Ljeto koje nam dolazi u susret sa sobom donosi svu ljepotu aroma i mirisa. Bez začinskog bilja teško je zamisliti svakodnevnu ishranu. Ono obogaćuje hranu, ishranu čini raznolikom a i zdravo je. Postoji mnogo zdravstvenih tegoba koje se rješavaju upravo određenim aromatičnim biljem. Začinsko bilje možete uzgajati u vrtu, na balkonu kao i u saksijama. Najčešće vrste koje možete uzgajati doma su bosiljak, majčina dušica, menta, kopar, peršun…

Bosiljak – Ocimum basilicum
Bosiljak je porijeklom iz Indije. Danas ga možete pronasći svuda i lako uspijeva u bilo kakvim uvjetima. Svoju glavnu primjenu ima u kuhinji. Koristi se svjež i sušen. Ide u salate, umake od paradajza, supe, meso, paste… Liječi menstrualne tegobe. Udisanje eteričnog ulja bosiljka oslobađa vas mentalnog umora.

Komorač – Foeniculum vulgare
Jedna je od najstarijih uzgajanih biljaka. Posebno su ga cijenili Rimljani, muškarci za dobro zdravlje, žene za vitku liniju. Svaki dio biljke je jestiv, od sjemena do korijena. Sjeme se dodaje umacima, jelima od ribe i hljebu. Listove možete dodati salatama, kao i korijen. Što se tiče zdravstvenog aspekta ublažava grčeve u stomaku i poboljšava probavu.

Kopar – Anethum graveolens
Uzgaja se gotovo u svim zemljama svijeta. Lišće kopra idelano je za salate, kuhana jela, meso, supe, a cvijetne glavice dodaju se kiselim krastavcima i papričicama. Koristi se još za poboljšanje izlučivanja želučanih sokovam kao i prptiv grčeva u stomaku.

Lovor – lasurus nobilis
Lišće lovora koristi se sušeno. Dodaje se kuhanim jelima sa mesom, umacima, marinadama. Uvijek se vadi nakon kuhanja jela. Liječi reumatska oboljenja (ulje od lovora). Koristi se i za jačanje želuca, protiv ubrzanog rada srca i nadutosti.

Majčina dušica – Thymus serpilum
Njena primjena u kuhinji je jako široka. Pomaže probavljanju masne hrane te se u takvu najviše i dodaje, kao iu supe, umake, marinade… Reguliše probavu, a u kombinaciji s medom dobra je protiv prehlade, kašlja i upale grla.

Origano – Origanum
Listovi origana koriste se smrznuti ili osušeni. Dodaje se salatama, pastama, umacima, picama, paradajzu, puteru. Odličnan je i kao marinada za meso. Na mentalbni sistem, eterično ulje origana djeluje opuštajuće. Čaj od origana se koristi protiv prehlade, glavobolje, nervne napetosti.

Ruzmarin – Rosmarinus officinalis
Listovi ruzmarina suše se u hladu. Čuvaju u limenkama ili zatvorenim vrečicama zbog intenzivnog mirisa. Dodaje se jelima od mesa, posebno janjetini i svinjetini ali i raznim umacima, krompiru i biljnom puteru. Kupka od origana potiče cirkulaciju, ojačava korijen kose…

Zbog njega se ratovalo, pokorio je čitav svijet, dio je kraljevskih miraza, dragocjenost je diplomatskih protokola i vrijednost kojom je kupovana historija. Običaji vezani za konzumiranje i poštovanje čaja otkrivaju koliko je ispijanje čaja izraz stila života. Ovo naše istraživanje samo će dati naslutiti koliko je bogatstva, historijskih tajni, kulture i etnologije u jednoj šoljici čaja.

Vladavina stara 5.000 godina
Kultura ispijanja čaja i ljubav prema čaju stara je najmanje 5.000. godina, mada mu neke kineske legende pripisuju i koji vijek više. Pravi čaj je dobiven od istoimene biljke, koja u zvaničnoj nomenklaturi nosi naziv Camellia sinesis. Danas se gaji na gotovo svim paralelama, ali najbolje uspijeva u predjelima tropske i subtropske klime, gde dobija neophodnih 130 litara po cm kiše godišnje. Camellia sinesis je zimzeleno drvo koje prirodno naraste i do preko pet metara. Prapostojbina ove biljke je jugoistočna Azija, ali mnogi naučnici ni dan danas se ne mogu složiti odakle u stvari potiče čaj: da li iz Indije ili Kine. Bezbrojne su legende i priče o njegovu porijeklu.
Zanimljivost: Procjenjuje se da je u Britaniji do ovog momenta čaj konzumiralo preko 134 miliona ljudi.

Legenda o trepavicama
Prema indijskoj legendi, princ Dharma lutao je Indijom u potrazi za istinom, a onda je otišao u Kinu odati počast velikom Buddhi. Tokom budističke meditacije prevario ga je san. Ogorčen svojom ljudskom slabošću, odrezao je svoje trepavice koje su pale na zemlju, pustile korijenje i iz njih su izrasli zeleni listići. Dharma ih je probao i osjetio dotad nepoznatu svježinu, nestalo je umora i pospanosti i tako je prema Indijcima nastao čaj. Međutim, Kinezi porijeklo čaja doživljavaju malo drugačije. Prema predanju, legendarni kineski imperator Šenong jednog se sunčanog dana 2.737. godine p.n.e. spremao da ispije svoju uobičajenu popodnevnu šolju tople vode. I baš prije nego što će otpiti prvi gutljaj, vjetar je donio nekoliko listova sa obližnjeg drveta i spustio ih pravo u posudu s vodom. Voda je počela da mijenja boju, kralj postao radoznao, probao taj čudni mirišljavi napitak i ostalo je povijest. Druga verzija kineske legende kaže da je isti kralj bio prva osoba koja je otkrila ljekovita svojstva ove biljke. On je imao običaj da učinke svih trava koje bi pronalazio isprobava na samom sebi. Tako je isprobao i Camelliu sinesis i shvatio da ova nova čudesna biljka nije samo osnova za ukusno piće, već i jak protuotrov. A s obzirom na njegovo eksperimentiranje s raznim travama, itekako mu je trebao protuotrov jer su mnoge bile otrovne.

