovano nedostatkom vode. Voda čini oko 80% sastava mozga i predstavlja esencijalni element u neurološkoj transmisiji-prenosu impulsa. Slaba hidracija utiče na dječiji mentalni status i sposobnost memorije, koncentracija/pažnja opada za oko 10%. Ukoliko dehidracija napreduje, može doći i do poremećaja stanja svijesti.
Izuzetno je važno da organizam raspolaže sa dovoljno vode!
Dobro pravilo za unos dovoljne količine vode je piti jednu čašu uz svaki obrok, jednu čašu između svakog obroka i dodatno 1-2 čaše prilikom povećane fizičke aktivnosti.

Hren je jedan od najzdravijih začina koji se posebno preporučuje oboljelim od šećerne bolesti. Ovo je biljka ljutog okusa koja se rado koristi u kuhinji u vrijeme praznika. Raste kao samonikla biljka, u dubljem i vlažnijem tlu, ali se uzgaja i za preradu. Od davnina se koristi u ljekovite svrhe i kao začinska biljka, pa ju pod imenom Armoracia navodi već i Plinije. Hren su poznavali Egipćani, a Grci su ga koristili protiv bolova u leđima i kao afrodizijak. Pradomovina hrena je središnja i jugoistočna Evropa, a danas je rasprostranjen po cijelom svijetu.

Kupovina i priprema
Kod hrena se najčešće koristi njegov odebljali korijen, bogat gorušičinim uljem, koji se automatski povezuje sa hrenovkama, kuhanom šunkom ili govedinom. Razlog zašto se hren riba a ne kuha kao povrće je taj što eterično ulje koje se oslobađa ribanjem brzo nestaje i isparava u kuhanju. Kada kupujete svježi hren, odaberite čvrste, neoštećene i naborane korijene te izbjegavajte one zelenkaste ili koji klijaju. Kako biste sačuvali njegovu aromu, čuvajte ga u dobro zatvorenoj posudi u frižideru. Prilikom pripreme gulite ga što tanje, tako da mu odstranite samo koru. Prije nego što ga naribate, držite korijen 24 sata u hladnoj vodi kako bi se osvježio. U svježem stanju korijen hrena sadrži tvar ljuta okusa - glikozid sinigrin - koji je svojstvenom aromom vrlo tražen dodatak uz šunku, kuhane kobasice ili kuhano meso, a posebno govedinu. Naribani korijen hrena, oštra mirisa i okusa, osnova je mnogih umaka na bazi slatkog vrhnja, majoneze ili senfa, dobar je začin mesnim i ribljim jelima te salatama. Ukoliko malo jabuka pomiješate s ribanim hrenom, ublažit ćete njegov oštri miris i aromu.
Savjet: Mlade listove hrena dodajte salatama radi malo žestine.

Zdravlje u hrenu
Hren ima antibiotska i antikancerogena svojstva. Pomaže u inhibiranju malignih oboljenja u različitim tkivima: jednjaku, jetri, tankom i debelom crijevu te mokraćnom mjehuru. Hren podiže prirodnu otpornost organizma, štiti od prehlade, olakšava i stabilizira probavu. Također poboljšava rad srca i cirkulaciju, zaustavlja rast bakterija, odličan je diuretik (djelotvoran je kod problema sa plućima i mokraćnih upala), ublažava respiratorne probleme, pomaže kod reumatizma. Oblog od naribanog hrena primjenjuje se za ukočenost mišića i zglobova. Njegova pikantnost dobra je i za efektno čišćenje sinusa.
Savjet: Hren naribajte u oblog i stavite na ukočene mišiće, reumatične zglobove, ozebline i dijelove pogođene išijasom, radi stimuliranja protoka krvi.

Ostale upotrebe hrena
Hren sitno nasjeckajte u pseću hranu da se pas riješi glista i da mu se poboljša stanje. Napravite otopinu od 600 ml vode i 25 g hrena te je razrijedite 4:1. Ovim prskajte stabla jabuka da ih zaštitite od smeđe truleži.   Korijen i listovi hrena daju žutu boju za prirodno bojenje. Narežite i stavite u mlijeko, pa koristite kao losion za osvježavanje kože.
Upozorenje: Prevelika upotreba hrena može izazvati plikove na koži. Ne koristite ga ako vam štitnjača ne radi kako treba ili ako uzimate lijekove za štitnjaču. Izbjegavajte konstantno korištenje u trudnoći ili ako patite od problema sa bubrezima.