JAJA – da se kod pečenja „na oko“ ne bi razlila, na tavu prije pečenja prospite malo soli.

CRVENI LUK – da biste sačuvali prerezanu polovicu, premažite prerezanu stranu maslacem.

MASLAC ILI MARGARIN – naribajte na ribež, pa nećete morati čekati da omekšaju za pripremu kolača.

HRENOVKE – neće popucati ako ih prije kuhanja stavite u mlijeko.

OKRUGLICE (knedle) - se neće lijepiti ako ih pripremimo sat vremena prije kuhanja.

GRAH – tokom kuhanja mu dodajite samo vruću ili ključalu vodu jer će vam inače ostati dugo tvrd, a naravno da je već poznato da je grah potrebno dan prije kuhanja natopiti u hladnoj vodi da bi se skratilo vrijeme kuhanja, a ko se boji probavnih smetnji, morati će prvu vodu u kojoj se grah kuhao baciti, te ga nastaviti pripremati u novoj vodi.

RIŽA – će prilikom kuhanja ostati bijela ako joj dodate malo limunovog soka ili octa.

RIBA – riječnu ribu natrljajte kukuruznim brašnom da biste je lakše očistili od sluzi i ljuske.

ŠAMPINJONI – ako ih pripremate za salatu, jedan sat prije posluživanja začinite ih uljem, nasjeckanim peršunom, bosiljkom i malim češnjem bijelog luka, posolite , pobiberite i dobro izmiješajte.

PURETINA – da bi meso bilo ukusnije, pola sata prije pripremanja polijte ga uljem i sokom od limuna, te pospite ružmarinom i biberom, a možete dodati i neke druge začine na koje ste navikli.

SUPA – glavicu crvenog luka prerežite po pola,ako želite smeđkastu boju juhe ostavite što je moguće više crvene ljuske, položite prerezanu stranu na vruće kolo od peći, te ostavite da se tako peče desetak sekundi. Odvojite ih nožem od plotne, probodite ih čačkalicama da se ne bi raspale tokom kuhanja i dodajte u supu sa ostalim sastojcima. To će supi dati posebni „domaći“ miris i okus.
- U supu od kostiju dobro je dodati i lovorov list.
- Da iz kosti ne bi tokom kuhanja ispala moždina, otvore na kosti prije kuhanja namažite sa malo soli.

CVJETAČA – će biti mekana i bijela ako je kuhate u mineralnoj vodi kojoj ste dodali malo šećera.

ORASI – ako nemate dovoljno mljevenih oraha, evo rješenja. U suhu posudu stavite pšenični griz i pržite dok ne požuti. Tim trikom možete nadoknaditi do polovine ukupne količine koja vam je potrebna za kolač.

MARMELADA – će se lakše mazati na kolač ako je razrijedite sokom od naranče, a kolač će biti puno ukusniji.

RIBA – će biti puno ukusnija i neće se u stanu osjetiti prejaki miris od prženja ako u ulje za prženje stavimo koji listić peršuna.

PIRE KRUMPIR – će biti mekan i kada se ohladi ako mu ostavite malo vode u kojoj se kuhao, te ga dalje pripremite na uobičajni način. Na kraju ga izmiksajte električnim mikserom.

KUHINJSKA SO – neće se ovlažiti ako u njoj držite par zrna riže.

PEČENJE – će biti sočnije i ukusnije ako ga, nakon što ste isključili pećnicu ostavite unutra još 15 minuta s malo otvorenim vratima pećnice.

HLJEB – će ostati svjež i drugi dan ako ga držite u platnenoj vrećici zajedno sa komadom celera ili sirovog oguljenog krumpira.

HOBOTNICA – će biti mekana ako je nakon kuhanja ostavite još pola sata u vodi u kojoj se kuhala, zatim je izvadite, ako je potrebno narežite, začinite uljem, limunom i solju, te dalje pripremite prema želji.

ZAPEČENI SIREVI – Kada upotrijebiti koji sir?

Parmezan: Ovoj vrsti italijanskog sira treba dodati malo pavlake, jer se nakon zagrijavanja brzo stvrdne i postane gorak.

Ementaler: To je veoma mastan sir, koji se lako topi i ima lijepu zlatnu boju. Najbolji je za topla jela kada je prezreo.

Mozzarella: Kad se zapeče, dobije lep ukus. Savetujemo da ovaj sir koristite kada spremate picu, a odličan ukus daje i salatama od svežeg povrća.

ZELENIJI GRAŠAK - Mladi grašak zadržat će lijepu boju i neće promijeniti okus ako u vodu u kojoj ga kuhate dodate prstohvat šećera.

MLIJEKO ZA LUK - Dok pržite luk, dodajte kašiku mlijeka. To će pomoći da ostane lijepe boje i spriječit će mlijeko da izgori. Da patlidžani ne pocrne prije pripreme, dodajte u vodu kašiku mlijeka.