Put među samuraje
Prastare knjige kažu da je slavni mudrac Lao Ce u 6. vijeku p.n.e. proglasio čaj nezaobilaznim sastojkom eliksira života. Ispijanje čaja postepeno je postalo sastavni dio kineske kulture. U početku je to bio statusni
simbol, pošto je biljka bila dostupna samo aristokraciji i povlašćenim pripadnicima društva. U čaju su u to vrijeme
uživali intelektualci u pauzama čitanja, pili su ga vladari, ministri i ugledni građani. Tako su se razvile ceremonije ispijanja čaja u posebnim odajama i na razne načine. Mnogi osvajači imali su svoje specifično pripremljene čajeve kojima su častili strane diplomate. Biljka je prvi put prešla granice Kine početkom 9. vijeka n.e. te zahvaljujući svojim kofeinskim svojstvima ušla na velika vrata u budističke hramove. Kineski budistički sveštenici izuzetno cijene njenu sposobnost da čovjeka drži budnim
i koncentriranim te je prvo sjemenje čaja stiglo u Japan upravo kao dio programa kineskih budističkih misionara.
Čaj je i u Japanu postao piće vladajuće klase i dio vjerskih ceremonija nakon što je japanski imperator Saga podržao njegovo uzgajanje. U 12. vijeku, japanski zen sveštenik Eisai napisao je knjigu Kissa Yojoki, u kojoj o ispijanju čaja govori kao o idealnom putu do zdravlja. Zahvaljujući njegovom uticaju, čaj je ušao i u svakodnevne rituale drevnih samuraja.

Izjava o čaju: „Žene su poput vrećica čaja: ne znaš koliko su jake dok ih ne ubaciš u vrelu vodu!“ – Nancy Reagan

Čaj kao djevojački miraz
I dok je Azija uživala u čarobnom napitku, Evropa je bila potpuno nesvjesna zadovoljstva koje je čeka. Na Stari kontinent čaj je stigao preko slavnih holandskih moreplovaca tek sredinom 17. vijeka. S obzirom na svoja ljekovita svojstva, dugo je korišten kao lijek i smatrao se hranom, dok ga Englezi nisu jednom prilikom potopili u vruću vodu i doživjeli ushićenje decenije. Priča o tradiciji engleske kulture ispijanja čaja počinje sa vjenčanjem kralja Čarlsa II i portugalske princeze Katarine od Bragance. Kralj Čarls II odrastao je u holandskoj prijestonici te je nakon ženidbe čaj došao kao dio princezinog miraza. Tako se aroma čaja počela širiti po Otoku i u narednih 50 godina u Engleskoj se rodila čitava jedna profesija – u periodu od pola vijeka pojavilo se preko 3.000 uzgajivača čaja! Bilo je to doba čistog luksuza. Čaj je bio izuzetno skupa privilegija, utoliko skuplja što su ga Britanci od početka pili zašećerenog. Šećerna trska bila je tada dragocjena i istog ranga kao i čudesna Camellia sinesis. U porculanskim šoljama uglađenih Engleza susretale su se dvije glavne linije evropske trgovine: Kina i Afrika. Čaj je stizao iz Kine, a trska iz Afrike. Karavanom su putovali i po godinu dana, a trošeno je čitavo bogatstvo. Nažalost, kako Kinezima nije trebala nikakva roba sa Otoka, nije bilo prostora za trgovinu. Međutim, Englezi zaluđeni čajem nisu htjeli popustiti i plaćali su svoje zadovoljstvo srebrnim polugama.

Opijumski ratovi
Sredinom 18. vijeka, pošto im je ponestalo rezervi, Britanci su na svojim posjedima u Indiji započeli proizvodnju opijuma te se novac potrošen na popodnevne šoljice čaja lagano vraćao zahvaljujući švercovanju opijuma u Kinu. Ovakvo ponašanje Britanaca dovelo je do čuvenih Opijumskih ratova u 19. vijeku između Kine i Britanije. Poražena kineska strana bila je primorana potpisati sporazum po kojem se, između ostalog, Britaniji dozvoljava da nastavi sa izvoženjem opijuma. Britanci se nisu ovdje zaustavili. Uskoro su u Indiji započeli uzgajanje čaja te je do sredine 19. vijeka gotovo cijela teritorija Indije bila u rukama britanske „East India” kompanije, koja je do tada sav čaj uvozila iz Kine. Tako su Englezi definitivno osvojili svjetsko tržište čaja. Međutim, nakon promjena koje je donio 20. vijek, u Indiji je od Britanaca ostala samo velika ljubav prema čaju. Indija je danas najveći svjetski proizvođač čaja, a 70 posto proizvodnje se popije u granicama države.

Bostonska čajanka
U Ameriku je čaj stigao britanskim putevima, ali rezultat je bila poznata Bostonska čajanka. Taj je događaj bio prvi znak američke pobune protiv britanskih kolonizatora. Razlog za pobunu bili su porezi koje su Englezi uveli na trgovinu čajem koje je proizvodila njihova kompanija „East India”. Amerikanci su se adekvatno osvetili i ležerno potopili u okean ogroman broj tek pristiglih kontejnera prepunih čaja. Ta je čajanka dovela do niza političkih bura i na kraju konačno zapalila iskru američke revolucije. Jedna od posljedica je i američki bojkot ispijanja čaja koji je potrajao, i možda upravo zbog ovih gorkih tragova prošlosti, Amerikanci nikada nisu prigrlili čaj sa onim entuzijazom sa kojim su zavoljeli kafu.