RJEŠENJE ZA ZAVJESE - Želite li da vaše zavjese od sintetičkih materijala (najlon, dakron...) izgledaju kao nove, u posljednju vodu za ispiranje umiješajte 100 grama mlijeka u prahu.

Kretanje je pored rasta, razvoja i razmnožavanja jedna od osnovnih osobina života. Neodvojivi dio pravilnog i zdravog razvoja djeteta je fizička aktivnost. Igra u djetinjstvu nije samo aktivnost koja zabavlja, nego ona pomaže napredak u psihičkom razvoju. Putem igre, dijete lakše prebrodi strah i prihvati stvarnost. Igra malom djetetu daje autonomiju i ostavlja mu inicijativu, potiče kreativnost. Fizička aktivnost školskog djeteta izuzetno je važan faktor pravilnog razvoja u tjelesnom smislu. Edukativni program fizičkog (tjelesnog) odgoja i sportske aktivnosti razvijaju kod mlađih osoba osjećaj dužnosti, odgovornosti, smisao za red i disciplinu i, što je posebno važno, osjećaj za društvenu interakciju sa okolinom. Fizička aktivnost djeteta povećava samopouzdanje, omogućava da se zabavi, stekne prijetelje, postane član grupe i usvoji fair-play ponašanje. Ukoliko bavljenje sportom prati odgovarajuća ishrana, dijete će izrasti u osobu lijepog izgleda, dobrog zdravlja i uspješnih sportskih dostignuća.

Potrebe fizički aktivnog djeteta
Djeci je važno osigurati unos dovoljne količine neophodnih ugljikohidrata, bjelančevina, masti, vitamina i minerala, te balastnih materija, tj. vlakana. Ishrana mora biti primjerena spolu djeteta, starosnoj dobi, genetici, konstituciji, navikama, klimi, stepenu fizičke aktivnosti, kao i podneblju gdje se dijete rodilo i gdje živi. Greške u ishrani djeteta djeluju tako da znatno umanjuju njegov rast i razvoj, a također su često uzrok preranom umaranju djeteta i zakazivanju u njegovim dnevnim aktivnostima – igri, sportu i učenju. Struktura ishrane u smislu količine, kvaliteta i snage obroka, vrlo je važna ukoliko se želi izvući maksimalna korist zdravog razvoja djeteta.

Energetske potrebe djece koja vježbaju
• Za odrasle osobe adekvatan unos bjelančevina definira se kao minimalna količina potrebna za održavanje balansa azota. Nasuprot tome, djeca i adolescenti moraju održavati pozitivan balans azota (tj. veći unos od potrošnje) radi potrebe rasta i razvoja tjelesnih organa. Iz toga proizilazi sljedeće: preporučena količina bjelančevina za odrasle je 0,8 – 1,0 g proteina/kg tjelesne težine dnevno, dok je npr. za dijete starosti 7 – 10 godina potrebno 1,1 – 1,2 g/kg težine, a dijete 11 – 14 godina treba 1g/kg dnevno. Bjelančevine su izvor malih količina energije prilikom vježbanja.
• Energetske potrebe djece koja redovito vježbaju ili se aktivno bave nekim sportom preračunato na kilogram tjelesne težine znatno su veće nego one kod odraslih osoba. Sedmogodišnje dijete npr. ima potrebu za 25 – 30% većom količinom energije na kg tjelesne težine u odnosu na mladu odraslu osobu, kada oboje hodaju ili trče istom brzinom. To se objašnjava neadekvatnom koordinacijom između grupa mišića, što je karakteristično za djecu u prvoj dekadi života. Potrebe za energijom opadaju tokom dugotrajnog treniranja specifičnih vježbi koje s vremenom postaju rutinske. Biohemijskim analizama dobijen je podatak da djeca koja duže treniraju veći dio energije crpe iz masti u odnosu na ugljikohidrate, po čemu se također razlikuju od odraslih osoba.
• Potrošnja energije tokom vježbanja producira metaboličku toplotu, pa s obzirom da djeca imaju veći energetski promet, proizvode i veću količinu toplote po jedinici mase. Najsnažniji mehanizam hlađenja tijela je isparavanje znoja, a znojenje s druge strane predstavlja ujedno gubitak tjelesnih tečnosti i elektrolita, naročito natrija i hlorida. Efekte dehidracije (gubitak tečnosti) treba prevenirati dovoljnim unosom tečnosti i minerala, o čemu posebno treba voditi računa kod djece sportaša. Kod njih tjelesna temperatura uslijed dehidracije raste znatno brže nego kod odraslih. Nedovoljan unos minerala (npr. pijenjem samo vode kao nadoknade tečnosti) dovodi do slabosti mišića tokom vježbanja i, u ekstremnim slučajevima, nedostatka natrija, te se kod djece primijeti apatija, mučnina, povraćanje i poremećaji stanja svijesti. Zbog toga, djeca sportaši treba da piju češće, čak i kad nisu žedni i da pićem unose i dovoljno minerala.

Strategija ishrane malih sportaša:
- dovoljan unos energije (kalorija) koji zadovoljava potrebe rasta, razvoja i vježbanja
- visoki unos ugljikohidrata, s obzirom na to da suoni primarni izvor energije za sve sportove
- zadovoljiti proteinske potrebe fizičkog rasta i razvoja te obnavljanja tjelesnih tkiva
- ishrana sa umjerenim unosom masti kako bi se omogućilo korištenje kalorija iz ugljikohidrata i proteina
- snabdijevanje sa dovoljnom količinom tečnosti za sve tjelesne funkcije i prevenciju pregrijavanja
- raznovrsnost ishrane, kako bi dijete imalo dovoljne izvore vitamina i minerala
- učestalost obroka i užina (međuobroka) za održavanje optimalnog energetskog unosa.
- malom sportašu treba više energije.
Aktivno dijete ima potrebu za 500 – 1500 ili više kalorija svaki dan u odnosu na neaktivne vršnjake. Jedan od načina da se obezbijedi ovaj energetski zahtjev je dati djetetu 3 obroka i 3 – 4 međuobroka dnevno. U nekim slučajevima aktivna djeca bi trebala čak podijeliti obrok na manje porcije prije i nakon treninga, što je bolje nego uživati u kompletnom „tradicionalnom“ obroku (npr. situacija sa jutarnjim treningom plivača ili gimnastičara nakon škole). Ishrana bogata kompleksnim ugljikohidratima koji se nalaze u tjestenini, voću, povrću i žitaricama je važna za svako dijete, a za male sportaše pogotovo. Ugljikohidrati iz hrane se deponuju u mišićima u obliku materije – glikogena, koji se po potrebi razgrađuje i obezbjeđuje brzi dotok energije. Prije i poslije treninga i takmičenja najbolji su ugljikohidrati jer se brzo probavljaju. Treba izbjegavati masnu hranu jer njena probava je duža. Također, sat prije takmičenja ne treba jesti hranu sa šećerom jer će se ta energija brzo potrošiti nakon čega dolazi do pada šećera u krvi zbog čega će se dijete osjećati znatno umornije. Kvalitetan unos energije može obezbijediti voćni jogurt ili shake.

Ohrabrivanje djece da od samog početka jedu dobro i zdravo imat će pozitivan učinak i u budućnosti. Koristi pravilne ishrane su: očuvanje zdravlja, pravilan rast i razvoj, maksimum izgradnje organizma, optimalna izmjena hranjivih materija i pravilno oslobađanje energije, kvalitetan odbrambeni sistem i minimum obolijevanja. Pravilna ishrana djeteta također je veliki ulog u borbi protiv umora, bezvoljnosti, nedostatka svježine i snage, lošeg sna i nedovoljnog odmora. Dijete koje se pravilno hrani može zadržati visoki stepen mentalne koncentracije i lakše podnosi stres i napor. Naučna i praktična pitanja optimalne ishrane za djecu uvijek su aktuelna, pa između ostalog i pitanje vegetarijanske ishrane djece, o kojoj postoji niz oprečnih mišljenja – od preporuke da je zdrava i zadovoljavajuća za dijete do potpune negacije ovih stavova.

Šta je vegetarijanstvo?
Vegetarijanstvo je način ishrane koji uvjetuje da se u obrocima djelimično ili potpuno izostave namirnice životinjskog porijekla. Bez obzira da li je vegetarijanstvo dio porodične filozofije, zbog zdravstvenih razloga ili brige za okolinu i životinje, vegetarijanstvo je sve prisutnije i u našem društvu.

Vrste vegetarijanske ishrane
Veganska ili stroga vegetarijanska ishrana isključuje apsolutno sve namirnice i proizvode životinjskog porijekla: meso, perad, ribu, mliječne proizvode itd. Ovo-vegetarijanska: konzumiraju se jaja i mliječni proizvodi, ali ne meso i mlijeko Lakto-ovo-vegetarijanska: konzumiraju se mliječni proizvodi, ali ne meso i jaja.
Semi-vegetarijanska: povremeno se konzumira meso peradi i riba
Makrobiotika: vrlo restriktivna vrsta ishrane koja uključuje grahovice i povrće.