Možete li zamisliti jutro bez mirisne šoljice kafe? Kafa podiže energiju, popravlja koncetraciju i raspoloženje – ali prekomjerna doza krije i neke opasnosti...

Kafa potiče iz Afrike, sa današnjeg područja Etiopije. Crveni plodovi grma kafe sušili su se u samostanima: redovnici bi plodove natapali u vodu, a zatim pojeli dok bi tekućinu popili, jer su otkrili kako im jača koncetraciju i tako pomažu u molitvi. Kafa se zatim iz Afrike prenosi u Arabiju, odakle dolazi kafa kakvu danas poznajemo. Mletački trgovci kafu donose u Europu – tamo se prodavala uapotekama a zvali su je ghaweh (arapsko vino).

Kafane – središte društvenog života Europljana
Kafa se iz Nizozemske proširila cijelom Europom – kafane postaju središte društvenog života. Savršenu formulu kafe izrekao je veliki državnik Talleyrand: „Crna kao vrag, vruća kao pakao, čista kao anđeo i slatka kao ljubav.“ Zahvaljujući mladom francuskom kapetanu koji je njegovao dragocjeni grm, kafa je 1700. stigla i u Ameriku. Grm je posađen na karipskom ostrvu Martiniqueu, gdje postaje pretkom 19 miliona stabala, koliko ih je bilo pedeset godina poslije. To je bila samo usputna stanica na putu do konačnog cilja – zemalja Južne i Srednje Amerike.

Obrada sirove kafe
Kafa se dobiva od biljaka roda Coffea, iz porodice Rubicacae – iako postoji mnogo vrsta, uglavnom se koriste zrna Coffea arabica (typicy i bourbon) i Coffea canephora (robusta). Arabica je poznata kao brazilska kafa, dok se C. Canephora uglavnom uzgaja u Africi. Oje vrste rastu u tropskim zonama sa toplom, vlažnom klimom, ali na različitim morskim visinama. Kafa je grm ili stablo, a plodovi su crvene bobice slične trešnji. Najbolje se mješavine dobivaju kombinacijom zrna nekoliko vrsta, a najbolji i najskuplji način je branje jedne po jedne. Jeftiniji su načini trešnja i mašinska berba, nakon kojih se moraju odvojiti nezrele i prezrele bobice. Termička obrada kafe obavlja se u nekoliko faza: prva je sušenje, kojim se eliminiše vlaga. Prženje kafe: intenzitet boje zrna kafe zavisi o završnoj temperaturi prženja: na višoj temperaturi dobiva se tamnija kafa. Treća faza je hlađenje, kada se kroz masu zrna propušta hladan zrak.

Kofein – razbuđuje i daje više energije
Najpoznatiji i najvažniji sastojak kafe je kofein, koji se apsorbira, odnosno odlazi direktno u krv, gdje se zadržava otprilike četiri sata. Kofein stimuliše srednji živčani sistem, odnosno mozak te poboljšava budnost, pozornost i raspoloženje. U prosječnoj šoljici kafe ima oko 100 do 150 miligrama kofeina. Zabluda vezana uz kafu je da povisuje krvni pritisak. To je samo djelimično tačno jer je taj učinak kratkotrajan. Poslije toga vrijednost pritiska opada i više nego što je prvobitno porasla, tako da se može reći i da kafa snižava pritisak. Ne preporučuje se piti velike količine kafe. Najčešći problemi vezani uz prekomjerno konzumiranje kafe su nesanica, uznemirenost, lupanje srca i bol u želucu. Ako ste osjetljivi na kofein, a želite uživati u tom ukusnom napitku, probajte neku od vrsta kefe bez kofeina.

Savjet
Kafu je najbolje držati daleko od izvora topline, u posudi od zatamnjenog stakla koja se može dobro zatvoriti. Vlaga i zrak, kao i sunčeva svjetlost loše utiču na njenu aromu.

Pored različitih stavova nutricionista o vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda, nema sumnje da su to namirinice bogate bjelančevinama, mineralima i vitaminima i veoma zastupljene u našoj ishrani.

Kiselo mlijeko
Kada se mlijeku dodaju mliječne kiseline, ono počinje da se zgušnjava i dobija blagi kiselkasti ukus. Kiselo mlijeko sadrži od 0,3 do 3,5 posto mliječne masti. Ako želite sami da napravite kiselo mlijeko, u obično mlijeko sipajte ferment i ostavite da odstoji od 10 do 14 sati. Nakon tog vremena dobit ćete kiselo mlijeko.

Slatka pavlaka
U posebnoj mašini, mlijeko se razdvaja na mliječnu mast, pavlaku i nemasno mlijeko. Nakon toga pavlaka se zagrijava, nekoliko dana stoji u frižideru na temperaturi od 2 do 5 C. Pavlaka u sebi sadrži od 25 do 30 posto masti i dosta vitamina iz mlijeka. Da bi se slatka pavlaka dobro „ulupala“ mora da sadrži najmanje 30 posto mliječne masti.

Mladi sir
Nastaje dodavanjem mliječnih kiselina i manje količine enzima. U zavisnosti od načina proizvodnje, može biti manje ili više tečan. Sadrži različitu količinu masnoće i veliki procenat vode. Sitan sir se koristi za pravljenje kolača i gibanica, a može se koristiti i kao namaz za hljeb.