Prednosti vegetarijanske ishrane
Za odrasle, vegetarijanska ishrana može biti zdrav izbor. Dugoročne prednosti ishrane bazirane na biljkama su brojne:
- vegetarijanci imaju čak do 50% manju pojavu povišenog krvnog tlaka u odnosu na ne-vegetarijance - nivo kolesterola je znatno niži kod vegetarijanaca
- stopa obolijevanja od malignih oboljenja među vegetarijacima je za 25 – 50% niža od prosjeka stanovništva
- gojaznost doprinosi razvoju teških bolesti, a mnogo je manje tih oboljenja među vegetarijancima koji su oko 10% mršaviji od ne-vegetarijanaca
- voće i povrće sadrži mnoge antioksidanse (vitamine C i E i karotinoide) koji na nivou ćelija smanjuju rizik od zdravstvenih problema.
Povrće, žitarice, voće, mahunarke, orašasti plodovi su zdrava hrana jer sadrže složene ugljikohidrate, bjelančevine, vlakna, vitamine i minerale, i predstavljaju temelj zdravih prehrambenih navika. Istraživanja pokazuju da odrasli koji konzumiraju voće i povrće su oni koji su ga konzumirali tokom djetinjstva. Vegetarijanska ishrana korisna je i za trudnice, dojilje, djecu i omladinu. Sve su ove grupe jako osjetljive na opasnosti kojima mogu biti uzroci različiti režimi ishrane – zato je sasvim logično da se izbjegavaju masnoće, lijekovi, hormoni, pesticidi i druge materije koje mogu biti prisutne u mesu.

Da li je vegetarijanstvo prihvatljivo za djecu?
U ishrani djece, ne samo kod vegetarijanske nego i kod mješovite ishrane, postoji potencijalna opasnost od nedovoljnog unosa nutrijenata (bjelančevine, minerali, vitamini) i energije (ugljikohidrata i masti) zbog velikih potreba dječjeg organizma za rastom i energijom. Vegetarijanska ishrana obiluje cjelovitim žitaricama, mahunarkama, voćem i povrćem sa dosta dijetalnih vlakana koja u probavnom sistemu bubre i daju osjećaj sitosti. Djeca imaju manji probavni sistem od odraslih i često ne mogu pojesti dovoljnu količinu hrane da zadovolje svoje potrebe za hranjivim materijama i energijom. Ipak, mnogi stručnjaci iz područja medicine, nutricionizma i dijetetike smatraju da je vegetarijanska ishrana zdravstveno prihvatljivija i da može osigurati sve potrebne nutritijente uz uslov da su roditelji educirani i da imaju dovoljno vremena za pravilno planiranje i nabavku i pripremu hrane, te dovoljno sredstava da osiguraju raznovrsnost namirnica u ishrani. Planiranje vegetarijanskog jelovnika znači svakodnevno kombinirati razne biljne namirnice, tj. uključiti veliki broj mahunarki, integralnih žitarica, sjemenki, orašastih plodova, povrća i voća, kako bi se podmirile potrebe organizma u razvoju. Posljednjih godina još je lakše pridržavati se pravila vegetarijanske ishrane, s obzirom na to da su dostupni na tržištu brojni proizvodi obogaćeni kalcijem, željezom, vitaminima D i B – grupe.
Prema dokumentu Američkog udruženja nutricionista o vegetarijanskoj ishrani, prikladno planirana vegetarijanska ishrana zadovoljava prehrambene potrebe dojenčeta, djece i adolescenata, i razvija normalan rast. U studiji razvoja djece, testovi su pokazali da umna starost vegetarijanske djece premašuje dobnu starost za preko jednu godinu, a srednja vrijednost IQ bila je dosta iznad prosjeka. Pedijatrija (Pediatrics), cijenjeni medicinski časopis, izvijestio je o studiji na 404 djece na Farmi, zajednici koja živi u američkom Tennesseeju i prakticira vegetarijanstvo. Nije nađeno značajnih razlika u rastu između djece vegetarijanaca iz te zajednice i djece na mješovitoj ishrani. Vegetarijanci su bili nešto sitniji u odnosu na prosječno američko dijete u dobi 1 – 3 godine, ali su do desete godine života sustigli svoje vršnjake.
Isključiti mlijeko i jaja iz ishrane najrizičnije je za djecu mlađu od dvije godine. Dokazano je da djeca koja konzumiraju razumnu količinu bjelančevina životinjskog porijekla (jaja, mlijeko i mliječne proizvode) imaju normalan rast i nemaju problema sa nadoknadom energije. Majkama vegetarijankama se preporučuje što duže vrijeme dojenja – najbolje do 2 godine. U nemogućnosti dojenja treba dati adaptirana mlijeka na bazi soje, obogaćena vitaminima i mineralima.

Trebate znati sljedeće:
- Djeca do 10 godina trebaju obrok svakih 4-6 sati da osiguraju potrebnu količinu glukoze, neophodne za rast mozga i nervnog sistema.
- Između 3 glavna obroka ubacite više međuobroka. Količinu dijetalnih vlakana možete smanjiti ako djetetu ponudite voćni sok, proizvode od rafiniranih žitarica ili oguljeno voće i povrće.
- Bjelančevine iz biljne hrane imaju manju biološku vrijednost od životinjskih pa treba svakodnevno kombinirati razne vrste biljne hrane da bi se postigao zadovoljavajući unos esencijalnih aminokiselina.
- Unos bjelančevina obično nije problem kod lakto-ovo vegetarijanaca. Dobar izvor bjelančevina je soja jer osigurava veliku količinu aminokiselina.
- Nizak sadržaj masnoće u biljnoj hrani može se nadoknaditi dodatkom ulja u pripremi obroka ili unosom veće količine integralnih žitarica, čime se održava primjeren kalorijski unos.

Orašasti plodovi iznimno su zdravi, a dnevni unos od 67 grama lješnjaka ili oraha smanjuje nivo kolesterola u organizmu za 7,4 posto. Ti su podaci dobiveni proučavanjem nekoliko istraživanja u kojima je sudjelovalo više od 600 ljudi.

Premda se i prije znalo da su orašasti plodovi neizostavni dio zdrave prehrane, sada je to i naučno dokazano. Međutim, orašasti plodovi donose korist samo ako se jedu bez ikakvih dodataka pa treba pripaziti da ne konzumirate one sa šećerom ili soli.

Još uvijek se ne zna točno zašto orašasti plodovi imaju takav učinak, ali smatra se da je glavni razlog u sastojcima plodova koji upijaju kolesterol. To je dobra vijest za sve koji imaju problema s kardiovaskularnim sistemom.

Konzumacija kafe uz poboljšanje učinka radnika smanjuje izglede za greške u obavljanju posla, posebno tokom rada noću, objavili su britanski naučnici.

Poznato je kako rad noću ima negativan utjecaj na tzv. unutrašrnji sat organizma, što može dovesti do simptoma nesanice ili pretjerane pospanosti.

Posljedica nedostatka sna je smanjenje produktivnosti i veći rizik za greške, što može biti naročito opasno kod osoblja u bolnicama ili profesionalnih vozača, kažu istraživači iz londonske London School of Hygiene & Tropical Medicine.

Njihova analiza podataka prikupljenih za potrebe 13 ranije provedenih studija je pokazala kako je unos kofeina izravno povezan s boljim rezultatima na nizu neuropsiholoških testiranja kojima je cilj bio utvrđivanje kvalitete pamćenja, pažnje, sposobnosti zaključivanja i percepcije.

Odgovarajuća prehrana uz tjelesnu aktivnost ima ključnu
ulogu u liječenju šećerne bolesti, a namirnice i načine pripreme u prehrani dijabetičara zbog njihove prehrambene i energetske vrijednosti obično nazivamo „zdrave“.
Prema piramidi pravilne prehrane, žitarice, proizvodi od žita, mahunarke i povrće bogato škrobom najvažnija su skupina namirnica i trebali bi biti okosnica svakog obroka. Na drugoj strani su namirnice koje svakako treba izbjegavati, one koje sadrže šećer: od slatkiša, slastica, voćnih sokova, pa do cijele palete sirupa koji su „skriveni“, odnosno otopljeni u gaziranim napicima, keksima i smrznutim slasticama. Cilj ovakve prehrane je smanjenje glikemijskog indeksa koji označava sposobnost hrane da povisi nivo šećera u krvi i obuhvaćanje svih pozitivnih učinaka koje osiguravaju zdrave namirnice.

Osnovna načela prehrane za dijabetičare
• Pridržavanje dijete i režima prehrane određenog od strane doktora
• Raspodjela cjelodnevnog unosa hrane na više pojedinačnih obroka
• Najmanje 3 glavna obroka (doručak, ručak, večera) i 2-3 međuobroka
• Nepreskakanje obroka i umjerenost s obzirom na vrijeme i količinu hrane
• Voditi računa da je omjer unesenih ugljikohidrata u organizam 50-60 posto

Piramida zdravih namirnica – 6 grupa
1. ŽITARICE: crni kruh, integralni kruh, graham, raž, kukuruz, smeđa riža
2. POVRĆE: blitva, špinat, brokula, cvjetača, paprika, patlidžan, mrkva, šparoge, grašak, grah, mahune, soja, leća, slanutak, celer, crveni luk, krompir, kelj, karfiol, paradajz, mladi luk, kupus, zelena salata, korijen svježeg kupusa
3. VOĆE: u svježem obliku, jabuke, banane, narandže, šljive i voće s manje šećera
4. MLIJEKO i ZAMJENE: obrano ili djelomično obrano mlijeko, jogurt, kiselo mlijeko, kajmak, povremeno mladi sir
5. MESO i ZAMJENE: pileće i pureće meso bez kože, teletina, mlada junetina, bijela riba, oslić, losos, pastrva, soja
6. MASNOĆE i ZAMJENE: masnoće biljnog porijekla, maslinovo ulje, orasi, bademi, lješnici