Kisela pavlaka
Pavlaka se mašinski odvaja od mlijeka, a zatim joj se dodaju mliječne kiseline. Po tome se ona razlikuje od slatke pavlake. Postoje pavlake sa 10, 24 i 30 posto mliječne masti.

Jogurt
Pravi se od zagrijanog mlijeka, kome se dodaju specijalne mliječne kiseline. NA taj način dobije se gušća tečnost, koja može da stoji duže od mlijeka, jer sadrži mliječne kiseline. Postoje jogurti sa različitom količinom mliječne masti.

Obrano mlijeko
To je mlijeko sa kojeg je skinuta masnoća da bi se od nje napravila pavlaka. Sadrži svega 1 posto mliječne masti i malo je kiselkastije od običnog mlijeka kojem nije uklonjena masnoća. Podstiče varenje i metabolizam. Ovo je niskokaloričan napitak koji savršeno “gasi“ žeđ. Pije se uz laganije obroke.

Kefir
Pravi se od mlijeka u kojem je 36 sati stajao korijen kefira. To je gust napitak, bogat ugljenim kiselinama, koji prvobitno potiče iz Rusije. Sadrži različitu količinu mliječne masti. Vrenjem može doći do izdvajanja alkohola. Kefir važi za ljekovit napitak.
Jedna šolja kefira dnevno, poboljšat će imunitet i varenje.

Sirni namaz
Sir se dobije tako što se u mlijeko dodaju enzimi, što prouzrokuje da se sir razdvaja od sirutke. Postoji nekoliko vrsta sirnih namaza sa različitim sadržajem mliječne masti. Sve su bogate bjelančevinama. Za pravljenje kolača upotrebljavajte mascrapone namaz.

 Za svaku vrstu sira, postoji odgovarajući nož. Ništa ne jedemo tako rado i u toliko različitih obroka i prilika, kao sir. Omiljena nam je namirnica za doručak, volimo ga pojesti i za ručak, pa i nakon njega, kao desert kako ga često jedu Francuzi, a nerijetko za njim posegnemo i za večeru.

Od svih mliječnih proizvoda sir je sigurno, najomiljeniji. Koliko ima različitih vrsta sireva, toliko ima i noževa za njihovo rezanje. Zbog toga, kako bi kriške sira bile pravilne, trebamo izabrati pravi nož.

Kako zadiviti iznenadne goste komadom sira?
Brie – narežite na deblje kriške i omotajte debljim kupovnim tijestom i zapakujte kao duguljasto pisamce. Ispržite na vrućem ulju, stavite na kuhinjski papir, da se ocjedi masnoća te poslužite uz tartar umak. Odlično i brzo predjelo! Za kremasti rižoto za četiri osobe, na dvije kašike maslinova ulja ispržite 1 sitno nasjeckani luk i 2 režnja protisnutog bijelog luka te dodajte 225 g sitnih šampinjona. Za minutu dodajte 275 g riže za rižoto i dobro promješajte da se riža obloži masnoćom. Pažljivo miješajte i postepeno ulijevajte 850 ml pileće supe, sve dok riža to ne upije. Dodajte 100 g nekog kremastog sira, nasjeckanog na manje komade. Kada se sir otopi, dodajte sok 1 limuna i kašikicu nasjeckanog začinskog bilja. Odmah poslužite uz kriške sira. Ako u zamrzivaču imate samo običnu pizzu sa mozzarelom i paradajzom, obogatite je sa 75 g šampinjona narezanih na kriškice i 100 g skuhanog i začinjenog špinata. Rasporedite po pizzi, a zatim izmrvite neki jači sir, poput gorgonzole. Ukrasite svježim listićima bosiljka i pospite mljevenim biberom. Na kraju prelijte sa malo maslinovog ulja. Zagrijte rernu na 190 stepeni i pecite 20 – tak minuta, dok se sir ne otopi.

Savjeti za rezanje sira
 Sirevi dolaze u različitim oblicima i formama, a najbolji način da ih se razreže je da svaki komad ima dio različite strukture sira. Npr. ako je sir u kori, svaki odrezani komad bi trebao imati i koru i tijesto. Ukoliko režete meke sireve poželjno je nož namočiti u vodu kako se sir ne bi trgao pri rezanju.

Pripremanje sira
Ve ćina sireva teže podnosi visoku temperaturu i dugotrajno kuhanje te postanu ljepljivi i žilavi. Stoga, sir treba kuhati kratko vrijeme na što nižoj temperaturi. Najbolje je koristiti naribani sir kojem treba manje vremena i niža temperatura kako bi se otopio. Također, lagano miješanje na niskoj temperaturi će pomoći da se sir ravnomjerno rasporedi po cijeloj posudi, a pri tome ne zgruša. U posudu s naribanim sirom korisno je dodati i nekoliko kapi limunovog soka kako se sir ne bi zgrušao i stvrdnuo prilikom kuhanja. Kako bi sir zadržao svoju konzistenciju i čvrstoću, prije pohovanja ga treba držati u zamrzivaču 15-20 min. 

Čuvanje sira  
 Narezani i razrezani sirevi čuvaju se zamotani u foliju, zamotani u plastičnu kutiju ili na drvenoj podlozi pod staklenim zvonom. Zamrzavanje sireva u zamrzivaču nije preporučljivo jer se ta takav način pogoršavaju njegova svojstva i kakvoća. Sir, prije konzumiranja, držite barem sat vremena na sobnoj temperaturi kako bi se razvio njegov svojstveni miris i konzistencija tijesta. Ako je sir koji kupujete u kolutu, njega je najbolje držati u dijelu frižidera predviđenom za povrće. 