Uravnotežena prehrana dijabetičara
Obavezna mjera u liječenju je dijeta kojoj je cilj izbjeći veće oscilacije glikemije u toku dana, što se najbolje može postići dijeljenjem hrane u nekoliko jednakih obroka. Dijabetičari u principu mogu jesti sve, osim naravno slatkiša i šećera, jer se oni jako brzo resorbiraju u organizmu što dovodi do naglog rasta šećera u krvi. Kod ovog režima prehrane preporučuje se hrana bogata dijetalnim vlaknima i celulozom, zbog postepene i usporene resorpcije u organizmu, te osiguravanja potrebne energije za rad ćelija. Piramida zdravih namirnica osnovana je na podjeli namirnica u 6 skupina s obzirom na prehrambenu i energetsku vrijednost, a za svaku skupinu postoji preporučeni dnevni unos. Ovisno o tom unosu i planiranom broju obroka potrebno je u saradnji s liječnikom tačno utvrditi broj jedinica iz svake pojedine skupine. Pri tome je omjer hranjivih tvari (ugljikohidrata, masti i proteina) od ključnog značaja za dijabetičare i trebao bi biti 50-60 posto ugljikohidrati, 30 posto masti i 20 posto proteini. Preporučuju se cjelovite žitarice (izvor škroba, bjelančevina, minerala, dijetalnih vlakana), voće sa malo šećera (u svježem obliku), povrće bogato dijetalnim vlaknima (sirovo i svježe, uglavnom tamnozeleno i tamnožuto povrće), mliječni proizvodi (dobar izvor energije), bijelo meso, ali i ostalo sa kojeg se odstrani višak masnoće ili soja koja se koristi kao zamjena.

Priprema namirnica
- U sklopu dijabetičke prehrane mahunarke je najbolje pripremati u obliku salata bez dodatka ulja, a jedan dio soli zamijeniti sa biljnim začinima. Tako se smanjuje energetska vrijednost obroka, unos soli i masti, a ostaju
visoke prehrambene vrijednosti i okus. Preporučljivo ih je
pripremati u obliku variva, ali bez dodatka masti i zaprške, a uz dodatak povrća i začinskog bilja.
- Sa mesa peradi potrebno je odstraniti kožicu i kosti, a s voća koru i koštice.
- Dva puta dnevno potrebno je konzumirati mlijeko i mliječne proizvode, a ukoliko se mlijeko ne podnosi, tada treba uzimati jogurt, kiselo mlijeko, acidofilno mlijeko.
- Kod konzumacije juha od mesa, povrća ili kostiju, potrebno je prije jela odstraniti masnoću, a nije dozvoljeno ni dodavanje tjestenine ili riže u juhu.
- Sladila za dijabetičare jedini su artikli koji su dozvoljeni za korekciju slatkog okusa, a dozvoljen dnevni unos uglavnom je označen na pakiranju. Konačni cilj je raznovrsna, uravnotežena prehrana, siromašna kalorijama, a bogata tvarima koje daju energiju i osiguravaju ravnotežu u organizmu.

Svi su ludi za brusnicom – trendi, zdravo voće
Brusnica je crveno bobičasto voće koje je neobično zdravo i ukusno. Iako se u zadnje vrijeme sve više spominje kao plod bogatih vitaminskih i hranjivih vrijednosti, blagodati i višestruku vrijednost brusnica otkrili su još drevni stanovnici Amerike. Oni su jeli sirove plodove miješajući ih s javorovim sirupom. Od brusnice i javorovog sirupa pravili su „pemmican“ – mješavinu mesa divljači, pasiranih brusnica i masnoće koju su sušili na suncu. Danas Amerikanci svoju tradicionalnu puricu na Dan zahvalnosti i Božić ne mogu ni zamisliti bez umaka, odnosno pirea od brusnica. Osim s puretinom, slatko ili gusti kompot od brusnica odlično se slaže s ostalom peradi i divljači te primjerice pastrmkom. Za ovim voćem naročito luduju Šveđani, koji su brusnicu prozvali crvenim zlatom. Od lišća i plodova brusnica prave se ljekoviti čajevi. Svježe brusnice, sok, smrznute ili sušene su prirodan antibiotik koji uništava štetne bakterije i gljivice u tijelu.

Kupovina i priprema
Brusnica je crvena jagodica koja se kao namirnica upotrebljava za kolače i torte, marmelade i sirupe te kao nadjev u pecivima. Također je ukusna kao sastojak voćnih kupova i frapea. Jela od mesa vepra i druge divljači, zadržavaju svojstvenu aromu koju umak od brusnica ublažava, tako da se jelo čini ugodnijim i probavljivijim. Brusnice su pravi spoj ukusa i zdravlja. Najčešće se prerađuju u sok, čaj, džem i umak, a plodovi se suše ili zamrzavaju. Svako ko želi može na okućnici posaditi manji nasad brusnica tako da im lišće i plodovi budu na dohvat ruke. U proljeće, početkom marta i aprila, pravo je vrijeme za sadnju brusnica.