Brašno, jaja i voda – zabava može početi... Pozvali biste drage prijatelje na malu privatnu zabavau, ali vam je nestalo ideja šta da spremite za večeru...Zašto ne pokušate jednom organizovati malu kuharsku radionicu u kojoj će učestvovati svi gosti – odlično ćete se zabaviti. Predlažemo da napravite domaću tjesteninu. Za nju vam je potrebno samo nekoliko sastojaka. Savjetujemo kako umjesiti dva osnovna tipa tijesta, kako napraviti tjesteninu u boji i kako je na lijep način oblikovati...Spremni ste?

Tijesto sa jajima
Mijesite nekoliko minuta;
300 g brašna, 3 jaja, kašikicu ulja, ½ kašikice soli i po potrebi malo vode tako da dobijete glatku masu.

Tijesto bez jaja
Zamijesite 150 g pšeničnog griza, 150 g brašna, ½ kašikice soli i 100 – 150 ml vode. Tijesto oblikujte u kuglu, zamotajte u prozirnu foliju i ostavite 30 minuta u frižideru da se sastojci dobro povežu. Savjet: Kako bi se tijesto lakše valjalo, dobro ga je mijesiti još desetak minuta, dok ne postane sjajno i vrlo elastično.

Važno je tijesto izvaljati na tanko
Nakon što ga izvadite iz frižidera, tijesto još jednom energično zamijesite. Razdjelite ga na dvije do tri porcije, pospite brašnom i razvaljajte na radnoj površini ili velikoj drvenoj dasci na debljinu od oko 2 mm. Sada možete oblikovati tijesto po želji.

Brojne varijante
Vrlo je jednostavno napraviti leptiriće i široke rezance, ali i listove za lazanje. Izvaljan komad tijesta narežite na trake debljine 8 – 10 cm, narežite na kvadrate ili pravougaonike. Za spiralice tijesto narežite na širinu od 2 mm i dužinu od 8 cm, pa svaki komad umotajte oko nabrašnjenog drvenog štapića.
Za raviole tijesto izvaljajte u dva komada. Na jedan komad rasporedite fil sa razmacima 3 – 5 cm, pa poklopite drugim komadom tijesta. Zatim tijesto malo pritisnite oko grudica fila, pa izrežite raviole. Domaće raviole možete pripremiti odmah ili ih osušiti.

Vrijeme kuhanja
Tijestenina se uvijek kuha u slanoj vodi. Svježa se tijestenina kuha vrlo kratko – minutu do četiri minute. Kod sušene tijestenine vrijeme kuhanja prije svega zavisi o vrsti jer se one razlikuju i po debljini i po obliku, a najčešće se kuha osam do deset minuta.

Za lijepu boju
Crveno – pomiješajte 30 g koncetrata paradajza sa 2 kačike vode. Umutite sa jajima za tijesto. Zelena – blanširajte 300 g špinata, ocijedite, izmiksajte i umijesite u tijesto. Žuto – u jaja zamutite nešto šafrana u prahu, umijesite sa brašnom.

• Ako su vam šerpe zagorjele poslije kuhanja, sipajte u njih limun, sirće i malo deterdženta, prokuhajte i posuda će biti kao nova.

• Ako ne volite miris luka u kući ili na rukama jednom sedmično ili rjeđe izdinstajte veću količinu crnog luka, a potom ga zamrznite. Za svako naredno kuhanje samo odvojte kašikom i koristite ga normalno.

• Sve mesingane površine u kuhinji, kvake, držače za ubruse, maramice, salvete najlakše ćete odmastiti i oribati običnom pastom za zube.

• Kockice leda za aperitiv bit će ljepše i ukusnije ako u vodu, u posudu za led, stavite tanko izrezane kore limuna ili naranče, višnje ili bobice grožđa.

• Da banane u voćnoj salati ne bi pocrnjele, poprskajte ih limunovim sokom i pospite šećerom u prahu.

• Jagode, maline, kajsije, breskve i ostalo voće koje ostavljate u zamrzivač, uvijek pakujte u posude i svaki red voća dobro pospite šećerom. Šećer ne dozvoljava mrazu da prodre u njega i oduzme mu prirodan ukus.

• Maslac držite u plastičnoj posudi sa hermetičkim poklopcem u kojoj je pitka, a može i morska voda, tako da maslac pliva. Ovako ga možete čuvati potpuno bez odlaganja u frižider, a bit će i mekan, pa će se lako razmazivati.

• Nanesite na krpu sirće i malo soli i ovom mješavinom izribajte pločice u kuhinji, kao i sve zamašćene površine. I ako vam se začepe slivnici koristite sirće: sipajte 2 dl, sačekajte desetak minuta, a zatim pustite jak mlaz vrele vode.

• Špagica ili vrpca je dobrodošlo pomagalo u kuhinji. Običnu teglicu akrilnom bojom obojite u ton koji odgovara interijeru vaše kuhinje, ispod njega ubacite klupko špage ili debljeg konca, a početak provucite kroz rupicu na dnu. Uvijek ćete pri ruci imati originalni stalak za vezice.

• Kako biste izbjegli stvaranje kožice na pudinzima, koji se kuhaju, stavite providnu foliju direktno na površinu vrelog pudinga, sve dok se ne ohladi.

• Da biste dobro umutili bjelanca, posuda i metlice miksera moraju da budu apsolutno nemasni i ne sme da bude ni traga žumanceta u bjelancetu (masne posude i ostaci žumanceta sprečavaju da se bjelance stisne).
  
  
• Ukoliko čokoladu treba da izrendate ili istružete, najbolje je da je prethodno stavite u frižider. Dobro ohlađena je lakša za rendanje ili struganje strugačem.

• Da biste ih izmrvili, piškote, dvopek ili petit keks sipajte u kesicu za zamrzivač. Dobro je zatvorite i pređite oklagijom preko nje. Biskviti, dvopek i petit keks će se fino izmrviti, a mrvice neće letjeti okolo.

• Veoma je bitno da slatko vrhnje prije mućenja dobro ohladite; ukoliko imate dovoljno vremena, a naročito na visokim spoljašnjim temperaturama, dobro je da prethodno ohladite i posudu i metlice za mućenje.

Za bezbrižne školske sate, pored naše ljubavi i pažnje,  malim školarcima je potrebna i kvalitetna i dobra ishrana. Prvačići su posebna kategorija školske djece te im treba posvetiti dodatnu pažnju, s obzirom na to da prvi put kreću u školske klupe. To, između ostalog, podrazumijeva zdravu ishranu mališana. Nažalost, većina djece ne doručkuje, pa odlazi ujutro u školu bez energetske rezerve. U školi su pospana, slabije koncentracije, pa otežano prate nastavu. Treba posebno naglasiti da je ne samo važno, nego upravo presudno, da djeca ujutro pojedu biološki punovrijedan doručak. Također, posebno značenje ima školski obrok tj. užina koja treba biti sastavljena od hrane visoke prehrambene vrijednosti. Školska ishrana može biti organizirana u okviru samih škola ili se mi, kao roditelji, možemo pobrinuti da nam djeca tokom školskog odmora uživaju u užinama koje smo im sami spremili.

Školske užine i inicijativa slavnog kuhara Jamieja Olivera
Organizaciju ishrane u školama obično obezbjeđuju same škole za mlađu djecu, a posebno za prvačiće. Kvalitet ove ishrane zavisi od škole do škole i važno je prilikom upisa djece u školu ili na samom početku školske godine provjeriti kako škola obezbjeđuje užine tokom školskih odmora. Kako se i u BiH sve više pojavljuju i privatne škole, sve je više varijacija u kvaliteti ishrane koju škole nude za najmlađe. Obično će se u ponudi naći paštete ili džem namazani na kruh, sendviči sa sirom, pita ili neko pecivo. Vrlo rijetko je voće sastavni dio užine. Ista je stvar i sa povrćem, a pogotovo sa kuhanom hranom. Kuhanu hranu djeca mogu dobiti u nekim školama ukoliko njihovi roditelji plaćaju produženi boravak. Međutim, topli obrok u produženom boravku djeci se poslužuje tokom ručka i rijetko je dio dnevne užine. Slična praksa je i u drugim zemljama Evrope. U Engleskoj i Njemačkoj djeca veoma često jedu hamburgere i pomfrit za užine što se smatra veoma nezdravom ishranom. Iz tog razloga, poznati britanski kuhar Jamie Oliver pokrenuo je akciju mijenjanja dječije ishrane u školama, što je snimala i njihova televizija. Obilazio je škole po Engleskoj i podučavao kuhare u školama da djeci poslužuju zdraviju i kvalitetniju hranu. Posluživao je salate, voće i povrće umjesto hamburgera i pomfrita. Istovremeno, bilo je neophodno djeci približiti novi način ishrane kako bi ga ona zavoljela. Taj projekt se pokazao prilično uspješnim, ali je bio potreban i veći angažman vlade kako bi to zaživjelo u čitavoj Engleskoj. Dok čekamo da se način ishrane u školama poboljša, možemo i sami posvetiti malo vremena i truda užinama naše djece te ih pripremiti kod kuće.

Zašto je užina tako važna?
Pripremanje zdrave užine za djecu obezbjeđuje korisne sastojke za dječiji razvoj, stvara navike zdrave ishrane i pomaže u prevenciji dobijanja viška kilograma u kasnijoj dobi. Višak kilograma je vezan za oboljenja poput srčanih bolesti, dijabetesa i visokog krvnog pritiska, koja se zdravom ishranom mogu izbjeći. Većina užina za djecu trebaju biti sastavljene od voća i povrća, s obzirom na to da većina djece u svojoj ishrani ne jedu preporučenih pet porcija voća i povrća dnevno. Konzumacija voća i povrća smanjuje opasnost od srčanih mana i povećava unos važnih vitamina A i C. Američko
ministarstvo za poljoprivredu izračunalo da jedna dječija užina od voća i povrća košta svega - 25 centi! Istovremeno, porcija pomfrita i hamburger koštaju 69 centi. Znači ne dobivamo samo na kvaliteti već i na cijeni.

Šta je zdrava užina za djecu?
Pogrešna ishrana uzrokuje prekomjernu težinu jer djeci dajemo previše masnoće (pomfrit, čips, gotova ili polugotova jela koja treba samo podgrijati), prezaslađena pića (npr. hladni čaj, gazirane napitke) i premalo voća i povrća. Zdrava užina je razumno odmjerena užina koja treba biti bogata vitaminima i mineralima, da zasiti za duže vrijeme, da ne sadrži previše šećera i masti te da sadrži napitak bez šećera. Zdrava užina treba biti raznovrsna i mora se sastojati od hrane visoke prehrambene vrijednosti.

U zdravu užinu spadaju:
Piće: voda, nezaslađen čaj, voćni sok (razrijeđen vodom).
Voće: jabuke, kruške, grožđe, trešnje, šljive, nektarine,mandarine, narandže, breskve, marelice, bobice.
Povrće: paradajz, mrkva, krastavac, rotkvice, keleraba, celer.
Kruh i krekeri: integralni ili polubijeli kruh, hrskavi kruščić, integralni kreker, vafli od riže.
Mliječni proizvodi: svježi sir i namaz od svježeg sira, jogurt, mlijeko.
Koštuničavo voće: bademi, lješnici, orasi.