Liječenje brusnicom
• sprečava infekciju urinarnog trakta
• pomaže u sprečavanju nastanka čira na želucu
• smanjuje rizik od pojave bolesti zuba
• pomaže u prevenciji od različitih vrsta karcinoma
• smanjuje šećer u krvi
• pomaže pri obnovi vida
• smanjuje rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti

Savjet: Brusnice potiču apetit, smiruju živce i prema najnovijim istraživanjima, djeluju protiv herpesa.

Mlijeko je bijela ili žućkasta tečnost koju luče mliječne žlijezde ženki sisara, pa je u početnoj životnoj fazi svrha mlijeka da hrani mladunčad vrste. Čovjek je jedina vrsta koja pije mlijeko druge vrste. Dojenje na majčinim prsima je najbolji način ishrane od rođenja do šest mjeseci, a dalje uz dohranu tokom prve i druge godine života. Majčino mlijeko je nezamjenjivo i neophodno za normalan rast i razvoj, te predstavlja zlatni standard ishrane dojenčeta. Mlijeko je kompletna prirodna namirnica bogata bjelančevinama, kalcijem, vitaminima i mineralima koji su veoma važni za rast i pravilno funkcioniranje ljudskog organizma. Zbog svog jedinstvenog sastava, mlijeko ima važnu ulogu u ishrani ljudi svih životnih dobi, a posebno u dječjem dobu.

Sastav mlijeka
U ljudskoj ishrani najviše se koristi kravlje mlijeko i prerađevine/mliječni proizvodi: kiselo vrhnje, jogurt, sir, kajmak, slatko vrhnje, sladoled, puding, sirutka, kiselo mlijeko, laktoza, mlijeko u prahu. Mlijeko se također koristi kao dodatni sastojak za mnoge proizvode (npr. proizvodnja čokolade) ili se uz njega koriste i mnogi drugi aditivi i industrijski proizvodi. Prosječan sastav kravljeg mlijeka je oko 87 posto vode i 13 posto suhe materije i sadržava bjelančevine visoke biološke vrijednosti, ugljikohidrate (mliječni šećer – laktoza), mliječnu mast, mineralne, vitamine i enzime. U mliječnoj masti nalaze se vitamini topivi u mastima: A, D, E i K, dok se u vodenoj fazi mlijeka nalaze vitamini B kompleksa. Mlijeko je glavni izvor superminerala kalcija koji je zadužen za prijenos signala od ćelije na ćeliju, nervi ga trebaju za prijenos signala na mišićna vlakna i izuzetno je važan za građu zuba i kostiju. Kalcij se u mlijeku nalazi u vrlo iskoristivom obliku, a njegovu apsorpciju olakšava i prisustvo laktoze. Pored toga, omjer kalcija i fosfora u mlijeku je gotovo identičan njihovom omjeru u kosturu. Bjelančevine mlijeka sadrže sve esencijalne aminokiseline neophodne za izgradnju tkiva, enzima i hormona u ljudskom organizmu. Imunoaktivni sistem bjelančevina u mlijeku osigurava otpornost organizma i štiti ga od brojnih uzročnika bolesti. Izvor energije u mlijeku je mliječna mast.

Da li je mlijeko najbolja hrana za djecu?
Činjenica da je mlijeko kompletna namirnica koja podmiruje potrebe djeteta dok ne bude sposobno koristiti druge izvore hrane. Iz toga proizlazi da, tehnički gledano, kada se konzumira mlijeko, ništa drugo nije potrebno u ishrani. Sasvim je jasno da se dijete koje raste ne može hraniti samo mlijekom, a sa druge strane dodavanje mlijeka u inače dobro balansiranu ishranu nije potrebno. Kao rezultat, djeca koja piju puno mlijeka često nemaju apetit za druge vrste hrane. Mnogi roditelji se žale da njihova djeca neće da jedu povrće, tako da na kraju kao zamjenu za ono što ne žele daju djeci da piju mlijeko. Na taj način mliječna ishrana postane dominantna i čini veći dio dječjeg jelovnika, što nije zdrav izbor ishrane. Na ovom mjestu ćemo podsjetiti naše roditelje na zlatno pravilo u ishrani djece – RAZNOVRSNOST. Mlijeko jeste izvanredna namirnica, ali unos velikih količina mlijeka ne može zadovoljiti sve dječje potrebe niti zamijeniti namirnice drugog porijekla. VAŽNO!: Zdrava ishrana uključuje namirnice iz tzv. velikih grupa namirnica: žitarice, povrće, voće, mliječni proizvodi, meso, te umjerenu količinu masti i ulja. Na tržištu je veliki izbor raznih vrsta mlijeka, po čemu se razlikuju? Kada se sirovo mlijeko ostavi na neko vrijeme, ono se ukiseli i koristi se kao kiselo mlijeko, što je u stvari rezultat fermentacije. Bakterije mliječne kiseline pretvaraju mliječni šećer u mliječnu kiselinu. Ovaj proces fermentacije se iskorištava za proiozvodnju sira i jogurta. Svježe mlijeko se pasterizira zagrijavanjem i čuva se u hladnjaku na temperaturi od 1 do 4ºC. Trajno mlijeko se dobija sterilizacijom, a kondenzirano mlijeko se dobija uklanjanjem većeg dijela vode. Najtrajniji oblik mlijeka je mlijeko u prahu, koje se pravi potpunim oduzimanjem vode.
Prema količini mliječne masti, mlijeko može biti:
- punomasno mlijeko (najmanje 3,2% m.m.)
- djelomično obrano mlijeko (najmanje 1,6% m.m.)
- obrano mlijeko (manje od 1,6% m.m.)