Voće je prirodno slatko tako da ga većina djece voli. Može se dati za užinu svježe, ali uz malo truda možemo našoj djeci pripremiti voće i na druge načine. Na primjer, u plastične posude možemo spremiti voćnu salatu ili u dobro zatvorenu hermetičku posudu slatki kompot od voća. Voće iz konzervi ili sušeno voće također su opcije za kreativne roditelje. Pire od jabuka, voćni kupovi i konzervirano voće imaju dug vijek trajanja, prilično su jeftini i zdravi zbog dodatka voćnog soka. Suho voće, pogotovo grožđice, bademi i orasi mogu poslužiti umjesto standardnih grickalica poput smokija i čipsa. Za voćnu salatu dobro je uključiti voće različitih boja kako bi djeci bilo što zanimljivije.

Užina od povrća
Za pripremu užina od povrća možete biti veoma kreativni te isjeckati na komadiće mrkvu, celer, karfiol, brokulu, tikvicu i slično. Sve to spakujte u plastičnu vrećicu, a u posebnu plastičnu posudu ulijte kremu od mladog sira, pavlake ili jogurta, ovisno šta vaše dijete voli. Kombinacija povrća i kreme od sira obezbijedit će vašoj djeci dovoljno vitamina i kalcija za još jedan zdravi
školski dan. I salata može veoma dobro poslužiti. Čak i ako pravite sendviče, potrudite se da stavite u njih nešto od povrća.

Žitarice kao užina
Kako bi ishrana naše djece bila potpuna, moramo uključiti i žitarice. Tu nam mogu poslužiti kifle, somuni, zemičke, kolačići, krekeri i druge omiljene žitarice našeg djeteta. Možete ih napuniti kremama od nemasnog sira ili domaćim paštetama koje ste sami spremili. Naravno, i razne vrste džema mogu poslužiti, pogotovo ako ih vaša djeca vole. Trebali bi izbjegavati masne čokoladne namaze iako su djeci obično omiljeni. Naravno, čokolada je zdrava kad se konzumira umjereno jer obezbjeđuje potrebnu količinu energije.

Dobar doručak osigurava energiju potrebnu da bismo izdržali naporan dan. Redovito konzumiranje doručka može poboljšati sveukupno zdravlje, osiguravajući organizmu vrijedne nutrijente. Utvrđeno je da osobe koje
redovito doručkuju sa lakoćom osiguravaju dnevne potrebe organizma za nutrijentima. Također, brojne studije pokazuju da su osobe koje redovito konzumiraju kvalitetan jutarnji obrok mnogo aktivnije i produktivnije, kako mentalno tako i tjelesno.

Zašto je važan doručak?
Većina nutricionista složit će se da je doručak najvažniji dnevni obrok te da je redovito doručkovanje poželjna prehrambena navika. Nakon 8 - 10 sati sna tj. posta, organizam je ujutro u prvom stadiju gladovanja. Kako bi pokrenuli metabolizam i mozgu osigurali potrebnu energiju, prvi dnevni obrok ne bi trebalo predugo odgađati. Preskakanje doručka znači nepotrebno gladovanje organizma minimalno 14 sati, a hrana je organizmu kao i gorivo automobilu - neophodna da bi pravilno funkcionirao! Istraživanja navode kako 17-37 posto odraslih osoba izostavlja doručak. Bitno je naglasiti da bi doručak trebao osigurati četvrtinu dnevnih potreba organizma za nutrijentima, stoga je vrlo važno šta ćemo doručkovati.

Šta je dobro doručkovati?
Prema stavu American Dietetic Association, dobar doručak uključuje mlijeko ili mliječne proizvode kao dobar izvor proteina i kalcija, te integralna peciva ili pahuljice, kao izvor kompleksnih ugljikohidrata, i voće ili voćni sok kao izvor prehrambenih vlakana, nekih vitamina i minerala. Podaci prikupljeni tokom 6 godina istraživanja u SAD-u, analizirali su se kako bi se utvrdila povezanost vrste doručka, ukupnog energetskog unosa i indeksa tjelesne mase. Utvrđeno je da osobe koje za doručak konzumiraju žitarice ili peciva imaju značajno niži indeks tjelesne mase od osoba koje ne doručkuju ili konzumiraju mesne prerađevine i jaja. Osobe koje konzumiraju mesne prerađevine i jaja za doručak imale su najveći ukupan energetski unos i najviši indeks tjelesne mase. Ovo i mnoga druga istraživanja ukazuju da je izostavljanje doručka potpuno pogrešna taktika želite li postići ili zadržati vitkost.
Upozorenje: propustimo li doručak, imamo znatno veće izglede da će nas napasti neutaživa glad tokom dana, koja će nas natjerati da pojedemo prvo što nam dođe pod ruku. Stoga ne trebaju čuditi rezultati studija koji ukazuju na povećanu učestalost debljine među osobama koje ne doručkuju!

Preskakanje doručka = loša ideja!
Velikom broju osoba je za preskakanje prvog dnevnog obroka najčešće opravdanje nedostatak vremena, međutim, odlučite li se na žitarice s visokovrijednim fermentiranim mliječnim proizvodom, za pripremu i konzumiranje trebat će vam najviše 5 minuta. Toliko sigurno možete izdvojiti. Želite li niskokaloričan jutarnji obrok, odaberite kukuruzne, zobene ili pšenične pahuljice i prelijte ih obranim mlijekom ili fermentiranim mliječnim proizvodima sa niskim udjelom mliječne masti. Ukoliko pak imate potrebu za visokokaloričnim jutarnjm obrokom, odaberite müsli s dodanim komadićima voća, orašastim plodovima i čokoladom te ih prelijte mlijekom ili jogurtom s višim udjelom mliječne masti. Dobar je odabir i integralno pecivo sa sirom, nemasnom šunkom i povrćem po želji. Svakom doručku dobro je pridodati i voće po želji ili svježi voćni
sok.

Kako doručak utiče na zdravlje?
Studije o uticaju doručkovanja na zdravlje provode se već četrdesetak godina. Sve one pokazuju kako jutarnji obrok poboljšava zdravlje svim uzrastima. Osobe koje se ujutro lišavaju hrane često su umorne, iscrpljene i nemirne tokom dana. Doručak je prva prilika tijela da se napuni glukozom, poznatom i kao “krvni šećer”, nakon što je preko noći bilo bez ikakve hrane i izvora energije. Glukoza je najvažniji hemijski spoj za rad mozga i živčanog sistema, i glavni je izvor energije. Također je važna i za obavljanje najosnovnijih radnji poput hodanja, pričanja ili razmišljanja. Ona pomaže mišićima da dovedu dovoljno energije kako bi osoba mogla normalno obavljati sve svoje aktivnosti.

Doručak tinejdžericama pomaže da ostanu vitke!
Menstrualne i probavne smetnje uveliko utiču na normalno funkcioniranje svake žene. Istraživanje provedeno u Japanu pokazalo je da studentice koje povremeno doručkuju ili pak uopće ne doručkuju imaju značajno učestalije menstrualne bolove od onih koje doručkuju svaki dan. Jednako, studentice koje uopće ne doručkuju pokazuju tendenciju ka opstipaciji. Ovo istraživanje pokazuje važnost doručka za kvalitet života mladih djevojaka. Djevojke koje redovno doručkuju, posebno žitne pahuljice, vitkije su od onih koje preskaču jutarnji obrok. Djevojke koje su jele bilo kakav doručak imale su, po rezultatima istraživanja, manji indeks tjelesne mase od onih koje nisu, a taj je indeks bio još niži kod djevojaka koje su za doručak jele žitne pahuljice. Vlakna u žitnim pahuljicama i zdravija hrana koja se obično konzumira uz njih, primjerice mlijeko i sok od narandže, mogli bi biti odgovorni za manju tjelesnu masu tinejdžerica koje jedu takav doručak, ocijenio je Bruce Barton, predsjednik instituta koji je proveo istraživanje. U desetogodišnjem istraživanju praćeno je 2.379 djevojaka u SAD-u, u dobi od 9. do 19. godine.

Doručak pozitivno utiče na zdravlje srca
Istraživanje britanskih naučnika pokazuje da žene koje preskaču doručak imaju višu razinu tzv. lošeg holesterola (LDL). Osim toga, žene koje ne doručkuju prosječno konzumiraju više kalorija, što sugerira kako izbjegavanje doručka na dugi rok povećava izglede za povećanje tjelesne težine. Uz povećanje razine holesterola, kod žena koje nisu doručkovale uočena je manja osjetljivost organizma na inzulin. Naučnici upozoravaju da je smanjena osjetljivost organizma na djelovanje hormona ključnog za regulaciju razine šećera u krvi jedan od faktora rizika za razvoj dijabetesa tipa II.

Doručak pozitivno utiče na zdravlje zuba
Istraživanje naučnika iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti je pokazalo da djeca koja redovito doručkuju imaju u odnosu na ostalu djecu 3 i po puta manji rizik za pojavu šupljina u zubima. Istraživači upozoravaju da su sva djeca u ispitivanju bila iz porodica sličnog materijalnog statusa. Uobičajeno je da djeca iz siromašnijih porodica imaju većih poteškoća sa zdravljem zuba. Naučnici rezultate istraživanja objašnjavaju navikom djece koja propuštaju doručak da manjak kalorija nadoknade konzumacijom hrane bogate šećerom, i tako štetno utiču na zdravlje zuba.

Doručak je nužniji djevojčicama
Za postizanje boljih rezultata u školi, dobar doručak je nužniji djevojčicama nego dječacima, pokazuje istraživanje britanskih naučnika. Utvrđeno je da djevojčice postižu bolje rezultate na testovima pamćenja ako su prije toga pojele dobar obrok. S druge strane, dječaci su na istim testovima pokazali bolje rezultate ako nisu bili sasvim siti. Prethodna istraživanja su već ukazivala na povezanost između redovitog doručkovanja i uspjeha u školi, no ovo je prva studija koja je pokazala da je djevojčicama obrok bogat ugljikohidratima i proteinima potrebniji.

Doručak koristi protiv gripe
Rezultati studije naučnika sa sveučilišta u velškom Cardiffu su pokazala da se ne isplati izbjegavati “najvažniji obrok u danu”, bar dok traje sezona gripe. Utvrđeno je da su osobe koje nisu doručkovale bile podložnije gripi i prehladama. Uzroci ove pojave nisu ni naučnicima potpuno jasni, ali se pretpostavlja da imunološki sistem ima velike koristi od ranih obroka, jer se tako osigurava energija potrebna za djelovanje bijelih krvnih stanica.

Doručak utiče na mentalne sposobnosti
Djeca koja umjesto pravog doručka jedu proizvode bogate šećerom imaju na testovima mentalnih sposobnosti rezultate slične rezultatima penzionera. Istraživanje britanskih naučnika sa Reading University je pokazalo da djeca u dobi od 9 do 16 godina imaju bolji učinak na testovima mentalnih sposobnosti ako su tog dana pojela tradicionalni doručak. Mladi ispitanici koji su na dan testiranja za doručak imala gazirana pića i proizvode sa čokoladom, imala su rezultate slične onima kakve su imali 70-godišnjaci. Naučnici dodaju da konvencionalna hrana za doručak, kao što su žitne pahuljice ili tost, sadrži više složenih ugljikohidrata, a manje šećera. Šećer u početku daje snažan energetski poticaj, no složeni ugljikohidrati su izvor energije u dužem razdoblju, pa to može uticati na kognitivne funkcije.