Prema dodacima mlijeku postoje razne vrste:
- vitaminizirano mlijeko (dodatak vitamina)
- aromatizirano mlijeko (dodatak arome i šećera)
- voćno mlijeko (dodatak voćnih pripravaka)

Koje mlijeko dati djetetu?
Ako je dijete zrelo za prelaz sa majčinog ili adaptiranog mlijeka na kravlje mlijeko, dugotrajne dosadašnje preporuke su bile da se koristi punomasno mlijeko. Novije naučne smjernice preporučuju roditeljima djece koja su debela ili imaju debljinu u porodici, visoki kolesterol ili bolesti srca i krvnih sudova, da počnu upotrebljavati mlijeko sa manje masnoće u dobi između prve i druge godine života. Ove preporuke kažu da ako postoje faktori rizika u porodici, mlijeka sa manje masnoće su zdrav izbor za djecu uzrasta od 12 mjeseci do 12 godina. Na taj način se odustaje od ranijih stavova da se treba držati punomasnog mlijeka zbog sadržaja masti koje utiče na uredan razvoj djelotvornog mozga, posebno zato što je mlijeko veliki dio ishrane malog djeteta. Nakon druge godine života, roditelji bi trebali početi davati djeci mlijeko koje pije ostatak porodice, a u to vrijeme je prihvatljivo čak i nemasno mlijeko.

Najčešće pitanje: Koliko je djetetu potrebno mlijeka?
Različite preporuke za dnevni unos mlijeka govore uglavnom da:
• dijete uzrasta 1 do 3 godine treba piti 2 šolja mlijeka
• oni stari 4 do 8 godina treba da uzmu 2 do 3 šolje
• a za one uzrasta 9 do 18 godina preporuka je 3 do
4 šolje.
Na taj način se u balansiranoj ishrani iz mlijeka i mliječnih proizvoda obezbjeđuje optimalan unos kalcija. S druge strane, nedovoljan unos mlijeka i mliječnih proizvoda znači deficit kalcija u organizmu djeteta koje raste. Brojni su faktori koji utiču na konzumaciju mlijeka. Istraživanja su pokazala da djeca sve manje piju mlijeko, a sve više razna druga pića i sokove u čemu svakako imaju uticaja agresivne reklame i promotivne aktivnosti proizvođača. Ishrana djece i adolescenata izvan kuće gotovo da uopće ne sadrži mlijeko i mliječne proizvode. Zbog toga, djeca trebaju kontinuirano izgrađivati pravilne prehrambene navike i treba da postoji pravilan pristup u vrtićima, školama i drugim obrazovnim institucijama. U tom smislu postoji incijativa FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a) koja je proglasila Svjetski dan „školskog mlijeka“ koji se obilježava posljednje srijede u septembru, u više od 80 zemalja svijeta. Svrha je skrenuti pažnju na potrebu obaveznog mliječnog obroka u školama, jer školska djeca često ne doručkuju, a koncentracija im je slaba. Poticaj školske djece, studenata, ali i osoba svih uzrasta da konzumiraju mlijeko i mliječne proizvode, u prehrambenom odgoju djece, pozitivan primjer roditelja, porodice i društva uopće vraćaju mlijeku značaj u ishrani koji mu zaista pripada.

Povećani unos kalcija dovodi do bržeg sagorijevanja kalorija u stanju mirovanja, pokazalo je istraživanje provedeno na 315 dječaka u dobi između 7 i 15 godina.
Journal of Pediatrics je objavio kako ovi rezultati objašnjavaju nalaze ranijih studija po kojima je veći unos kalcija izravno povezan sa smanjenjem prisutnosti masnog tkiva kod djece i odraslih.
Američki naučnici s University of Alabama napominju kako nisu uspjeli dokazati ovakav učinak kalcija na metabolizam djevojčica iste dobi.
To je, po njihovom mišljenju, moguće objasniti utjecajem estrogena koji potiče akumulaciju masnog tkiva.
Nasuprot tome, testosteron kod dječaka ima suprotan učinak.
Stručnjaci preporučuju da djeca starija od 9 godina dnevno unose 1300 miligrama kalcija, o odrasle osobe 1000-1200 miligrama dnevno.

Uz mlijeko i mliječne proizvode, kalcij je u velikim količinama prisutan u zelenom lisnatom povrću.